Sve o mojoj majci
Todo sobre mi madre
Jos jedan Almodovarov odličan uradak. Pogotovo mi se svida prvi dio filma, dakle prikaz odnosa majke i sina, njegova zelja da postane pisac, rodendanska zelja da dan provede s majkom na njenom poslu i kasnije s njom u kazalistu i takoder njegv opis djece koja zive sama s majkom. Kasnije dolaze vec tipicni Almodovarovi transvestiti i naravno kadar nije mogla zaobici ni Penelope Cruz, ali opet, ona rijetko kad razocara. Jako mi se svidjela glavna glumica, ne znam zasto, ali nekako je ostavila dojam na mene.
konfuzna poetika sapunice
1999. godine ovaj je film dobio oscara za najbolji strani film, nisam gledao ostale filmove u konkurenciji za nagradu te godine, ali mora da su bili očajni. ovaj film je, naime, zbunjujuća kompilacija ekscentričnih likova (trudna redovnica zaražena sidom, transvestit koji je zadrzao i penis i grudi 18 godina, drugi transvestit koji se javlja nakon 18 godina kao otac 2 djeteta, lezbijske glumice - jedna narkomanka, druga ovisna o narkomanki, majka poginulog sina...). osim toga, film je i kompilacija raznih epizoda koji po gledanju meni ne ostavljaju dojam cjeline niti bih mogao izdvojiti po čemu bi mi taj film mogao ostati u sjećanju, po čemu me učinio boljim čovjekom ili po čemu je almodovar nešto bitno poručio ili ostvario... film obiluje postmodernističkom poetikom, tako da inzistira na citiranju klasicnih umjetnickih djela (kazalisnih i filmskih). osim toga, koristi se zanimljiva dosjetka kazalista u filmu, pri cemu je predstava "tramvaj zvan ceznja" metafora za zivot glavne glumice. film daje dojam nesređenosti, nepovezanosti, što je možda i bila namjera redatelja, makar ne znam što bi itko želio postići nabrajanjem scena. osim toga neki dijalozi su neuvjerljivi toliko da nalikuju sapunicama, što je također možda bila namjera almodovara. na kraju, čudi me i da je film dobio nagradu za najbolju režiju u cannesu 1999, s obzirom da režiser pribjegava najprizemnijim i najjednostavnijim režiserskim postupcima: često na vratima prostorija piše o kojoj se prostoriji radi (postoje mnogo suptilniji načini za prikaz istog), a prilično iritantni postaju i natpisi o vremenskom protoku (2 mjeseca poslije, 3 tjedna poslije...). režijski je zgodno riješena, npr. scena nesreće u kojoj umire sin glavne glumice. sve u svemu, ja sam ostao prilično razočaran ovim filmom.
prekrasno
.. bas me oraspolozio film, uostalom kao i svaki almodovarov.. jos vise me raznijezio madrid jer imam jako lijepe uspomene na njega.. atek barca :).. odlican odabir glumaca! ugodno me iznenadila penelope.. ocekivala sam losiju glumu, al bila je :top:.. svidja mi se to sto je film kombinacija kazalista i filma.. ah, almodovar.. posveta filma je najjaca.. pogledajte ga, nece pozaliti ;)
