Osmaši ne plaču
Akkie je okretna, spretna, čvrsta djevojčica. Odlično igra nogomet, a kad je izazove Joep, dječak koji prezire djevojčice kao suparnice u nogometu, spremno se s njim potuče.
Prvo što je mama primijetila na Akkie bila je masnica na ruci, koju je ona opravdala igrom. Zatim joj je bez razloga procurila krv iz nosa. A kad je prvu put osjetila slabost, zabrinuti roditelji odveli su je liječniku. Već u liftu Akkie želi doznati što znači "onkologija", kat na kojemu trebaju izaći, a kad joj roditelji ne žele odgovoriti, pritrči prvoj medicinskoj sestri i upita je. Od početka želi znati istinu i hrabro je podnosi, ne dopušta si sažaljenje ni suze. Kako njezino liječenje odmiče, svi prijatelji iz razreda postupno se mijenjaju, postaju suosjećajni i domišljati kako da je razvesele, a njezin glavni protivnik, Joep, tek tada usuđuje se pokazati svoje osjećaje prema Akkie...
Film je snimljen prema jednom od najpopularnijih romana za djecu zemalja Beneluxa, a i ekranizirana verzija stekla je brojna priznanja i publike i kritike, i to s pravom, jer je to jedan od rijetkih filmova koji o ozbiljnoj, dramatičnoj temi govori bez patetike i sladunjavog uljepšavanja. Cijeli film prati se bez mučnine i nelagode, ali s golemim suosjećanjem za hrabru djevojčicu. Na festivalu Zlatni i platinasti film u Nizozemskoj osvojio je nagradu Zlatni film, a istu nagradu osvojili su uistinu odlična glavna glumica H. Obbeek i N. Verkooijen kao Joep; na Nizozemskom filmskom festivalu također je proglašen najboljim filmom 2012. godine, a na festivalu u Torontu osvojio je nagradu publike.
(ACHTSTE GROEPERS HUILEN NIET, 2012., NIZOZEMSKA) Redatelj: Dennis Bots