KREATIVNI SINDIKAT

Priča producent Igor Grubić

Mi smo mladi produkcijski studio, koji postoji od 2003. Naš rad je za sada (ako takvim pristupom u ovoj sredini preživimo) usmjeren na produkciju umjetničkih – autorskih animiranih filmova. Uz to od ove godine pokrećemo i školu animiranog filma čiji su gosti predavači doajeni Zagrebačke škole animiranog filma: Bourek, Dovniković, Štalter i Zimonić.

FILMOVI U PROIZVODNJI:
Trenutno u proizvodnji imamo jedan film, a u pripremi dva. Film SILENCIUM, (naslovna) autora Davora Međurečana i Marka Meštrovića koristi 2D, 3D i live snimke, trajat će 10 minuta. Priča filma je vrlo bliska modernom čovjeku u vrijeme sve izrazitije podjele društva na bogate i siromašne. Radnja se odvija u dva vremena, modernom i feudalnom. U feudalno doba društvena represija moćnika odvija se putem fizičke sile, a u moderno doba sofisticiranim metodama masovne hipnoze preko medija. Povlačimo paralelu između ta dva vremenska razdoblja da naglasimo vječnu potlačenost puka od strane moćnika. Moderno vrijeme animacijski rješavamo u 3D tehnici, a za opise prošlog vremena koristimo 2D tehniku.

Jesu li neki vaši filmovi već bili na festivalima, kojima i kakav su uspjeh polučili? Film CIGANJSKA je 2004. na Danima hrvatskog filma dobio tri nagrade: Oktavijana za najbolji animirani film, za montažu i za najbolju glazbu. Na festivalu animiranog filma Animafest 2004: Posebno priznanje međunarodnog ocjenjivačkog žirija. Na festivalu ‘Balkanima’ 2004. u Beogradu: Posebno priznaje žirija za filmsku atmosferu i poetiku. Do sada je film prikazan na petnaestak svjetskih festivala, a pozivi nam stižu i dalje.

Planovi za budućnost? U pripremi imamo još dva filma, a radimo i na scenariju za dugometražni animirani film, ali to pripremamo polako i temeljito.

Jeste li već stupili u kontakt s nekim domaćim ili stranim distributerom? S kratkometražnim umjetničkim formama se za sada ograničavamo na distribuciju po festivalima.

Zašto se noviji domaći crtići ne prikazuju na hrvatskim televizijama? Zato što su sve televizije usmjerene na prikazivanje komercijalnog animiranog filma i nažalost više ne postoji nijedna emisija poput Animavizije koja bi bila posvećena autorskom animiranom filmu.

Postoji li potreba za osnivanjem nezavisne ‘animateke’ koja bi eventualno sistematično i statistički prezentirala recentnu domaću animaciju u Hrvatskoj i inozemstvu i o njoj vodila brigu? 2001. g. tadašnjoj upravi odgovornoj za kulturu u Studentskom centru smo predložili pokretanje ‘Videobara’. Stvaranje arhive eksperimentalnog i animiranog filma u kojoj bi svi zainteresirani mogli pogledati filmove na videu sa slušalicama i uz šalicu čaja. Do sada koliko znamo ništa slično kod nas ne postoji, a nije niti u začetku.

Koji su najveći problemi hrvatske animacije? Uglavnom se osnovni problem svodi na nedostatak financijskih sredstava za realizaciju filma. Kod nas ne postoji sustavni interes potencijalnih ulagača u bilo koju umjetničku formu, pa tako ni u animirani film. Tako da se sve završava na nekolicini entuzijasta koji uporno asketski žive svoje ideale.