O nepotizmu, korupciji i besramnosti

Lijepa naša Hrvatska! Dragi svi, uvodi se novi (hrvatski) obrazovni standard, najvažnije je da smo pametni i uporni, jača pravna država, nismo meta za terorističke napade, zločinci samo što ne sjede u zatvorima, a pregovori za Europsku uniju već kucaju na vrata. To što su, u srijedu 14. rujna, brucošima na odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu postali Petra Sanader, premijerova kćer, Franka Klarić, kći šibenske gradonačelnice koja je u premijerovoj stranci, zvijezde RTL-ove sapunice 'Zabranjena ljubav' Andrej Dokić i Mirna Medaković, te Nera Stipičević pjevačica i zvijezda Story Super Nova showa (za koju ipak kažu da je bila najbolja), čisto je slučajno.

Ako toj iznimci dodamo da je na filmsku i tv režiju upisana kćer Vesne Pusić, kćer Hrvoja Hribara i sin Nade Gačešić-Livaković, prošlotjedna događanja na Akademiji, mic po mic, dobivaju nešto ozbiljnije formate. I ako se maksimalno potrudimo biti objektivni, i imamo na umu da djeca poznatih nisu ništa kriva, da su, zbog statusa roditelja imali ponajbolje uvjete školovanja (pa su, u skladu s tim, upijali kao spužvice), da postoje zli ljudi koji bi uvijek nešto komentirali i da klinci negdje moraju studirati, ipak nam nije jasno kako ih, od ukupnog broja upisanih, ima toliko mnogo. Toliko da bodu u oči. Toliko da drmaju instituciju. Toliko da bismo najradije rekli: bez komentara, jerbo je svaki suvišan.

Kada su se oni neupisani pobunili, na komentiranje je ipak bio prisiljen Branko Ivanda, dekan: 'Ne znam kako bih to drukčije objasnio nego normalnim i regularnim radom profesora i komisija koji su procjenjivali spremnost studenata za određene studije', donosi Radio 101. Ivanda samouvjereno nastavlja: 'Mjesta insinuacijama nema. Vrlo dobro poznajem rad komisija i smatram da profesori nikada nisu podlegli pritiscima sa strane. Ako neslužbenih smjernica i naputaka izbornim komisijama ima, one idu u smjeru da se prema djeci poznatih bude posebno rigorozan'.

Ako nam je do insajderskih priča, najbolje je pročitati svu silu komentara na stranicama Teatra.hr. Stanoviti Mr. Smoogj tako navodi: 'Uopće ne želim sugerirati da ovi nisu talentirani, ali želim da to nije primaran razlog zbog kojega su primljeni. I nisu u pitanju direktive, primite moju kćer/sina. Nego stvari funkcioniraju tako da članovi akademskih komisija prešutno očekuju roditeljsku protuuslugu. Ako do ove ne dođe, na primljenim studentima počinje iživljavanje. Što nije slučaj samo ove godine, ali izgleda da je stanje stvarno zabrinjavajuće, budući da se prošle godine nije imalo niti za struju platiti. A jesam li spomenuo da je lani Produkciju upisala dekanova gospođa supruga, izgleda da joj treba diploma za veći koeficijent na HRT-u. Samo se nadam da će nagodinu želju za studijem Produkcije izraziti i jedan od sinova Hrvoja Petrača'.

O ženinom studiranju striček Branko je za 101-cu rekao: 'Moja supruga nije došla s ceste, nego je apsolventica jednog fakulteta, i radila je u poslu 14 godina, te se pokazala kao izvanredan filmski i televizijski djelatnik. Dapače, meni bi s dvoje male djece više odgovaralo da imam ženu kod kuće, nego da mi studira, ali to je bila njena želja.' Najveći biser u moru dekanovih izjava jest ona za Večernji list: 'Pet sam godina predavao na glasovitom fakultetu za glumu u Los Angelesu. Da kojim slučajem tamo dođe pet poznatih kandidata, prihvatili bi ih objeručke'. Čovjek je, eto, bio u Americi. Ovakve su odluke američke, dakle dobre su!

Vjerojatno i tamo, baš kao i na našoj Akademiji, upravo dekani snimaju sapunice, jer je Ivanda, prema riječima insajdera ovih dana od uprave ADU-a tražio da mu se odobri da dekanske dužnosti obavlja u tri dana (za istu, punu plaću), sve ne bi li preostala 4 dana u tjednu pravodobno iskoristio za snimanje sapunice. Kako se sapunica snima za Avu, produkcijsku kuću iza koje stoji Tonči Huljić, među studentima se može čuti da sam dekan prodaje i komercijalizira akademiju. Uz sve to, među budućim domaćim filmskim kadrom kola i priča da je upravo Ivanda nedavno potpisao zanimljiv deal s HRT-om: studentski će se filmovi (čiji je isključivi vlasnik Akademija, a student nema gotovo nikakva prava) prikazivati na našoj nacionalnoj televiziji. To što nitko od studenata na takvu odluku nije pristao, nikoga ne zanima.

I ako je računica: trećina se upisuje uz vezu (koja im je trajni back-up), trećina uz lovu (koja je jednokratna pa se dalje snalazi sam) i trećina na talent ipak neistinita, javnost će svaki pokret i umjetnički izraz maminih i tatinih sinova pratiti s ogromnom strašću i nabrušenim perom. Čak i da nemamo razloga. Čak i da Branko Ivanda ne podržava Pusićkin HNS. Čak i u slučaju da Nada Gačešić-Livaković nije članica vijeća HRT-a za koji Ivanda snima telenovelu.

Možemo biti i razumni, jer, ipak smo mala zemlja s gotovo kržljavom filmskom industrijom. Svršeni filmski umjetnici svoj posao nerijetko nalaze na HRT-u, pa se silom prilika stvaraju kontakti, veze, klike. Da ne govorimo o starom dobrom principu ruka ruku mije. Koliko je copy-paste princip i homogenizacija kadra dobra za kvalitetu filma i cijele scene u Hrvata, jasno je samo po sebi. Ako sve propadne, uvijek se mogu snimati sapunice. One su, očito, in.