Lebowski: Hancock

Bilo je krajnje vrijeme da se snimi film o superherojima koji vole malo previše zaviriti u čašicu. Holivuđani su do sada obično kadrirali samo prednosti tog stresnog posla te time u nedovoljno formiranim mozgićima mladeži stvarali idealiziranu sliku tipova koji voze super aute, imaju super komade, a apsolutno svi, uključujući i načelnike općina, ih obožavaju. Tu i tamo superheroj se posvađa sa svojom bakom ili zbog posla ne izvodi dovoljno često curu u kino, zbog čega razmažena kokoš plače polovicu filma. Zahvaljujući tome superheroji su se visoko popeli na klinačkim top-listama što-ću-biti-kad-narastem te završili na trećem mjestu, odmah iza gangstera i zagrebačkog gradonačelnika.

Od 'Hancocka' sam očekivao da prikaže lošiju stranu superherojstva, moralne dvojbe s kojima se superheroj svakodnevno susreće - tipa: da li prvo spasiti dijete od napada tigra ili osloboditi dvadesetak taoca starije dobi kojima su kriminalci prilikom pljačkanja staračkog doma eksplozivom napunili pelene za odrasle.

Očekivao sam barem jednu anegdotu koju alkohol povlači sa sobom, kao primjerice kada se vraćaš iz pijančevanja pa promašiš zgradu te se, umjesto u svojem krevetu, probudiš u tuđem kokošinjcu, s kaputom i kapom od kokošjih govana.

Od svega navedenog, u 'Hancocku' nemate ništa. Čak nema ni cool gadgete. Ni kostim mu nije nešto. Ni moći mu nisu nešto. Tom filmu nedostaje toliko detalja da bi ga se trebalo puštati na dramskoj akademiji kao primjer filma u kojem je profulano sve što se moglo profulati. Trebalo bi ga puštati u poluvremenu tekmi, zajedno s ostalim smiješnim nespretnostima poput one u kojoj se vratar spotakne na krtičnjak i zabije autogol (samozgoditak) rukom.

Prvi kadar, predstavljanje superheroja pretjerano sklonog cugi, pa svaki klinac stariji od 14 godina bi znao napisati neku anegdotu iz toga. Svatko bi se mogao sjetiti nečeg boljeg od buđenja superheroja na trosjedu na glavnoj ulici. Tri od četiri lobotomizirana frajera bi se toga sjetila, dok bi se četvrti vjerojatnije pojavio s boljom idejom. Ali eto, mojoj ženi je okej. Njoj je sve okej. Bitno da se slike kreću. Možda sam joj i ja na taj način dobar, ono, bitno da se udala.