Ponos i slava

dosadni policajci

Na gledanje ovog filma me privuklo ime Edwarda Nortona, jer mi je vrlo drag glumac. Već nakon 15 minuta film mi je počinjao biti dosadan. Sve je puno neokarakteriziranih likova, gubi se okosnica radnje. Četvorica su policajca poginula i sad kao nekoliko njih to istraživa dok istovremeno film prikazuje i korumpirane policajce koji se nasilno ponašaju - pljačkaju trgovine, prijete ljudima pištolje. I Farell kao policajac se isto ponaša nedolično - prijeti prženjem lica bebi ako ne dođe do željenog odgovora. Farell i norton su brača u ovome film, što je meni smiješno budući da djeluju ko negativac i pozitivac, iako ni sam ne znam ko je korumpiran ni pozitivac u ovome filmu, zahvaljujući bolno otrcanoj radnji u koju se teško ufurati. Sve sam pratio površno jer se drugačije nije moglo pratiti. Otac Edwarda i Farella je je Jon Voight, iskusni policajac i njihov privatni savjetnik koji drži do ponosa i slave što najbolje dokaziva zadnja scena uspinjanja stepenicama prema postaji a Edward norton ne mari što mu je brat nasmrt ubijen pred očima nego čvrsto korača da bi obranio svoju čast i dignitet.
Da je film snimljen prije 10 godina bio bi vrlo solidan, ovako je bezobrazno klišejiziran i dosadan i zbilja je teško ući u priču koja je tako dosadna da izaziva konstantne zijevove a čak traje i više od dva sata. Ne znam što je redatelj htio postići ovim djelom, znam da je mene skoro ubio dosadom. Mislim, nemojte shvatiti da je ovo nekakav jako loš film, ima svojih napetih trenutaka ali mu naširoko nedostaje akcije, dinamičnosti. 6/10

Reciklaža

U nedostatku pravih priča i kvalitetnih scenarija najlakše se okrenuti prokušanim i već ispričanim temama. Korupcija u policiji je jedna od njih naravno. No već postoje filmovi poput genijalnog 'Serpica', 'Coplanda' ili novijih 'Training Daya' i 'We Own the Night' tako da ovaj film zapravo nikome ne preporučujem. Toliko je izlizan, pun rupa u scenariju, strahovito predvidljiv, što se nastoji sakriti poznatim imenima ili pak scenama poput 'peglanja' bebe. Mene ništa od toga nije impresioniralo jer je sve to već viđeno. Glavni glumci nisu u formi, odrađuju svoj posao (Farrell mijenja naglasak u različitim scenama!!), dok su sporedni glumci solidni. Pritom mislim na Voighta, Ortiza i genijalnu Jennifer Ehle. Noah Emmerich nije dovoljno dobar glumac pa je njegov lik bezveze a dobio je dosta prostora. Također moram reći da se sve vrti oko dobrih i loših policajaca dok su svi Latinosi i crnci loši dileri od kojih se baš nitko od njih ne preobraćuje. Previše je toga centrirano na obitelj Tierney i na njihov policijski ponos (tu se Voight ističe kao stara garda). Više je vremena trebalo posvetiti liku Abby i Nortonovoj ženi; ovako mi se čini kao da popunjavaju vrijeme. Ukratko, već viđen film, kojeg ne preporučujem nikome!

Dajte nam pametniji kraj

Skoro da bih se složila s mrkemilom - da je ovo sve već viđeno 1001 put- da se to avaj, ne odnosi na gotovo sve filmove koji dospiju u naša kina. Ali ovaj film, kojem sam se usput čak malčice i veselila, ima uvredljivo loš završetak. Farrella policajca ubiju dečki bejzbol palicama naočigled Nortona policajca. I kaj - Norton odšeta i nikom ništa, veli dečkima: Nema frke, ko da nisam ništa vidio, samo vi navalite... Mislim...
Što se ostatka filma tiče, Nortonu kao da se baš i ne glumi, bljesnuo je jedino u sceni sa svojom skoro pa ex gospođom, Farrell mi nije ostavio dojam.

Granice

Prvo – preporuka – pogledajte film! Za mene osobno bio je to neobičan izbor gledati film tog žanra i tog naslova – yeah – da ne bi! No Edward Norton i Colin Farrell zajedno – pravi mamac! Priča je jednostavna, sve vam je jasno no granice su mutne. Priča se zakuhava ujednačenim tempom, slike se povezuju, odnosi raspliću. Sve fino začinjeno klaustrofobičnim interijerima (Norton stanuje u brodiću, uska stubišta njujorških kuća, podrum policijske postaje preniskog stropa nakrcanog cijevima), jadnim božićnim snijegom koji se pretvara u bljuzgavicu... i umirućom Jennifer Ehle koja noću bdije nad svojom kčerkom od koje se zbog skore smrti rastaje – lice joj se transformiralo u napadajima plača koji gotovo izmiče kontroli - uffff, tu sam bol zaista osjetila. Što se tiče Nortona i Farrella – ok su, standardni – ovaj drugi igra tako opakog policajca da sam se kroz dobar dio filma pitala gdje su te uobičajene granice? Jednu od glavnih uloga ima i Noah Emmerich, ne znam tko je on no njegova gluma mi se svidjela, al nakon J. Ehle izuzetna je pojava i izvedba Johna Ortiza. Zadnju minutu filma bih maknula – tri policajca, otac i dvojica sinova penju se stepenicama do suda na kojem će obraniti svoju čast... ma to valjda više nitko ne puši i nikoga ne prolaze trnci na tu patetiku – za mene film nije o ideji ponosa i slave već o granicama. (he-he)

Najveća priča ispričana tisuću puta i molim Vas nemojte je više pričati

Opet sam izašao iz kina van. Od danas (05.12.2008) odlučio sam da me više neće zajebavati nitko sa svojim već viđenim FBI, CIA napuhavanjima i preseravanjima. Gluma Farrella, Nortona i posebno antipatičnoga oca kretenuše Angeline je već viđena sto puta. Norton ima ožiljak na licu, poluprazan pogled kao i inače u svakome filmu. Već viđeno sto puta. Farrell u jednoj sceni lupa šakama u WC-u. Već viđeno sto puta. I na kraju Jon Voight glumi sve lošije i lošije što je stariji. Ajde, to je ipak neka novost. Dijaloga, naravno nema. Također, već viđeno sto puta. Tema i scenarij FBI, CIA. Također već viđeno sto puta. I za kraj moram priznati da ono što ljudi predviđaju da će se desiti sa filmskom industrijom tj. da neće postojati, ima pravu podlogu u ovome filmu. Virtualno će svatko sebi stvarati svoje filmove. Moj prvi film sigurno neće sadržavati ni Nortona, ni Farrella, ni Voighta, a bogami ne i ovakvu tisuću puta ispričanu priču. Čista jedinica, makar moram priznati da je i to za ovakav film previše.