Život je more
Teška tematika, sjajan film
Samo je jedna stvar tužnija od smrti sina prije oca - kad on želi tu smrt... - Ovo mi je jedna od najdirljivijih rečenica u filmu, odnosno sam lik Pedrovog oca te baš rastuži. Svi su već sve rekli, film je odličan, zaljubiš se u osobnost glavnog lika, htio bi ga nagovoriti na život, ali tijekom filma naučiš poštivati njegovu želju...
Freedom without a life is not freedom, a life without freedom is not a life
Alejandro Amenabar se već dokazao kao iskusni redatelj koji se ne boji baviti teškim temama i postavljati pitanja. U to smo se mogli uvjeriti već njegovim prvim dugometražnim filmom Tesis kojim obrađuje temu nasilja i ljudsku fascinaciju istim. Mar Adentro je jednostavno prekrasan film. Temeljen na istinitoj priči o čovjeku koji traži svoje pravo na slobodan izbor, ovaj film ne zagovara eutanaziju već otkriva dubinu patnje čovjeka koji je pola svog života osuđen na krevet i skrb drugih ljudi.S druge strane, njegov život ispunjen je divnim ljudima i obitelji koji ne razumiju njegove razloge ali ga neizmjerno vole. Snažan i vizualno prekrasan film sa odličnim glumcima, a ne moram ni spominjati glavnog. Ovo je film koji vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima, uzburkat će vaše emocije, htjeli to ili ne,.....bilo da se smijete ili plačete. Ja sam oboje.
more iznutra
Ovaj film je susret dva čarobnjaka. Alejandro, mali veliki dječak, koji i nakon sto je u rodnoj zemlji pokorio i samog Velikog Pedra, još uvijek izgleda kao da najbolje tek stiže. Režiser, scenarist i skladatelj (izvrsne) glazbene podloge. I Javier, jedan od najljudskijih, najtalentiranijih i najskromnijih glumaca današnjice, bez obzira na odrastanje u umjetnički i medijiski već vrlo eksponiranoj obitelji u rodnoj Španjolskoj. „Život je more“ oda je upravo životu i moru. Njegov originalni naslov „Mar Adentro“ naslov je poeme kojom se zatvara film, i zasigurno najbolje opisuje stanje glavnog lika, paraplegičara Ramona Sampedra. “More iznutra“ prolazi kroz sve njegove pore i eksplodira svakim njegovim osmijehom. Ramonova ogromna volja za životom upravo je njegova volja za smrću („...ali uvijek se probudim, i uvijek želim biti mrtav, da bih nastavio sa rukama zamršenim u tvojoj kosi..“). I na kraju, kao Rosa (Ramona u stvarnom zivotu), svi znamo da je izbor bio pravi. Na kraju, svi smo bogatiji za jedan komadić ljudskosti koji nam poklanjaju ova dva čarobnjaka. I ako uspijete ostati ravnodušni, mora da ste se negdje putem izgubili.
sjajno
sjajan film nevjerojatno je koliko glumac može dobro utjeloviti lik koji tumači. Javier Bardem (velikim slovima) u najboljem izdanju. uz sjajnu režiju Alejandra Amenabara i još bolji scenarij. Nije preskoćeno ništa. sve je na svome mjestu, savršeno poslagano u priču o hrabrosti, prijateljstvu i ljubavi. i naravno - moru. i kada je zasvirala nessun dorma cijelo kino kao da je u jedan dah ispustilo glas iznenađenja i oduševljenja... i onda je javier bardem poletio - život je more... 9/10
kmagic1 je sve rekla...
Znam da će ova recenzija loše utjecati na moju karmu :) no nakon gledanja filma Život je more - who cares! Film je zbilja odličan i mislim da su rijetki oni kojima se neće dopasti. Kmagic1 je sve rekla...
dirljivo, ispunjeno humorom i tugom
Krenemo li od same ideje filma, moram reći da je fenomenalno obradjena. Film govori o želji jednog čovjeka da umre, a tijekom gledanja vam postane jasno zašto želi umrijeti i na kraju krajeva, svakom čovjeku bi trebalo biti omogućeno da mu se ispuni želja za dostojanstvenom smrću. Također, kroz film se isprepliću i priče ljudi koji ulaze u njegov život, priče koje su pune života. Međutim, svatko ima pravo na svoj izbor-život ili smrt. Film nadahnjuje, daje nam uvid u ljudsku dušu, potiče nas na razmišljanje o našem vlastitom životu. Na kraju filma, krug se zatvara, priča je završena s određenim happy endom-istina, kako za koga. U svakom slučaju, fenomenalno ostvarenje vrijedno svačije pažnje!
sjajno
Sjajan film. Amenabar pokazuje svoju raznolikost kao autor. Nakon jednog od boljih horora zadnjih godina snimljenog u hollywoodu, vraća se kući i snima jedan od boljih španjolskih filmova koje sam gledao u zadnje vrijeme (uz Pričaj s njom). Film pun emocija, krasnih boja i slika, sjajne glume (Bardem je genije). Film koji govori o ljepoti života kroz eutanaziju - zaista magično. Glavni lik je pun života unatoč tomu što je 26 godina prikovan za krevet - ima života više nego većina ljudi, ali svejedno ne želi tako živjeti (kako on kaže - u nemogućnosti je voljeti). Film je s razlogom nagrađen sa 14 Goya i Oscarom za najbolji strani film. Film uz koji ćete zaplakati, ali u svojoj osnovi on i nije tužan nego slavi život. Odlično. 5, naravno!
život
ovo je jedan od onih rijetkih filmova koji vas duboko dirnu, zbog kojih plačete i ne možete se prisiliti da prestanete plakati, jer suze jednostavno idu same od sebe, jedan od onih filmova zbog kojeg poželite dati svoj život samo da glavni lik ozdravi i što je najvažnije jedan od onih filmova zbog kojih izađete iz kina i cijenite život više nego što ste ga ikada cijenili...jer ako malo razmislite zaista rijetko budemo sretni što uopće živimo i što smo zdravi...ovaj film briše sve vaše probleme, jer su svi problemi nebitni i sitni...najveće postignuće ovog filma je da iz kina ne izađete tužni, već sretni i zahvalni, jer upravo ste doživjeli neku vrstu duhovnog pročišćenja...i zaista koliko filmova i koliko redatelja može sve to postići!? Ne znam što bih rekla za cijelu ekipu filma...od sjajnog Amenabara koji ima tako sjajan osjećaj za detalje; od boja do mjesta snimanja...od odnosa novog života (trudnoća prijateljice) i jednog života koji je na zalazu, jer promatramo čovjeka koji želi i isčekuje smrt. Svi osjeti sudjeluju u gledanju ovog filma jer zaista možete namirisati tu plažu snova iza brda...Javier Bardem je zaista genijalan; potpuno se uživio u ulogu i zaista imate osjećaj da to nije glumac,puno su zaslužni i šminkeri...Belen Rueda je predivna, zaista lijepa i sjajno je prikazala svoj lik...ima toliko elemenata u filmu koji bi se trebali istaknuti ali meni su možda najdraža Ramonova maštanja...kad odlazi na plažu i miriše joj kosu...kada leti do plaže...toliko jednostavno, ali napravljeno s toliko osjećaja da pomislite da su to vaša vlastita sjećanja... Rekla bih da je ovo film kojeg osjećate, osim što ga gledate, i koji će vas još dugo držati skromnom i sretnom osobom...
