KABINET DR. CALIGARIJA/METROPOLIS
Prostorna atraktivnost filma nije nikakvo estetsko otkrivenje suvremenih art-poslanika. Sve u čemu danas utapamo pogled tehnički je naprednija varijacija davno otkrivene kvalitete.
KABINET DR. CALIGARIJA (1919) – arhitektura kao ugođaj
Svi koji su upoznati sa radovima Tima Burtona znaju kakav utjecaj njemački ekspresionizam ima na njegov (i ne samo njegov) filmski izričaj. 'Beetlejuice', 'Božična pustolovina', i drugi filmovi specifični su po svojoj pomaknutoj vizualnosti rođenoj u velikom stilu godine 1919. u Robert Wieneovom 'Kabinetu dr. Caligarija' (Das Kabinett des Doktor Caligari).
Iako danas djeluje smiješno i ukočeno, u svoje vrijeme taj je nijemi film bio neočekivani hit. Radnja ovdje igra manju ulogu, bit je u prikazu stvarnosti koja je po prvi puta oslikana subjektivno ('oslikavanje duše'), prostor je iskrivljen, nepravilan i naglašen kontrastnim sjenama. Arhitektonskim rječnikom – dekonstruktivistički. Jesu li taj avangardni stil scenografi Hermann Warm, Walter Rohrig i Walter Reimann koristili kako bi nam približili svijet glavnoga junaka, luđaka Francisa, ili kako bi vizualno kritizirali ludost i rigidnost vladajućeg nacističkog režima?
Bilo kako bilo, ovaj je kultni film najavio neke od najvećih umjetničkih pokreta prošloga stoljeća - Nadrealizam, Simbolizam, Kubizam, Bauhaus pokret - koji su zauvijek promijenili način gledanja na umjetnost i stvarnost i unijeli dozu kritičnosti na ustaljenu kulturnu scenu.
Utjecaj 'Caligarija' pratimo, između ostalih, u radovima Alfreda Hitchcocka i Anthonyja Asquitha, američkog snimatelja Gregga Tolanda ('Građanin Kane') koji se proslavio svojom fotografijom na mnogim noir-filmovima 1940-ih, te u drugim, mahom SF i horor radovima do danas ('Van Helsing' npr.).
METROPOLIS (1926) – arhitektura u službi teme.
Prije nego što krenemo na sam film, upoznajmo situaciju koja je tada vladala u Europi: početak stoljeća budio je nadu u bolje sutra, socijalni, tehnološki i umjetnički aspekt išli su ruku pod ruku. Moderne forme stvarale su novu, 'bolju' realnost.
U to vrijeme njemački režiser Fritz Lang snima jedan od najutjecajnijih filmova svih vremena – nijemi SF ep 'Metropolis'. Langova vizija futurističkog grada temeljenog na začecima moderne arhitekture, dala je drugačiji pogled na toliko željeni 'vrli novi svijet'. Prikazana realnost u kojoj robovi stvaraju masivne građevine nije ništa drugo nego kritika industrijskog (kapitalističkog) društva, a arhitektura u filmu (intrpretacija Le Corbusierove vizije budućeg grada) neizostavni je dramaturški element – visoke megastrukture povezane mostovima, nepregledne plohe pravilno 'izrezanih' prozora. Hladno i zastrašujuće.
Kadar i arhitektura u filmu usko su povezani odajući Langovu vrsnost u korištenju prostora kao dramskog elementa (Lang je svojevremeno studirao arhitekturu). Goleme makete 'Metropolisa' često se spominju kao preteče današnjih filmova s velikim, mračnim urbanim setovima. Utjecaj Langa na današnju kinematografiju očituje se u filmskom pristupu takvoj mega-arhitekturi, a svježije primjere nalazimo u Burtonovom Gotham Cityju ('Batman'), Projasovom 'Gradu tame', trilogiji 'Matrix' i 'Sky Captainu...', debitanta Kerryja Conrana iz 2004. godine.
Utjecaj filma na kulturu življenja vidljiv je konkretno u činjenici da su interijeri iz 'Metropolisa' utjecali na razvoj Art Deco stila (Secesije) u Hollywoodu.
Nema komentara.