antologijski

ako vam se sviđa 'g. i gđa smith', klonite se dilera, nije za vas. ako ste pak od onih koji su gledali i vole scorceseovog 'taksista', spremite se na veliko iznenađenje! travis beackle dobio je prikladnog nasljednika za 2000-te: ime mu je tonny i totalni je asshole. tonny ne samo da nije junak, on nije ni anti-junak, ni anti-anti-junak. dok je travis promatrao svijet (makar u retrovizoru) te bez kraja i konca razmišljao o 'životinjama koje izlaze noću', tonny ne ostavlja dojam da ima ČIME razmišljati. unatoč tetovaži respect, ne poštuje ga nitko živ, a ruku na srce, i nema zašto. pa ipak, negdje do polovice filma taj vam se kreten tako uvuče pod kožu da se uhvatite kako grčevito navijate za njega... osim refna, koji u svakome trenutku ima potpunu kontrolu nad pričom i vodi je sigurno i fokusirano, za dojmljivost filma svakako je najzaslužniji mads mikkelsen. nema glumca koji ne bi došao u napast preglumiti tonnyja, ali mm to ni u jednome trenutku ne čini. u ključnoj sceni filma jednostavno je savršen. ali drugo od njega nismo ni očekivali! danci su još jednom pokazali da znaju snimiti izvrstan film - snažan, grub a opet human, bez trunke glamura, uvjerljiv. u dileru 2 sve je za 5: kamera, režija, muzika, scenarij, gluma (odlični su svi, od prvog do zadnjeg; naš zlatko burić ponovno se pojavljuje u ulozi srpskog mafioza). šteta je samo što je i ovaj film, kao i mnogi drugi, izvan danske prošao potpuno neopazice. kad sam ga u rujnu gledala u zagrebu, bilo nas je u dvorani četvero. znak vremena?