Producenti
Kazališni film za cijelu obitelj. Tako kritičari nazivaju ovaj uradak proslavljene brodvejske redateljice Susan Stroman ne želeći nikoga uvrijediti.
Mel Brooks ('Vruća sedla') je 1968. prema vlastitom scenariju režirao uspješnu komediju 'The Producers' sa Zerom Mostelom i Geneom Wilderom u glavnim ulogama. Iznimno cijenjena brodvejska redateljica i koreografkinja Susan Stroman je pak Brooksov film 2001. pretvorila u mjuzikl 'The Producers, the New Mel Brooks Musical' za koji je nagrađena Tonyem, a ovaj je film pak režirala prema tom mjuziklu. Kazališni je štih 'Producenata' još dodatno podebljan činjenicom da je kompletan cast (s izuzetkom Ume Thurman i Willa Ferrella) dopremljen s Broadwaya.
1959. je u New Yorku. Max Bialystock (Nathan Lane) nekoć je bio kralj Broadwaya, ali se sad sve njegove predstave gase već nakon prvog prikazivanja. Jednog dana upoznaje neurotičnog i hipersenzibilnog računovođu Lea Blooma (Matthew Broderick) koji mu predlaže zanimljivu šemu za neuspješne producente: prikupiti više novca no što je potrebno, pobrinuti se da mjuzikl bude totalni fijasko, i onda pokupiti višak love.
Dvojac se baca u potragu za najlošijim scenarijem koja ih odvodi do nacista u bijegu Franza Liebkena (Will Ferrell) koji godinama usavršava svoje kardinalno djelo 'Springtime For Hitler', naravno, potpis ne dobivaju tek tako, pa za to moraju prisegnuti na vječnu odanost fuhreru, te plesati Hitlerov omiljeni ples. Za redatelja unajmljuju ocvalog Rogera De Brisa (Gary Beach) i njegov gej tim, Bialystock za novac servisira armiju bogatih i usamljenih penzionerki, a kad nalete na švedsku seks bombu u usponu Ullu (Uma Thurman) čini im se da baš ništa ne može poći naopako i da su skupili dream team koji jamči totalni fijasko.
Bloom na svom putu do producentske pozicije uviđa da će za ostvarenje tog cilja morati žrtvovati dobar dio svog ljudskog dostojanstva, ali tješi ga to što se u međuvremenu između njega i Ulle rađa nešto više od prijateljstva. Naci gej mjuzikl na kraju ne ispada baš onako kako su oni zamišljali, a dvojac završava u Sing Singu. Što opet i nije tako loše...
Kritičari su film prilično popljuvali primjećujući kako bi mu s obzirom na jaku kazališnu auru prikladnije mjesto ipak bilo na brodvejskim daskama, a oni zlobniji zahvaljuju redateljici što nije ugušila baš sav Brooksov humor. Ipak, s obzirom da film ipak ima par dosta jakih mjesta, izdvojit ćemo jednu dobru (i tužnu) istinu koja dolazi iz pera Collina Soutera s EFILMCRITIC.com koja glasi: 'Producenti možda i nisu neko remek djelo, ali ipak su bolji od većine komedija koje smo gledali u prošloj godini'.
