Rekvijem za snove
Životni kaos
Dovoljno je da čujete samo pjesmu s trailera i atmosfera filma će vam biti vrlo jasna. Koliki kaos od života prati ovaj film, a sami smo si graditelji/rušitelji života. Sami biramo. Koliko god je teška atmosfera u filmu, isplati ga se pogledati, prije svega ga preporučam mladim ljudima koji ponekad imaju osjećaj nadmoći te nisu svjesni u kakve se probleme mogu upustiti. Bilo kakva ovisnost je ropstvo tijela i duše. Film ćete vjerojatno pogledati samo jednom.
Čista psihodelija
Kod suvremenih redatelja poput Aronofskog cijenim sinesteziju filmskih izražajnih sredstava i elemenata u šokantnu cjelinu koja prodrma gledatelja."Rekvijem za snove" sadrži snažnu priču začinjenu hrpom montažnih rezova, scenama pretapanja stvarnosti i halucinacija, krupnim kadrovima, podijeljenim ekranom i sjajnom glazbom te glumom Ellen Burstyn. Mračan prikaz četvorostruke ovisnosti koja na kraju ostavlja uništene živote uz rekvijem za propale snove. Sara Goldfarb je usamljena i ostarjela kućanica kojoj jedinu radost u životu predstavlja naporni TV-šou koji ovisnički prati. Okrutnost za koju su ovisnici sposobni najavljena je odmah na početku filma kad saznajemo da je i njezin sin Henry također ovisnik koji svaki čas založi majčin televizor (majčinu jedinu radost) za nešto malo novca. sara redovito otkupljuje svoj televizor od lokalnog preprodavača, naoko sretna što opet može pratiti svoj šou. Iznenadni poziv iz televizijske produkcije kojim joj je najavljeno da je slučajnim odabirom ušla u krug potencijalnih natjecatelja mijenja njezin život. Smisao života postaje iščekivanje poziva za sudjelovanje, ali dotad treba smršaviti dvadesetak kilograma kako bi mogla ponovno obući svoju crvenu haljinu i zlatne štikle, simbole nekad lijepe i zadovoljne žene. Istodobno, i Henry (Jared Leto) pada sve dublje u ovisničko ponašanje sa svojom djevojkom Marion (Jennifer Conelly). Majka počinje nekontrolirano uzimati tablete za mršavljenje, a sin drogu. Prva faza teške ovisnosti jednako je sumorna u svojoj nadi i udaljenosti tragičnog kraja kao i sam kraj. Dvoje ovisnika, propalih ljudi, iskazuje si ljubav. Henry zaradi nešto novca preprodajom droge i, pritisnut grižnjom savjesti, kupuje majci moderni televizor s jakim zvučnicima. Scene omršavjele i raščupane Sare u halucinantnoj fazi pred ultramodernim televizorom u derutnom stanu čista su psihodelija. Ženske uloge mnogo su mi dojmljivije od muških, Ellen Burstyn i Jennifer Conolly sjajno su ih odradile. Zadnjih pola sata filma ubrajam u najgadnije scene koje sam dosad vidjela, surovije i mračnije od bilo kojeg horora jer je riječ o imitaciji prave ljudske drame. Šokantan film koji propituje granice tjelesne izdržljivosti ili ovisničko ponašanje, i inače omiljene Afronskijeve teme.Nevjerojatno maštovito poigravanje crvenom bojom i njezinim nijansama.
zastrašujuc kraj
užasno film završi,mladim ljudima zbog droge na neki nacin život završi i prije nego im je poceo
Music...
zaboravih napisat...glazba koja ostavlja bez daha.........jednostavno morate poslusati ili na you tube ili pogledati film......
Istinito...
fiLm koji uistinu prikazuje situaciju kako i koliko droga uništava život kako ovisnika tako i njegove bližnje. Film nema konkurencije u ovoj tematici. vrhunsko ostvarenje D. Aronofskog (fimovi: Pi, Black Swan...). Uživajte!!!!!
tragikomično...
Tragikomičan pogled na svijet droge, života, obitelji itd. Izrazito šokantan prikaz, izvrsna izvedba glumaca i neke scene koje vam se def. urežu u pamćenje!
Teško i provokativno...
...ovako mogu opisati ovaj film. Sam film cijelo vrijeme "forsira" tu ovisnost o Sarinoj dijeti i Harryevoj ovisnosti o heroinu. Čitavo vrijeme dok sam gledao ovaj film razmišljao sam samo jedno - koliko nisko možeš pasti. Sam kraj filma je šokantan - Sara završava na psihijatriji, a Harry na Floridi u nekoj bolnici gdje mu kirurg amputira lijevu ruku. Brrr...
napuhano i nategnuto
Ne zeleci ulaziti u detalje zelim samo ukazati na strasne stereotipove koji u ovoj prici vriste sa svakog kadra. Imamo lepog decka koji krade i prodaje da bi se ufurao, njegovu curu koja je prostatirala u filmu s kojim kilogramom manjka iako se radi o vrsnoj karakternoj glumici. Majka, jedina odlična uloga, scenaristicki potpuno neuvjerljiva sa svojim strahovima. Prekarikirana karakterizacija i fabula dovodi do toga da se cijela problematika droge svodi na šokiranje publike gadostima i cijelu temu pretvara u najobićniju lakrdiju. Nije najgori film koji sam pogledao al svakako najrazvikaniji među lošima.
Šokantno smirujuce
Prvi put kada sam ga pogledala, bilo je tri ujutro. Prethodno sam cula mnogo razlicitih mišljenja o ovom filmu, ali nastojala sam da to ne utjece na moj dojam. Dvije kljucne rijeci su: Sablasno i uvjerljivo. Prica je tipicno suvremena. Orijentira se na život nekoliko ljudi koji se trude živjeti normalno, skrivajuci od drugih svoju pravu ovisnost koju smatraju sramotnom. Ovo je težak i mucan film, bez suvišnih specijalnih efekata, koju nose samo izvrsne glumacke uloge i odlicna glazba. U svakom slucaju, savjetujem buducim gledateljima da za njega odvoje jednu slobodnu vecer ili poslijepodne jer ce nakon njega još dugo razmišljati o proživljenome. Ocjena: 5
Moja iskra...
Film koji se pamti? Prvi puta sam ga pogledala u ljetnoj školi filma?tada nisam znala ni osnove filma, no ?Rekvijem za snove? me se jako dojmio?uvijek mi je ostao u sjećanju kao nešto što je u meni upalilo iskru koja me zagrijala za filmski svijet općenito? ?i sada, oduševim se svaki puta kada ga pogledam? ?detalj kadrovi me kao i glazba u filmu uvijek ostave bez daha? Da ne govorim o filmu s psihološke strane?snažan je i baca čovjeka na razmišljanje. Nakon što je jedna moja frendica pogledala film, zamolila sam je komentar?rekla je: ?Znaš, mislim da se nikada neću drogirati.? ?eto, pa sad recite da uz svu tehničku savršenost film ne seže i u područje odgoja. :o) Film koji pamtim kao onaj koji je u meni upalio filmsku iskru?moj THE film?
Druga vrsta strave...
Nakon hvaljenoga debija Pi (1998.) Darrena Aronofskog, njegov sljedeći film nije ništa manje nego izvanredan! Vizualno, Rekvijem puno duguje Trainspottingu (1996.) Dannyja Boylea i filmovima Spikea Leeja; ali za razliku od Boylea čiji film o drogi sadrži sekvence halucinogene subjektivnosti, Aronofsky se odupirepružanja publici uporišta na zemlji u bilo kakvu objektivnu položaju. Čitav je film snimljen u tome subjektivnom, drogama u zbunjenom vremenu. A od Leeja, Aronofsky uzima hiperkinetički vizualni senzibilitet, upotrebljen za predstavljanje bruklinskog stanja uma, iako Rekvijem tematski upotrebljava te elemente, za razliku od jednostavnog korištenja radi površinskog stila. Gluma je stalno veličanstvena, s iznenađujuće jakim izvedbama Leta, Connely i Wayans. No Burstyna uloga Harryeve majke ovisne o tabletama za mršavljene nije ništa manje od čudesne, i kad bi se trebao odabrati jedan razlog za gledanje filma to bi morala biti ta gluma. Iako je bila nominiranaza Oscara za glavnu žensku ulogu, Burstyn ga je izgubila zbog Julie Roberts (Erin Brokovich) i, bez uvrede bilo filmu bilo gđi Roberts, ma dajte! Ako priznamo da je gluma Robertsove bila najbolja u njezinoj karijeri, Sara Burstynove bila je najbolja njezine – a to teško da je poštena usporedba. Moram još pohvaliti glazbu koju je skladao Clint Mansell, dobar prijatelj Aronofskog, s kojim je surađivao i u filmu Pi. Glazba se savršeno uklopila u film i stvara još veći užitak, još veću napetost i atmosferu. No ono što nedostaje ovom raspredanju – a što je pravi razlog za gledanje Rekvijema za snove, iznad njegovih pametnih ideja, čudesne uporabe narkotičkih subjektivnosti, stilskih elemenata sa značenjem i fantastčne glume – jest da film ostvaruje izvanrednu ravnotežu između strave i užasa (posljednje sekvence ludila od droge među najstrašnijim su trenutcima koje sam vidio) i izvrsne židovske komedije. Samo zamislite Woodya Allena kako režira Goli ručak.
