Na putu
Živa produkcija, Deblokada, Coop99 Filmproduktion/Blitz
Režija: Jasmila Žbanić
Scenario: Jasmila Žbanić
Producent/i: Damir Ibrahimović, Leon Lučev
Zemlja: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Njemačka, Aust
Linkovi:
Drama Jasmile Žbanić o Luni koja preispituje život s dečkom Amarom koji se preobratio u gorljivog muslimana. Film u konkurenciji Berlinalea!
Luna (Zrinka Cvitešić) je stjuardesa i živi u sretnoj vezi, punoj ljubavi, s Amarom (Leon Lučev) koji radi kao kontrolor leta na sarajevskom aerodromu. Oboje su izašli iz rata kao siročad, no pokušavaju ostaviti bolnu prošlost iza sebe. Željeli bi imati dijete, ali ga ne mogu začeti zbog Amarovog zdravstvenog problema. Pored toga, Amar ima problem i sa pićem. Na poslu ga zatiču kako pije – te zbog toga dobija suspenziju – što ga vodi u spiralu depresije i očaja. Luna, zajedno sa njihovim zajedničkim prijateljima, Šejlom (Nina Violić) i Dejom (Sebastian Cavazza), pokušava pomoći Amaru, ali on uporno odbacuje terapiju.
Amar jednog dana, sasvim slučajno, sreće Bahriju (Ermin Bravo), starog prijatelja s bojišnice koji je u međuvremenu postao pravi vjernik. Mada se u početku opire Bahrijinim duhovnim savjetima, Amar doživljava duboku promjenu nakon posjeta džamiji i slušanja vjerskog obreda. Iako su Luna i njihovi prijatelji u početku skeptični prema Amarovoj promjeni, ipak im je drago jer je prestao piti. Luna ga još uvijek veoma voli ali je puna sumnji i rezervi prema njegovom novom načinu života, pa i odustaje od tretmana umjetne oplodnje jer osjeća sve veću sumnju u njihovi zajednički obiteljski život. Međutim, na njeno ogromno čuđenje, saznaje da je već trudna...
'Na putu', trailer.
Ovaj film je već uvršten u natjecateljski program jubilarnog, 60. Berlinalea, pa će se natjecati za nagrade na tom uglednom filmskom festivalu. Redateljica Jasmila Žbanić već se proslavila na tom festivalu, njezin dugometražni prvijenac 'Grbavica' je 2006. godine osvojio Zlatnog medvjeda Berlinskog filmskog festivala. Naslovne uloge u filmu igraju hrvatski glumci Zrinka Cvitešić i Leon Lučev koji je inače na filmu radio i kao hrvatski koproducent filma.
Zrinka Cvitešić je baš za ovaj film odabrana za jednu od 10 najboljih mladih glumaca i glumica programa Shooting Stars 2010. te će tijekom Berlinalea biti predstavljena filmskim profesionalcima iz cijeloga svijeta. Njezinu ulogu u filmu žiri opisuje riječima kako nas 'glumački ona odvodi kroz osjećaje nade i očajanja te kroz tugu i radost na način koji niti u jednom trenutku nije očit niti predvidljiv'.
U filmu se pojavljuju i hrvatske glumice Nina Violić kao Lunina najbolja prijateljica i Marija Kohn u ulozi Lunine bake. Ostale uloge imaju Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Luna Zimić Mijović, Sebastian Cavazza, Jasna Žalica i Izudin Bajrović. Početak hrvatske distribucije filma očekuje se odmah nakon Berlinalea i to gala premijerom, 27. veljače u jednoj od najljepših zagrebačkih dvorana, Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Film je dobio odlične kritike, Jurica Pavičić hvali ga kao 'film koji iskušava liberalne stereotipe o vjeri onoliko koliko čini i obratno.' I strani kritičari hvale 'Na putu', Screen Daily ističe da je riječ o drami koja izbjegava senzacionalizam, a posebno se hvale glavni glumci. Hollywood Reporter ga je proglasio 'dobro napravljenim filmom koji nudi kompleksni pogled na islam u modernoj Bosni', a filmu je prognozirao i nagrade na Berlinaleu, što se, nažalost, nije ostvarilo.
Moraš biti prijavljen/a!
Na putu
Film bi zaista bio dobar da... Takva prica se ne ostavlja otvorena. Nema poruke.
Mogao bih nagađati redateljevo pravo opredjeljenje, a prema nekim pokazateljima ono je onakvo kakvo ne bi trebalo biti, no nije prvi put da netko nesto želi oslikati, a stvori suprotnu sliku koju sam ne vidi.
kraj???????????????????????
za BiH je tematika stvarno pogođena, glumci su odlični, ali KRAJ??????? Brate, kraj glup do bola........
Moram priznati da me oduševio pristup obaju glumaca i njihovo postignuće na sarajevskom naglasku koji nije bio isforsifan i glumljen, a također nije bio ni mahalski! Kao da su oboje rođeni sarajlije:)
Znam da večina ljudi to zamijera, ali socijalni element na i onako osjetljivu temu bio bi po meni pretežak teret za film, izgubila bi se nit? Mislim u kojoj to zemlji stjuardesa i kontrolor leta ne zarađuju dovoljno za život, što siromašnija zemlja diskoteke su bolje? Vehabije izgledaju kao Nomadi, indijansko pleme, djeca cvijeća samo što su ovi malo bolje i poštenije tretirali svoje žene!
čini mi se da je redateljica išla prikazati Bosnu kao zemlju kojoj se nešto nameće bez osnove jer takva nikad nije ni bila, a sve pod krinkom rata i vjere. E i tu moram pohvalit moju sugrađanku glumicu Mariju Kohn, kada očita bukvicu Amaru (L. Lučev)da je ne uči kako će slaviti Bajram!
Kraj mi se sviđa ostavlja publiku u razmišljanju, daje na maštu, ne znam ne bi valjalo da se rješenje nameće?!
Svakako pogledati film je vrijedan pažnje!
zivot na putu
film je kompleksan i jednostavan.. cilj mislim da nije vjerno prikazati zivot ljudi u Bosni koji je na zalost puno siromasniji i tezi. naglasak je na nezacijeljivim ranama iz rata, nostalgiji koja neizbjezno vuce na povratak kuci koja mozda vise nije nasa, na pokusaju zivota u sreci uz iscrpljujuci osjecaj da se nesto mora promjeniti... nedorecen kraj najbolje govori da je u Bosni sve nedoreceno i sve žudi za promjenom. gluma je jako dobra, naglasak dobro savladan s puno simpaticnih scena tako da se radi o filmu u kojem zaista mozete uzivati...
na putu
sjajan film. po mojoj ocjeni bolji od prvenca "grbavica". film koji tjera na razmišljanje. šta se dešava kada se osoba pored vas, osoba koju volite, drastično mijenja? gluma je izvrsna. odlično "skinut" sarajevski akcenat, bez suvišnih pretjerivanja i prenaglašenosti. odmjereno, profesionalno. sve pohvale glavnim glumcima Zrinki i Leonu. priča ima dinamiku i film niti u jednom momentu nije dosadan. stoga preporuka - obavezno pogledati.
odlično odglumljeno
Film je prvenstveno izvrsno glumačko ostvarenje Zrinke Cvitešić i ekipe, od kojih mi se posebno dopao Izudin Bajrović u ulozi duhovnog vođe.
Ono što kod Zrinke fascinira je nevjerojatna sposobnost usvajanja naglaska.Recimo, Mira Furlan to nikada nije uspjela.U svakom filmu je zvučala kao Zagrepčanka, što je upropastilo mnoge filmove (tipičan primjer je Gluvi barut Bate Čengića).Zrinka to radi maestralno.A njena šutnja i pogled proizvode jednako snažan dojam kakav proizvodi šutnja Josipa Pejakovića kad na kazališnim daskama izvodi Omer pašu Latasa.
Svijet vehabija je korektno prikazan, međutim nedostatak filma je ignoriranje stvarnosti i tzv.običnog života tzv.običnih ljudi u Bosni.Jer Luna i Amar su, za BH okolnosti, sretni ljudi.Imaju odlična radna mjesta (oboje rade na mjestu s iznadprosječnom plaćom), svoj stan, automobil, motocikl...što je u Bosni teško dostupno bogatstvo.S druge strane stoje vehabije kojima ništa ni ne treba, tako da neupućen gledatelj ne može steći uvid u kako siromašnoj i depresivnoj zemlji se sve to odvija.
Drugim riječima, današnja Bosna nije rafting na Neretvi, zračna luka ni diskoteka u engleskom stilu.Nego siromašna i besperspektivna zemlja siromašnih, nezaposlenih i očajnih ljudi koji nikada nisu i nikada neće sjesti u zrakoplov ni odveslati rafting jer nemaju novca za to.Ta dimenzija filma nije prikazana i to ugođaj čini nekompletnim.
U tehničkom smislu, rasplet je mogao biti urađen malo snažnije i razrađenije.Ovako smo na odličan zaplet dobili brzinski izlaz iz filma, kao da je ekipi ponestalo trake.
U svakom slučaju, korektno ostvarenje.