Nakaza
Lola ponovno trči, ovoga puta u bijegu od manijaka koji ju progoni spooky tunelima londonske podzemne željeznice.

Neki kažu da ukoliko ste pogledari jedan slasher vidjeli ste ih sve. Iako se ne bih složio s tom tvrdnjom (uvijek se traži svježe meso po mogućnosti u novom okruženju, a ni sve sočniji načini na koje žrtve stradavaju nisu za zanemariti) činjenica je da takovi 'Jason like' filmovi imaju istu premisu. Uglavnom je to skupina ili u ovom slučaju jedan glavni lik koji cijeli film bježi od nekakvog manijaka koji neumorno kolje sve što mu stane na put.
U ovom slučaju u ulozi lovine je mlada Franka Potente koja se proslavila upravo trčeći u 'Run, Lola Run' (kasnije i u Bourneovom identitetu) što joj je nedvojbeno bila najbolja preporuka za ovaj film debitanta Cristophera Smitha, koji uz režiju potpisuje i scenarij.
Premisa je krajnje jednostavna, gledamo Franku u ulozi žene koja je na stanici podzemne željeznice u Londonu malo zadrijemala dok je skupina tinejdžera partijala, da bi se nešto kasnije probudila potpuno sama. U sitne sate ulazi u prazna kola podzemne da bi ubrzo potom vlak stao i svjetla se ugasila. Početak je to lutanja zastrašujućim tunelima podzemne željeznice u pratnji manijaka koji bi ju rado isjeckao na komadiće.
Nepregledna mreža tunela, koji između ostalog vode do podzemnog zatvora i medicinskih laboratorija (??) izvrsno su okruženje za hororac namjenjen prije svega fanovima žanra uvijek željnima sočnih ubojstava kojih ovdje ne nedostaje.
Smith je za svoj prvijenac uzore nedvojbeno pronašao u 'Američkom vokodlaku u Londonu' Johna Landisa i 'Death Lineu' Garyja Shermana. Ukoliko su to filmovi po vašem ukusu svakako provjerite ovaj no ne očekujte previše od Franke Potente, osim vrištanja i trčanja.
