potcijenjeno

Sjajan psihološki triler jednog ne tako "zvučnog" redatelja koji je tek četiri godine nakon ovog filma dobio veći projekt, što je činjenica koja dovoljno govori o potcijenjenosti ovog filma. Prvo što ostavlja dojam jesu odlične glumačke izvedbe, posebno Mene Suvari, koja je ostvarila jednu vrlo "toplu" ulogu srodne Benove duše, koja se nalazi u kolotečinji njegova uma, a cijeli film zapravo i jest sve ono što se zbiva u njegovo glavi, što je izvedeno odličnom režijom, ponajprije atmosferom, vremenskim diskontinuitetom (flashbackovi...), pa i zvučnim efektima koji daju ovom filmu horor štih, a valja izdvojiti i ritam koji barem u ovom filmu ima vrlo važnu ulogu. Zapravo, ono što je posebno u ovom trileru, što ga razlikuje od brojnih komercijalnih trilera, jest upravo činjenica da gledatelj osjeća, tj. poistojećuje se sa Benom, postaje njegov um, koji ni sam više ne zna gdje je i što je. Također, tu se nadovezuju i motivi, koje isto osjećamo, tj. ispreplitanje gotovo svih varijacija problematike jednog čovjeka, strah, ljubav, mržnja, otuđenost, stalna preispitivanja, problematika međuljudskih odnosa itd. Također, smatram da se glumci sjajno uklapaju u atmosferu, dapače utjecaj na nas je takav da mi zadobivamo simpatije prema Benu i Charlotte i mi bismo željeli, da tako kažem, "happy end" sa njih svoje, no tu sada dolazi do izražaja taj psiho-element filma, gdje ona na kraju ispada žrtva, a gledatelj kao da je razočaran. Sve u svemu, odličan psihološki triler s elementima horora, odlična glumačka izvedba i odlična režija. No, činjenica je da su mnogobrojini lošiji, "obični" i komercijalni trileri bili uspješniji od ovog po meni prvoklasnog trilera.