Lebowski: Ženska vina

Ne mogu se vinuti do daljinca jer ipak sam na godišnjem pa mi valja dobrano izležati svaku poslodavčevu poklonjenu minutu. Televizor, koji mi je zbog netom opisane situacije u potpunosti preuzeo kontrolu nad životom, nije bio nimalo nježan. Naprotiv, kao da protiv mene ima nešto osobno, zavrtio mi je Razglednice iz Hrvatske. To je ona simpatična ljetna emisija o hrvatskim mjestima koju nitko ne gleda. Javljaju se iz jednog grada iz unutrašnjosti i jednog grada s mora.

Ne znam o kojem se konkretno gradu radilo, ali bila je tu nekakva voditeljica koja se žalila nekakvoj ženskoj koja se bavi vinom. To je valjda protokol upoznavanja žene sa ženom. Tako se valjda najbrže zbliže. Nema veze što su na televiziji, ili možda upravo stoga što su na televiziji, one se počnu žaliti jedna drugoj. 

'Znate što mi se događa', počela je svoju kuknjavu voditeljica s onim namještenim televizijskim osmijehom. 'Događa mi se da me uvijek nude ženskim vinima. Zašto oni mene nude ženskim vinima, kakva su to ženska vina, zašto postoje ženska vina?!?!' I sad, umjesto da joj vinarka veli da su ženska vina bezalkoholna vina jerbo su žene dovoljno blentave i kad ne piju alkohol, ili da su istraživanja pokazala kako 80 posto žena zatrudni nakon jedne čaše vina, jer se, kad se malo opuste seksaju s prvim penisolikim koji naiđe, ona veli kako su to uglavnom nekakva slatka vina i da u zadnje vrijeme polako nestaju podjele na ženska i muška vina.

Zar ja moram, usred sunčanog popodneva zasluženog godišnjeg odmora, na nacionalnoj televiziji gledati neke iluzorne ženske pobjede u emisiji koja nominalno ne bi trebala imati veze s pošastima ženske emancipacije.

Javljamo se iz Zadra, gdje više nema muških i ženskih majica. Na suncem okupanom Stradunu više se ne prodaju ženski upaljači. U slavonskim pekarama žene su se izborile protiv muškog i ženskog kruha. U Istri se od ove godine prodaje uniseks dugmad. Zagorov pomoćnik, punašni Čiko, zahvljajući naporima Hrvatske udruge žena Srce iz Velikog Grđevca, postao je Čika.

Morao sam nazvati ženu u kupaonicu. I to sa službenog mobitela, a siguran sam kako mu HRT neće vratiti novac. Moja žena morala je obustaviti svoje radove na poboljšanju uvjeta našeg života kako bi mi, kad je već na nogama, dodala daljinski. A da ne govorim o tome kako su mi živci bili potpuno uništeni tog dana te kako će to zasigurno ostaviti posljedice na moju efikasnost, kad se jednom vratim s godišnjeg, a se u međuvremenu ne odlučim uzeti bolovanje.

Televizija je utjecajan medij, on kroji našu sudbinu u mnogo većoj mjeri nego smo spremni priznati, i potrebno je daleko više odgovornosti prilikom kreiranja programa.