Lebowski: Vjetar koji povija ječam

Naravno, s engleskim okupatorima. Tu Damienu proključa krv pa odluči zamijeniti svoju doktorsku sudbinu ratničkom. Vrati se u svoju siromašnu pripizdinu i pridruži lokalnim partizanima.

A lokalni partizani svugdje isti - nepismeno, glupo, sirovo. Daj mu pušku i reci u koga da puca. A sloboda ako dođe - dođe, a ako ne dođe nikome ništa, bitno da se u međuvremenu puca i valja po visokoj travi. Ili po ječmu?

U svakom priručniku za kreativno pisanje spominju se izazovi koje autor mora postaviti glavnom junaka. Što su izazovi teži, konzument (čitatelj, gledatelj) više simpatizira s junakom.

Moj odnos s Damienom pukao je odmah na početku. Čim je on otišao s kolodvora s onim hladnim pogledom u svojim plavim okicama za mene je postao idiot. Svaka njegova odluka nakon te potpuno je suvišna. Nestalo mu je kredibiliteta. Mogao si Damiene, otići u London, a ipak nisi. Kao što meni frendovi kažu kad se žalim na brak - Jel te ko puškom natjero pred oltar?

Tamo negdje kod prve bitke u šipražju uzeo sam daljinski i sumanuto stiskao. Tražio sam program u koji bih se mogao uživjeti ili barem spot s golim sisama. A i volim promatram kako brzo izmiče taj kaleidoskop živahnih boja i udova.

Iznenada, netko me opali po tjemenu. Sjetih se da moja draga leži iza mene, pa vratim na film i zaspem.

Kad sam se probudio, film je završio a oči moje drage bile su crvene kao da je plakala.