Ta divna splitska noć
Alka film / Blitz film i video
Režija: Arsen Anton Ostojić
Scenario: Arsen Anton Ostojić
Producent/i: Jozo Patljak
Autor je riskirao, nadamo se da će i profitirati, a mi smo dobili jedno od najugodnijih iznenađenja hrvatske kinematografije.
Jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg pulskog festivala je upravo 'Ta divna splitska noć' 32-godišnjeg Spliće, čija su tri kratkometražna filma, 'Orden', 'Ljubitelj ptica' i 'Slikanje akta', nagrađivana u svijetu i koji je magistrirao režiju i produkciju na New York Universityju.
Svojim debitantskim dugometražnim filmom opisao je svoj rodni grad u tri zanimljive priče koje se odigravaju istodobno, dva sata uoči Nove godine, potpuno odvojene od neobuzdanog novogodišnjeg slavlja.
U prvoj, protagonisti su sitni diler Nike (Marinko Prga) i udovica Marija (Nives Ivanković) sa sinčićem (Ante Šimun Majstorović), u drugoj se narkomanka u krizi iz 'bolje obitelji, Maja (Marija Škaričić), odluči poševiti s Frankyjem (Coolio), mornarom na američkom brodu, za paketić heroina, dok u trećoj mladi zaljubljeni par, Luka (Vicko Bilandžić) i Anđela (Ivana Roščić), želi proslaviti Silvestrovo razdjevičenjem, pa traže ključeve nekakve sobe.
Povezuje ih koncert Dina Dvornika na Peristilu i novogodišnji vatromet. Svaka od priča je vizualni osvrt na događaje iz crne kronike kakvi, pogotovo u Splitu, nisu rijetkost. Problem svake priče jest droga i odnosi u malim životnim situacijama. Atmosfera i radnja su tjeskobne, režija je hvaljena, gluma iznimno uvjerljiva s nizom sugestivnih, ponekad smiješnih detalja te fascinantnom crno-bijelom fotografijom mladog Mirka Pivčevića koji je osvojio ovogodišnju pulsku Zlatnu arenu za kameru.
Druga osvojena zlatna arena pripala je Dubravku Slunjskom za montažu, a nije izostala ni vjesnikova nagrada 'Breza' za najboljeg debitanta koju je osvojio redatelj Arsen Antun Ostojić. Film se može pohvaliti i nagradom kritike 'Oktavijan'.
Film je bio uvršten u prestižni regionalni program Sarajevskog filmskog festivala, gdje je osvojio specijalnu nagradu žirija, a Marija Škarić je proglašena najboljom glumicom SFF-a. Redatelj je, ne osvrčući se na rizik, izabrao glumce koji su najbolje pasali ulozi tako da su svi mahom iz Splita, pa se među glumcima mogu vidjeti osobe koje su još uvijek na Akademiji (npr. Ivana Roščić) ili koje je, poput Pavla Zorića, upoznao u kafiću.
Za film se zanimao i venecijanski filmski festival, ali Coolia je proglasila 'američkim elementom' pa je 'Divna splitska noć' otpisana kao nedovoljno autentična. Što je, imajući na umu gomilu američkih filmskih naslova na 61. Mostri, prilično čudan argument.
Moraš biti prijavljen/a!
uspjeh
jako interesantan omnibus našeg perspektivnog redatelja postepeno je izrastao u kultni film novijeg doba hrvatske kinematografije.
i to sasvim zasluženo.
vješto se isprepliću tri, vrlo dobro smišljene i razrađene, priče koja svaka na svoj način objašnjava sivo naličje predivnog hrvatskog grada.
crno-bijela kamera, postepena ptičja perspektiva, oronuli interijeri i tijesne prazne ulice grada sjajno su se uklopile uz samu fabulu.
glumci, uključujući i one najmlađe, uspješno odrađuju svoj posao. čak i dino dvornik svojom prepoznatljivom ludošću daje onu življu dijagonalu atmosferi filma kako bi se sumorna tema još više istaknula. isto tako i povremeni nalet splitskog temperamenta kako bi, također, dodatno naglasio mjesto radnje.
nedostaci su malo "teži" završetak, te gdjekad klimava realnost i preočita "gluma", donekle sa mornarima, te očito sa koncertom koji sam po sebi izgleda prisilno umetnut u cijelu priču.
split
film "ta divna splitska noc" pogledao sam sa velikim zakasnjenjem...naime tek rujna 2005...
film je na mene ostavio mijesane dojmove...
zbog tri razloga.
prvi je taj da vec neko vrijeme [duze? hm, sto je dugo?] ne zivim u splitu, odnosno tamo se nadem po par dana ljeti i za novu godinu...
naravno da mi je to vratilo hrpu uspomena i probudilo feeling splitskog geta...
drugo, nekoliko glumaca poznajem osobno iz mladjih dana...
trece, sam sam proveo dosta [dobrih i ne tako dobrih] godina po getu, tako da dobro poznajem "mjesto radnje"
glavne pohvale idu kameri i fotografiji definitivno...
gluma je skoro pa jako dobra...
konstrukcija price isto tako, ali scenarij je mogao biti puno bolje izveden...da se izbjegnu sve naivne scene koje mi kvare dojam filma...
glazba mi se cini prebanalna i na momente iritantna i to mi jako smeta...film sa takvom kamerom zasluzuje puno bolju glazbenu podlogu...dvornikove pjesme jos i imaju nekakvu tezinu i dobro dosle su, ali ih ima "malo" previse...koncept koncerta i publike je "malo" neuvjerljiv...
siguran sam da bi slicne zamjerke imali svi oni koji znaju sto je get i sto se tamo dogadalu u 90tima...
u svakom slusaju je jako dobro sto smo dobili jedan takav film...
na kraju, veliki bravo za Ivanu Roscic, Pavu Zorica i Mirka Pivcevica
pozdrav...
mda...
ovo je definitivno jedan od najboljih filmova napravljenih na ovim prostorima u jako dugo vrijeme. fantastično je kako se može za malo novaca uz dobru ekipu napraviti sto put bolji film nego što ga rade oni što imaju para. samo pitanje je koliko smo u zabludi zbog upravo takvih tehničko administrativnih stvari koje idu u prilog ovom , za te uvjete, remekdjelu, a koliko je uistinu riječ o dramsko-režijsko-glumačkom remekdjelu ! u svakom slučaju, film je dobar, a još je bolja poduka svim onima ( domaćim autorima) koji kukaju da nemaju novaca da snime film, jer ovaj film ( nakon što ga pogledate, ocijenite dobrim, iako krajnje depresivnim i toksičnim od svih droga koje prikazuje kroz likove, priču, situaciju, pa i kadrove koji su nerijetko nadrogirani. pa onda saznate uvjete u kojima je sniman) šalje jasnu poruku da nije bitno što je u džepu, nego u samim autorima. a još ako je talenta ...
Ne-standardna četvorka
Ukratko...
Obzirom da je riječ o FILMU, recimo da je riječ o malo iznadprosječnom uratku.
Obzirom da je riječ o HRVATSKOM FILMU, recimo da je izuzetno dobro ostvarenje.
Obavezno bih ga preporučio drugima, ako ništa drugo, barem zato što će se još dosta o filmu pričati.
Gluma- recimo da je dobra (iako se još osjeća ona teatralna traljavost Hrvata)
Kamera- jedan od najboljih elemenata
Muzika- čist OK ona jednostavna melodija koja se provlači kroz cijeli film
Scenarij- nije za pohvalit
Dino Dvornik i ono prduckanje po mikrofonu- nikad se ne ponovilo
Sve u svemu, očekivah više, ali dobih dosta dobro.
Pucanj u ponoć
Prvenstveno bih ovom kritikom pohvalio organizatore CRŠ-a zbog sjajne odluke da puste besplatne projekcije domaćeg filma, pa sam tako slučajno nabasao na "Tu divnu splitsku noć". Prvijenac A.A. Ostojića privukao je potpuno zasluženo pažnju na hrvatski film, kako na međunarodnim festivalima, tako nadam se i u domaćim kinima. Intrigantno ostvarenje koje koncepcijom omnibusa tri priče koje se isprepliču u jednom hitcu ispaljenom u samu ponoć u novogodišnjoj noći neodoljivo podsjećaju na Jarmuscev "Mystery train". Crno-bijela fotografija, mnogo ptičjih perspektiva i krupnih planova, pojačavaju atmosferu tjeskobe. Split geto pdsjeća na arhetipski labirint u kojem različita zla vrebaju slabe ljudske duše, i Dino Dvornik kao središnja figura u tom labirintu, ali ne Minotaur koji čeka žrtvu već "odsutni bog" koji vuče nevidljive silnice. Film je lišen većine boljki hrvatske filmske provincijalnosti, ali je opet dovoljno lokalno aktualan koliko je i tematski univerzalan. Vjerujem da Coolio dobrom ulogom doprinosi toj univerzalnosti, a primjedbe o američkom elementu smatram smiješnima. Jedini prigovori filmu mogu dolaziti zbog ponešto neujednačenog ritma i malo slabijeg svršetka. Biti ću vrlo slobodan u ocjeni i reči da je ovo bez daljnjega najbolji hrvatski film od 1990. do sada, čak vjerujem da bi uz klasike poput Berkovićevog "Ronda" i Tanhoferovog "H-8" zavrijedio postati dio obvezne filmske literature,a samim time i dio hrvatske opće kulture.
Apsolutni must see!
divan film o ne tako divnoj noći
Kamera, atmosfera i gluma tri su osnovna aduta Ostojićevog djela, ponajboljeg Hrvatskog filma ove godine. Upotreba crno-bijele kamere stvara dojam tjekobe koji se provlači kroz cijeli film. Film ostavlja gorak okus u želucu, ali, nažalost, vjerno dočarava atmosferu 'najlipšeg grada na svitu'. Čak je i Dvornik solidan. U odnosnu na Vrdoljakovu Dugu tamnu nuć ova Splitska je, usprkos svemu, puno sjetlija.
izvrsno
konačno nešto dobro!
hrvatski film je na respiratoru, ali ga brešan i sada, ostojić još drže na životu.
naš je film ove godine dobio dva elektrošoka zvana svjedoci i ta divna splitska noć. i to su bila dva dovoljno jaka šoka da ga povrate u život.
jedno veoma iznadprosječno djelo pogođena ugođaja - crno bijela kamera koja se nevjerojatno uklapa (a zato je i postavljena) u atmosferu rekao bih cijele hrvatske, a ne samo splita.
nevjerojatno dobri glumci. za razliku od razvikane nives ivanković, koja je najslabija u cijelom filmu (a zbog glume nije ni angažirana!!!), mladi glumci su fenomenalni.
marinko prga i marija škaričić su stvarno dobri i ako ovako nastave smiješi im se lijepa budućnost u svijetu filma.
moram pohvaliti i lucidnu kameru, koja je pravo osvježenje u moru hrvatskih klišeja.
režija je odrađena maestralno, matišić je klasično dobar, sam ugođaj...
stvarno odličan film
8/10