Veronica Lake

Ostaci platinaste pin upice Veronice Lake pronađeni su u jednoj newyorškoj staretinarnici tridesetak godina nakon njene smrti 1973. godine.

A vlasnica male trgovine je velika obožavateljica preminule glumice koja je u svoje vrijeme žarila i palila, doduše više van filmskog seta nego na samom setu!!! Ma, nije bitno to što je sad nađen još jedini materijalni ostatak plavokose Veronice, mi ćemo tu prigodu iskoristiti da se bar nakratko prisjetimo zamamne ljepotice i svi zajedno si nakratko uljepšamo, ili obzirom na sudbinu joj ne baš blistavu, malo rastužimo dan. Kako vam drago, meni je ona divna i tragična u isto vrijeme.

Rođena Newyorčanka Constance Frances Marie Ockleman (godište 1919, a negdje i 1922) je po završetku srednje škole stasala u pravu ljepoticu koja nije puno čekala na svoju prvu ulogu. Krajem tridesetih, angažmani su pristizali u pravilnim razmacima, a 1941. rodila se starleta, niskog rasta, platinasto plave kose, hrapavog glasa - Veronika Lake - i činilo se da je njeno upošljavanje garancija uspjeha svakog filma.

Sve do 1945. kada je i ona osjetila na svojoj koži bič kritike. Nasreću, već 1946. desila se 'The Blue Dahlia'. Nasreću, jer je to danas gotovo jedini pristojan film kojeg se većina sjeća. Nakon njega uslijedio je cijeli pravilni niz slabašnih ostvarenja, uloge u trash hororima, pokušaj da se prebaci u kazalište, zadnji trzaji angažmana na tv-u....

Sredinom pedestih godina, sitna i dinamitna, glamurozna pin-upica već je bila kronična alkoholičarka koja je u nedostatku glumačkog posla redovnu dozu alkohola osiguravala povremenim radom u barovima kao šankerica. Četiri puta udavana, tri puta rastavljena, manijakalna depresivka i uzor većini domaćica koje su sve htjele imati frizuru poput nje (i Kim Bassinger u 'L.A Confidental' isto), u šezdesetim je godinama bila već potpuno paranoidna od svega, brijala je da je prati FBI, da joj prisluškuju telefon.., higijena joj nije bila pri vrhu liste prioriteta, zubi su joj propali... Bez obzira na to što će vam možda zazvučati čudno, ali uspjela je za cijelo to vrijeme roditi i četvero djece.

Nakratko se vratila među žive sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je predstavila svoju biografiju 'Veronica' od čijeg je honorara priuštila sebi i svom posljednjem suprugu preseljenje na British Isles, no ne zadugo. 1973. je umrla za vrijeme posjete jednom jezeru pored New Yorka – Saranac Lake – što je bilo mjesto na kojem je provela vrlo sretne dane djetinjstva, ali i poznato po uspješnoj klinici za liječenje tuberkuloze.

07. srpnja 1983. Veronica je umrla u bolnici od posljedica hepatitisa u pedesetoj godini, bez ikoga svoga, ali s obožavateljima koji su se tu u tom trenutku zatekli – drugim pacijentima, lječnicima i medicinskim sestrama. Sličan je scenarij bio i na pogrebu u New Yorku, s iznimkom njenog sina Michaela iz braka s redateljem Andreom de Tothom.