Festivalski bonton Vol. 1

Bliži se Zagreb Film Festival, vaša sljedeća stanica nakon Motovuna i još dugo vremena prva prije proljetnih Dana hrvatskog filma. Bit će tu možda i One Take, zatim nekolicina prorijeđenih projekcija koju će duhovito nazvati Festival Europskog filma ili tako nešto, no svejedno: šarene opravice već čekaju, do filmova vam možda jest, a možda i nije stalo, but, what the fuck, bitno je druženje. Postoji čak mogućnost i da netko od vaših prijatelja ima film na nekoj od spomenutih manifestacija: kako sirotanu reći da je četiri godine provedeno u kafiću zvanom Akademija zrelo za smeće, te da mu je ponosni uradak nepodnošljivo dosadni netalentirano-negledljivi smrdež od prvijenca?

Naravno, nećete to učiniti. Bit ćete dobri, nasmijani, zainteresirani, tapšat ćete svog mladoga filmaša po ramenu, upućivati srdačne čestitke i izljubiti ga uz nadu kako će i on od Ministarstva jednom izmusti barem 5 milijuna kuna i snimiti svoj niskobudžetni film o klošarima s Glavnog kolodvora koji u slobodno vrijeme nose odjeću s potpisom dizajnera. Izrazit ćete nadu, da baš on ili ona uspiju iznajmiti vlastiti stan kao filmsku kulisu i ubrati honorar koji će im omogućiti kupnju većeg i prostranijeg prostora, jer to, dakako, i zaslužuju. Reći ćete im kako će vaš prijatelj od sestre brata poznanik stric poočima koji je išao u školu s Ministrom obaviti poziv ili dva i srediti da vam scenarij odobre izvan natječaja i procedure, samo zato da bi stigao na Pulu. Pravit ćete se vrlo zabavljeni kad vam polupijani mladac u preuskom odijelu (zloćke, ne, to nije mladi Ivanda na proteklim Danima!) krene zboriti o genijalnosti svog akademskog rada dok puna dvorana napeto gleda, a on, sav ustreptao od trnaca, niti ne može mirno sjediti, nego nervozno čeka na ulazu prve reakcije poznanika i rodbine. To je pravi umjetnik, onaj koji od kreativnoga uznosa potraži smiraj u flaši, pa barem na premijeri ili kakvome festivalu. I neka se netko usudi reći kako samo glumci piju!

Dakle, prije te same čestitke i pretvaranja da je zadah alkohola iz ustiju slavljenika miris proljeća kojega čekate kao žedan vodu, valja istrpjeti samu festivalsko-premijernu proceduru. Očekuje se da na svečani događaj stignete dosta ranije, kako bi ste s drugima izmijenili pokoju o filmu i umjetnosti. Da bi vaša pohvala kasnije bila što valjanija, općenite teme iziskuju žestok kritički stav. Kaže li tko kako mu se u kinu upravo svidio, recimo, 'Kralj Arthur', morate to odmah sasjeći kakvom dobrom opaskom. Nije bitno što znači, nego vokabular koji koristite, zaključite tako da je 'Arthur nedovoljno ikonoklastička kritika konzumerizma'. Napravite značajnu pauzu, puhnite dim cigare u zrak i dodajte 'Očekivao sam više.' Instant poštovanje grupe vam je zajamčeno. No, morate pokazati i da ste lider, onaj koji čak i kreira mišljenje. Započnite temu. Evo, 'Ta divna splitska noć'. Objasnite skupini kako je tu riječ o 'slabašnom postmodernom kolažu koji se gubi u vlastitoj strukturnoj matrici i intrigira samo nezahtjevne'. Da ne ispadnete samo pametan lik, duhovito primjetite: '...ali zato Nives još uvijek ima sjajne sise. He, he, i ja bih sarmu s njih lizao!'. Odlično, sada ste pametni, načitani - i duhoviti. Uđite u dvoranu osnaženi respektom slabih i seksualno upitnih.

Smjestite se među prve redove. Poznato je da tamo sjede kritičari, filmaši, prijatelji režisera, rodbina i politička elita. Mjesto za vas, čak i ako niste na projekciji domaćeg filma, nego tek vlasniku festivala kasnije želite tepati kako li je, pametan mali, izabrao baš prekrasne filmove. Sad, ukoliko je to festival ili premijera od većeg značenja, morat ćete otrpjeti i nekakvu uvodnu riječ. Najčešće je to kakav prdonja političar ili kakav veseli Rajko, Igor ili već netko tko će daviti s općim mjestima, važnosti manifestacije ili će vas jednostavno pozvati na tartufe, malvaziju i cjelonoćnu opijačinu. Može se čak dogoditi, kao u slučaju jedne male filmske priredbice koju je organiziralo neko veleposlanstvo, da se najavljivač/ica doslovno onesvijesti. Sruši. Sklupča i padne jedva se sirota hvatajući za mikrofon. Važno je tada, a tako je postupila i stvarna publika na tom događaju, hladno ignorirati kolabirajuću personu. Vi ste naime došli uživati u filmu i u tome vas ne bi smio ometati nitko. Naravno, pod uvjetom da ono što gledate nekog vraga i valja.

Ali kako to obično biva s festivalima i premijerama, prikazano često bude kakva dosadna azerbejdžanska socijalna drama ili studentski rad nekog iz kruga poznanika, čije ste opravdanje kako 'studira film' samo smatrali zabavnim opisom cjelodnevnog spavanja. Naoružani mobitelom, igricama i dezodoranom za prisutne 'bardove', vjerojatno ćete uspjeti ubiti vrijeme, no treba sada izaći iz mraka dvorane i predstaviti to što je u vjetar otišlo kao nešto dosad najdivnije što ste doživjeli. Govorite li, opet, ili prijatelju koji ima premijeru, ili čavrljate s filmofilima, direktorom programa ili slično, važno je dati duboke i zamišljene odgovore.

Na ljestvici najboljih, sam vrh replika na pitanje 'I, kakav je film?', zauzima sjajno višeslojna tvrdnja 'Mmmm, natjerao me na razmišljanje!'. Često je koristi Petar Krelja nakon  premijera Zrinka Ogreste, a idealna je i ukoliko ste ruski-art spektakl odgledali bez naočala pa niste mogli čitati titlove: sugerirate motiviranost, ali ne kažete kakvu. Što se vas tiče, film vas je zacijelo natjerao na razmišljanje o tome zašto svoje dragocjeno vrijeme na zemlji trošite na izdrkavanja kvazi-umjetničkih duša koje ne znaju što bi s kamerom, a primatelju poruke to znači - 'da, vaš me je film natjerao da razmislim da li se u Splitu zbilja baš svi drogiraju.' I zašto je hrvatsku ustašku majku Brešanu morala glumiti Srpkinja, i zašto se lezbača kod Matanića na kraju udala? Jel' se Dvornik još uvijek drogira? Zašto Višnjić uvijek ljude gleda preko ramena, a ne u oči? Što Englezi misle, da je u redu Vrdoljaka pitati koliko zarađuje? Nema odgovora, natjeralo vas. Khm, khm...na razmišljanje.

Možete reći i 'Dojmio me se film', i pritom zapravo ne kažete da je vaš dojam negativan. Zatim, 'Da, da, baš je poticajan' i hopla, ne morate kazati da vas je potaknuo na povraćanje u WC-u i bolove u želucu od pomisli na domaću kinematografiju, festivale i svu tu scenu. Zatim, 'Zanimljivo je obrađena tema!' - gdje čak ni ne morate znati temu, ali će slušaču 'zanimljivo' odmah prevagnuti kao pozitivna ocjena. To što ste vi pomislili 'zanimljivo je kako ste uspjeli fulati i ono malo smisla što je tema imala' ostaje vama, a zahvalni će vas filmaš ili programski selektor otpratiti do švedskoga stola gdje sve kočnice slobodno otpustite, na sva pravila zaboravite i prepustite se sveopćem grabežu i otimačini za onaj zadnji kanape sa srijemskom koji je ostao. Ne ubrzate li, ugledna glumica iz HNK mogla bi ga proždrijeti prije vas. Zaslužili ste taj komad salame i srk prezagrijanog Plavca. Vjerojatno i preplatili. Jako puno...

Vaš Julius.