Rođen 4. srpnja

Poruka je jasna

Izvrsno ispričana osobna drama mladića u potrazi za identitetom utemeljena na biografiji vijetnamskog veterana Rona Kovica. Filmska priča u sekvencama prati Rona od djetinjstva i odrastanja koje je bilo obilježeno vjerskim fatalizmom Ronove majke i njezinim očekivanjima da joj sin, u skladu s njezinim snom, postane velik čovjek koji ima što za reći gomili ljudi. Početak i kraj priče sjajno su povezani tim majčinim snom. Ron je uistinu imao što ispričati ljudima, pa i kroz ovaj film. Poanta njegove priče je radikalna promjena svjetonazora. Zaneseni idealist iz mladosti koji ne pita što Domovina može učiniti za njega, već spremno odlazi u Nepoznato kako bi joj pokazao što on može učiniti za nju. Odlučnost je bila potpomognuta željom da se dokaže roditeljima, malograđanskoj sredini koja se poistovjećuje s velikim idejama i prvoj ljubavi. Film je uspješno ispričao priču o jednom uništenom mladom životu, pogrešnoj politici te posljedicama "kolektivnog sna i histerije" kojoj su mladi ljudi podložni. Priča se može premjestiti i u devedesete ili današnje vrijeme jer Amerika očito žrtvuje svoju mladost koju šalje da se bori desecima tisuća kilometara daleko u ime nejasnih, ali, svakako, "velikih" ciljeva. Po meni, najjača uloga Toma Cruisea. Zahtjevna, ali izvrsno interpretirana. Sjajno su ispale i fizičke transformacije koje samo naglašavaju psihičke promjene u Ronu Kovicu. Film je o besmislenosti rata i izgubljenoj mladosti rekao sve što je trebalo reći kroz jedan takav uradak, osobito kad je i sam Ron Kovic kao suradnik na scenariju sam to potpisao. Najupečatljivija mi je scena kad si Cruise i Willem Dafoe, dvojica pijanih i razočaranih invalida, međusobno pljuju u lica, sjedeći i hrvajući se svaki u svojim kolicima na praznoj cesti usred Mexica. A poslije nje uklapanje pjesme "A Hard Rain's Gonna Fall" kao podloge prikazu studentskih antiratnih demonstracija.

Ocjena recenzije: 0.0 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju

Prva Liga

Rođen 4. srpnja je odlican film i jedan od najboljih u žanru. Iako je meni osobno Odred Smrti bolji ovaj je itekako tu negdje. Stone bez imalo suzdržavanja udara tamo gdje Američke patriote najviše boli. Fenomenalno.

Ocjena recenzije: 4.0 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju

flower power

Ostao sam zatečen prilično niskom ocjenom(7.0 na imdb-u)ove,i više nego uspjele,(anti)ratne drame koja je slojevitija od naše jesenske odjeće.Oliver Stone,scenarist i redatelj koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim,profilirao se u većeg antiratnog aktivista od samog Rona Kovica,vijetnamskog veterana po čijoj je priči snimljen film. Stone nam prikazuje genezu problema počevši od samog začetka-benigne dječje ratne igre.Slijedi daljnje idealiziranje vojske kroz praznički mimohod ratnih veterana,praćen neizbježnim patosom i uzvišenim emocijama.Na sve se nadograđuje pritisak "bitinajboljiusvemu" ugrađen u američkoj ideologiji sukoba,nadmoći i straha.Tako mladi Ron Kovic mora biti najbolji sportaš,katolik veći od Pape i naravno branitelj američke demokracije(od crvene pošasti)u 20000 km udaljenom Vijetnamu. Kopernikanskim obratom,nakon što biva ranjen i paraliziran,uviđa da sve u što je vjerovao je bila laž.Jer nema ničeg romantičnog u kateteru,ležanju u vlastitim govnima i bljuvotini i osuđenosti na invalidska kolica.Prizori iz bolnice za veterane obiluju sirovim naturalizmom kojeg se ni sam Zola ne bi posramio.Sav idealizam pada u vodu i tamo više nitko nije ponosan, "uvijekodan" marinac,nego uplašeni i prevareni bogalj. Njegov povratnički mimohod je pun gorčine,licemjerja i rasplinutih iluzija,dok kamera "švenka" po nekoj novoj generaciji dugokosih mladića i djevojaka koja će radije voditi ljubav nego rat. Zadnja patriotska iskra u njemu se gasi nakon što susreće svoju srednjoškolsku ljubav,angažiranu studenticu,koja ga uvodi u svijet hippie pokreta i motivira na građanski neposluh. Nisam neki ljubitelj Toma Cruisea, no smatram da je ovo možda njegova najbolja uloga.Naime,od sladunjavog,bezbrižnog mladića,vrlo se uspješno transformira u veterana razdiranog unutarnjim demonima,nad čijim licem uvijek treperi nekakva zlosutna sjena. Iako je "Platoon" bolji film,ovo je uradak koji pretjerano ne zaostaje i koji pogađa ravno u sridu.

Ocjena recenzije: 3.71 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju