2001: Odiseja u svemiru
Jedan od najboljih
To je ono što film treba biti. Malo je ostario ali svejedno pored drva života i užasnog avatara ovo je zakon
glupost
film mi je veelika glupost! neznam kako itko može gledati ovaj film. prve tri minute je crna slika i nekakva glazba, a dalje 15 min. čimpanze skaču.
snimljen 1969.....!
ovaj film mi je zanimljiv, s nevjerovatnim vizualnim efektima, tematika mi se sviđa; o utjecaju tehnologija na čovjeka i njegovoj ovisnosti o njoj - potupno predviđanje budućnosti sve to s obzirom na vrijeme kad je snimljen...:) jedini mi je nedostatak što pojedine scene predugo traju, no vjerovatno je redatelj htio da ostanu što upečatljivije gladateljima sve u svemu jako lijepo
VIZIJA
Veliki film velikog genija.Najbolji sf film svih vremena.Odiseja je jedan nevjerovatan vizuelni dozivljaj.Film o kome se nakon 40 godina i dalje raspravlja.Mnogi odiseji zamjeraju nedostatak dijaloga ali ovom filmu veliki dijalozi su samo visak jer slika govori sve Kjubrik je ovo odradio malo je reci maestralno.Film se bavi velikim pitanjima za covjecanstvo i samo je pitanje vremena kada ce mo svi biti robovi tehnologije.Velicina ovog filma jeste u tome sto kako god shvatili film u stvari to je ispravno jer odiseja je toliko kompleksan film da je tesko o njemu i raspravljati.Film govori o uticaju tehnologije na covjeka o stalnoj covjekovoj ceznji za beskrajem sve to uz klasicnu muziku je zajedno nevjerovatan dozivljaj za svakog gledatelja.
šit
Film je teški šit. Djabe mu što je kultni kad mi je Flash Gordan bolji. film je živa dosada, dao bi mu ocijenu 2, al ću mu ipak dati 3. jer je sniman prije puta u svemir i to je kao dobro dočarao.
Odiseja čovječanstva
Prije tjedan dana po prvi sam put pogledao ultimativno remek-djelo neponovljivog Stanleya Kubricka, "2001 - Odiseja u svemiru". Kada takav film gledate prvi put, on je poput čarobne škrinje pune iznenađenja, ali i misterija. Nakon gledanja noćima nisam spavao, a danju me neprestano progonila misao što sve to znači. U tom filmu (ako ga se uopće smije nazvati filmom) prevladavaju genijalno komponirane scene popraćene fantastičnom klasičnom glazbom. Te scene su tako vješto artistički izbalansirane da se pretvaraju u nadvremenske ideje. Film tako postaje ideja vodilja, tj. polazište u gledateljevoj konstrukciji esencije čitavog svemira. Prema tome, gledatelj je taj koji stvara univerzalni film dok ideje u njemu evoluiraju kao što ljudska vrsta evoluira kroz unikatne filmske sekvence. Ova grandiozna alegorija uzdiže čovjeka od nerazumnog divljaka do nadčovjeka na neviđen način. Na kraju svi postajemo kozmička djeca jer svojom inteligencijom prevladavamo apsurd bezličnosti univerzuma, jer mu dajemo transcendentni smisao. Ono što pokreće kotač čovječanstva ne mora proizaći iz čovjeka, nego proizlazi iz nečeg nadnaravnog. Film na zanimljiv način progovara i o fenomenu naprednih tehnologija koje mogu uništiti čovječanstvo i prekinuti odiseju njegove evolucije. Značaj koji Homerova Odiseja ima za književnost, Kubrickova "2001 Odiseja" možda i premašuje u filmskoj umjetnosti.
natrag u '68
najveću štetu ovom je filmu napravilo vrijeme koje ga više neće vratiti u doba njegove premijere. na temeljima novonastalog "star treka" i u zoru istraživanja svemira ovakva su djela zasigurno bila neopisiv hit. kada se tome pridoda kubrickov savršeni smisao za režiju i vizualne efekte, koji djeluju toliko ispred svoga vremena, doživljaj gledanja ovog filma prije slijetanja na mjesec je nešto za čime današnja generacija mora patiti. kontrast skladnoga valcera i jezive glazbe glumi umjesto glume, upravo kao i svaki trenutak potpune tišine koji se čuje tako glasno. glume, dijaloga i same radnje ima i nema upravo savršeno dovoljno da svatko tko gleda film bude na rubu između prostog gledatelja i samog stvaratelja filma, te pregleda i završi film na sebi svojstven način sa sebi istinitim zaključkom. dodatno pomaže konstantan misterij monolita i neponovljivog "Beyond the Infinite" završetka. jedini je, vrijedi ponoviti, nedostatak što će danas rijetko tko doživjeti i osjetiti film kao što se moglo u svoje premijerno doba kada je bio toliko neviđen, aktualan i moderan da slobodno možemo pričati o majci modernog SF žanra
Definiranje ZF-a
Svaki žanr ima jedan ili dva filma koji su ga obilježili kako nijedan drugi film nije; drama ima let iznad kukavičjeg gnijezda, akcija ima umri muški, vestern ima dobar loš i zao itd. Ono što ima znanstvena fantastika je 2001: Odiseja u svemiru. Odiseja je nesumnivo najbolji Sci-fi ikada. Sada mi je jasno odakle su inspiraciju crpile današnje Hollywoodske mange poput Georgea Lucasa, Jamesa Camerona i Stevena Spielberga.Odiseja ima neponovljiv i nepogrešiv vizualni stil koji je i dan danas inpresivan, kadrove koji bez dijaloga govore milijardu riječi i koje nitko nikada nije nadmašio,glazba je maestralna i sama priča svoju priču, fenomenalne kutove kamere,mističan ugođaj- mogu pričati u nedogled koliko je film zapanjujuće dobar i ispred svoga vremena. I za kraj to što nisam završetak razumijo samo je u mene ostavilo još veći dojam jer je Kubrick htijo da gledatelj sam u glavi stvori svoje objašnjenje. Neponovljivo!!!
Let there be ½?½
Jednom je A.C.Clark rekao da ako gledatelji shvate film,tada su Kubrick i on podbacili.Možda se cijela kompleksnost i složenost filma skriva u indvidualnom shvaćanju pojedinca,odnosno svako tumačenje je zapravo ispravno.Jer ovaj ½all time work½nema neku objektivnu poruku,već subjektivno shvaćanje pojedinca.Zanimljivo je da je cijela gluma stavljena sa strane,a slika i ton u ½prvi kadar½,što je zapravo vrlo riskantno,jer ipak ´68 je davna prošlost,bez previše mogućnosti za potpuno dočaravanje svih vizualnih mogućnosti.Muziku ne treba previše komentirati.Sve su to sitnice koje samo istinski genijalci sklope u masterpiece,a barba Stanley je sve samo ne običan.
dosadno
film je tako dosadan da ja to nisam mogao vjerovati. očekuješ neku akciju ili tako nešto, a na kraju ništa. čovječe božji više netrebaš koristiti uspavanke za djecu već im samo pustiš taj film i oni će zaspat. jedino dobro u tom filmu je glazba i zato dajem filmu 2.
hitno tražim
Ljudi molim vas ako ko zna gdje mogu pronaći glazbu sa filma "2001:odiseja u svemiru" čuo sam 2 puta tu glazbu i očaran samo njom molim vas ako ima ko tako dobar pa da zna gdje mogu naci neka pošalje na nikola.kiric1@skole.hr bio bi vam vječno zahvalan!!!
remek djelo
Nakon gledanja ovog filma svaki put kada čujem skladbu "Tako je govorio Zaratrusta" pred očima mi bljesne scena majmuna sa kosti pred crnim monolitom. Kako strahovito snažna scena filma, koji je snimljen pred toliko puno vremena, a još uvijek je i biti će aktualan. Pravo remek djelo. Da ne zaboravimo i scenu leta (plesa) astronauta oko letjelice uz Straussa. I poznata scena kada astronaut razgovara sa Halom kao sa ljudskim bićem. Jer u tom trenutku ta umotvorina čovjeka poprima sva njegova obilježja: i brigu, i strah, i ljutnju, i zlobu. Nisam veliki ljubitelj SF-a, ali ovo je film koji se jednostavno mora odgledati. Većina ga neće shvatiti, ljubitelji će objašnjavati svaki na svoj način poruku filma, ali teško da će vas ostaviti ravnodušnim.
Svevremensko remek-djelo!
Mogao sam samo prepisati bilo koju od nekoliko "recenzija" koje sam tijekom zadnjih desetak godina naškrabao po raznoraznim tekama i notesima o Kubrickovu remek-djelu, ali sam se ipak odlučio nabaciti još jednu, najnoviju, vjerojatno ne i zadnju. Gledao sam ga tridesetak puta, od svoje šesnaeste naovamo, dakle, u trinaest godina, što ne mogu reći ni za jedan drugi film. Zato je pisati o njemu duboko osobna stvar i poseban užitak. Jer, "Odiseja" je za mene više od filma. Ono što mi je u muzici "The Boatman's Call" Nicka Cavea ili u književnosti "Nepodnošljiva lakoća postojanja" Milana Kundere. Djelo koje se izdiže iznad ostalih tim što ZNAČI. Kubrickova i Clarkeova "Odiseja" iznad svega govori slikom, zatim muzikom i tek onda riječima. Hladnom poetičnošću i naizgled škrtom dramaturgijom film razvija milijunima godina dugu priču o evoluciji čovjeka u kozmičkim koordinatama, bez mnogo pojašnjenja, a s dječačkom oduševljenošću znanstvenim napretkom (u tom je segmentu najočitija prisutnost slavnoga Arthura C. Clarkea). Ono što izdvaja ovaj film iz mora sličnih – ne samo u okvirima znastveno-fantastičnog žanra – upravo je jezik kojim je prepričan i tematska velebnost koja opčinjava i desetljećima nakon nastanka. Nepogrešiv izbor muzike, "najduži" rez u povijesti kinematografije, valcer svemirskih stanica, paranoični superkompjuter HAL9000, mistični crni monolit, psihodelično putovanje preko beskraja i natrag... Filozofski trip, čarobna slikovnica, svemirska simfonija, epska superdrama – kako god ga definirali, "2001: Odiseja u svemiru" nepatvoreno je remek-djelo. Po mom sudu, najveće. Rekao bih čak i nedostižno. No, tu već postajem isuviše subjektivan, budući da znam svaki kadar, svaku rečenicu i svaki takt napamet, čime film uistinu postaje duboko osobna stvar. Već trinaestu godinu ova svemirska odiseja za mene to jest.
SVEMIRSKA ODISEJA
Ako mi dozvolite da malo filozofiram, htio bi reči, tj. napisati, da svaka osoba drugačije doživi film. Ako ja smatram da je neki film remek-djelo, to ne mora značiti da će se druga osoba složiti s mojim mišljenjem, a vrijedi i obratno. Navodim to zbog toga što ovaj film glasi kao remek-djelo, a mene je ostavio ravnodušnim, a to najviše mrzim. Neka me film uplaši, nasmije, potrese, rasplače, šokira, samo neka me ne ostavi ravnodušnim. Vjerojatno je problem u meni i nisam shvatio ovaj film. Film je vizualno savršen i zbilja mi je teško povjerovati da je snimljen davne 1968. godine jer djeluje izuzetno moderno. Gluma je, premda je ima malo, solidna. Kubrickova režija je, kao i uvijek dovedena do savršenstva. Moram spomenuti i nezaboravnu i upečatljivu glazbu koja mi se vrti u glavi i sada, dok pišem ovu recenziju. Dakle, 2001: Odiseja u svemiru ja majstorski napravljen film, ali nemogu zanemariti to što na mene nije imao baš nikakav utjecaj... Ocjena filma: 3
