Pustite me unutra
Let Me In
(2010.)
EFTI, Goldcrest Post Production London, Hammer Film Productions/Continental Film
116'
drama, horor, teen
Režija: Matt Reeves
Scenario: Matt Reeves, John Ajvide Lindqvist
Producent/i: Alexander Yves Brunner, Guy East, Carl Molinder, John Nordling
Zemlja: Velika Britanija, SAD
Linkovi:
Američka verzija švedske horor drame o tinejdžeru koji se sprijateljuje s malom vampiricom.
Čitaj dalje ...
Moraš biti prijavljen/a!
Mračne tajne ljupke Abby
Matt Reeves ('Cloverfield', 2008.) potpisuje hollywoodsku obradu švedske horor-drame iz 2008. godine. Na adaptaciji scenarija američkog rimejka, pomogao mu je John Ajvide Lindqvist, autor romana 'Lat den rätte komma in', koji je nakon objavljivanja 2004. godine, ubrzo postao bestseler (preveden je na više jezika). Suštinski posmatrano, radnja u rimejku ne odstupa od originala. Smeštena u gradiću Los Alamos, u Novom Meksiku, priča prati neubičajeno prijateljstvo dvanaestogodišnjeg dečaka, Owena i njegove vršnjakinje, misteriozne komšinice, Abby. Kada se dogode neobjašnjivi zločini u neposrednom okruženju, uporni policijski detektiv pokreće istragu. Tragovi zločina vode ka prebivalištu gde se skriva Abby, pa devojčica mora da skine veo misterije i napokon razotkrije svoju pravu prirodu... Ustanovljena praksa da Hollywood rado pristupa reciklaži svega onog što je publika dobro prihvatila, bez obzira iz kog dela sveta dolazi odnosno sa kog govornog područja potiče, često puta umela je da se okonča kao fijasko, propraćen bujicom pljuvačine iz oštrih kritičarskih pera. E pa ovoga puta to nije slučaj. Američki rimejk je opravdao očekivanja, jer postiže dobar balans između horor elemenata i solidno iskonstruisane dramaturgije. Pažljiva rekonstrukcija već viđenih događaja iz originala, uz tu i tamo sitnije prepravke, glatko se odvija i omogućuje prilično koherentan narativ. Prikladna atmosfera u kojoj je slikovito dočaran zimski ambijent, uz nenametljive CGI efekte, jasno ukazuju da se radi o ozbiljnoj produkciji. Na to se nadovezala i sasvim pristojna gluma, gde su posebno iskočili klinci, tako da su Kodi Smit-McPhee i Chloë Grace Moretz, još jednom dokazali da poseduju raskošan talenat, što im širom otvara vrata za neke buduće, puno ozbiljnije filmske projekte. Ono što vredi podvući jeste da im je pošlo za rukom da živopisno oslikaju širok spektar emocija i ovekoveče različita duševna stanja, gde se smenjuju tuga, depresija i strah, sa sekvencama gde u prvi plan izbijaju radost, nada i istinska sreća zbog pronalaska srodne duše. A Richard Jenkins opet nas je svojom minijaturom (gde ne progovara više od par šturih rečenica) podsetio kako se odlično snalazi u sporednim rolama. David Bowie i njegov 'Let's Dance', efektno su utkani u priču, kao prilog koji nam skreće pažnju da se radnja odvija u ranim 80-im prošlog veka. Nakon svega izrečenog, moglo bi se reći da je ovaj rimejk stao uz bok švedskom originalu, što bi značilo konkretno da kvalitativno nije daleko od svega što nam je predočila maestralna režija Tomasa Alfredsona. Blago podozrenje s početka, odmah nakon odjavne špice prešlo je u priželjkivano olakšanje, pa čak i pritajeno ushićenje.
uffff
ovo nije loš film. jak je produkcijski, sve je na svome mjestu. ali mislim (bar se ne mogu sjetiti) da nisam nikada gledao film koji je bilo nepotrebnije snimati. totalno suvišno! niti trunke atmosfere koju su tako jako željeli postići ( u Mexicu!!??), preslikavanje scena, niti jedna sitnica koja bi ovu verziju učinila boljom od originala. preskočite slobodno i pogledajte švedsku verziju. ako ipak niste za europske filmove pogledajte ovo... gotovo ista stvar, više uloženih para koje rezultiraju boljim efektima, ali bez imalo duše...
bolje od originala
Prije gledanja ovoga filma sjela mi je misao da amerikance obično naprave lošiju verziju nekog europskog ili stranog filma. Europska verzija bila je osvježavajuća ali dosadna i razvučena. Američka verzija je ispunila sve nedostatke izvornika. Let Me In je film koji ni u jednom trenutku nije dosadan, jednako atmosferičan kao i izvornik i odlično izrežiran. Gluma glavnih likova, osamljenog dječaka i vampirice je bez prigovora. Ovaj film zaobilazi komercijalnost i tipičniamerički stil kojeg njihovi horrori imaju, ovaj film djeluje američki samo u kontekstu jezika glavnih glumaca. Seting je u snježnom gradiću koji se i ne doima toliko američki, niti film vrvi od američkih slengova i izraza. Iako film doslovno kopira neke scene, poput one na kraju u bazenu ili pd pacijenata iz bolnice na snježno tlo, ipak u suštini ima malčice drugačiju atmosferu koja ne odiše dosadom. Mislim da kopiranje tih nekih scena iak nije moglo biti eliminirano jer su one glavnina i okosnica radnje. Tko je gledao izvornik i oduševio se, ako gleda ovaj film bez predrasuda na amerikance, jednako će se oduševit. Za one kojima je ovo prvi film biti će još više oduševljeni jer je riječ zbilja o malo drugačijem filmu koja je upakirana u neobičnu romatničnu priču i čežnju i da se vampiri katkad vežu za ljude i emocije. Čak je i Stephen King, poznati američki pisac horora rekao da je ovo jedan on najboljih horora u zadnje vrijeme.
Američka verzija
Toplo preporučam pogledati originalnu švedsku verziju i nikako ne razumjem zašto je potrebno snimiti isti američki film koji ga u potpunosti kopira. Američka verzija nije loša, ali dakako da nije ni sjena originalu.
šit
nisam gledala film niti cu. gade mi se. dizu pare na europskim idejama. Let the right one in je predobar film, a ako ko pogleda oba, nek recenzira americki,bas me zanima. ja ga necu niti skinit s neta. :D