Trainspotting
Bolesno dobro!
Trainspotting je uistinu pravi klasik! Fenomenalna priča o ovisnosti i posljedicama koje ta ovisnost donosi. Trainspotting je pokazatelj ljudima što ih čeka ako se upuste u svijet droge, svijet iz kojeg nema izlaza, ma koliko se trudili. Po mom mišljenju, sigurno jedan od boljih filmova 90tih! Ocjena:5
Scotland 4 ever!!
odlican pokazatelj sto sve heroin napravi od covjeka, kako je bolno i mucno ostaviti ga se, a opet tako neodoljivo lako vratiti mu se..fenomenalan film o narkomanskoj ekipici, i odlican prikaz "normalinim" ljudima sto ih ceka ako se u to upuste..uz requiem za snove i dnevnik kosarkasa najbolji film takve tematike...
choose life..
wow! napokon sam ga pogledala.. fascinirana sam.. drago mi je sto nisam narkic :) soundtrack je predobar.. sto je najbolje, imam ga, ali film sam tek jucer pogledala P ewan je tako dobar.. steta sto je narkic.. 2 najgore scene u filu - ewan ide na wc, obavi 'veliku nuzdu' i pocne kopati po skoljci kako bi izvadio te zadnje dvije tablete.. udje u skoljku, pocne plivati, a drek mu po rukama.. mislim, halucinira lik al opet; bas je gnjusno.. druga scena - svi urokani leze po podovima, krevetima, a zenska se dere - heeeeeelp! svi se probude, odu vidjeti sta je bilo, a mala beba (njeno dijete) lezi u kinderbetu otvorenih usta, crnih ociju, sa crnim flekama po tijelu.. mrtva! Preuzas.. ma, najbolji film o drogama i brit. drustvu 90-ih, a i prije..
dijalozi nad radnjom
ne uzimajuci u obzir plitku i manje orginalnu radnju, trejnspoting briljira uistinu dobrim dijalozima, koji gledaocu priblizavaju kafansko-betonsku stvarnost u kojoj junaci zive. zgrade kao da su vjecno utopljene u kisu, a socijalno okruzenje junaka ocito stoji pod velikim utjecajem skotskog vremena (ako se to vjecno sivilo uopce moze navati vremenom). trainspotting, pored toga, na jedan izravan i sasvim nenametnut nacin progovara o stupidnosti i dusevnoj praznini savremenih generacija - bez koncepta, planova i zelja, junaci trainspottinga zive na rubu socijalnog, tjelesnog i psihickog sloma - to im je glavna zajednicka odlika, dok je, u drugu ruku, svaki antagonista jedna prica za sebe. iako humoristicne scene ne mogu uvijek da briljiraju, film je nezaobilazni uradak za svakoga ko nastoji poznavati "prekokanalsku" (a i evropsku) kinematografiju devedesetih godina. muzika i nije bas najjaca komponentna ovog djela, mada razumijem da su ti uzasni rejvovi bili sastavni dio devedesetih.makar film bio i pomalo neosnovano kovan u zvijezde, vrijedi ga pogledati barem zbog kultnog statusa kojeg (je nekoc) ima(o) i zbog dviju odlicnih scena - rentonovo legandarno uranjanje u wc-solju i njegov trip na (il bolje da kazem u) tepihu nakon jednog suta. oba prizora su vrlo mastovita; dok me njegov trip tokom skidanja sa heroina nije mogao oduseviti. takvo paranoicno stanje je mnogo bolje prikazano u jednom "rekvijemu za snove".
...kult kojeg nije bilo - jedno skraceno desetljece kasnije...
Kada sam prvi put gledala Trainspotting, bilo je to ljeto prije nekih 7 godina, ja sam bila jos klinka koja je uzivala u svakoj 'drugacijoj' slici, tonu i rijeci, svi su pricali o Dannyu Boyleu kao o filmskom genijalcu, a film mi se cinio potpuno nadrealisticnim, hrabrim iskorakom, i nekako gotovo 'postmodernim'-iako mi ta rijec tada nije padala na pamet. Danas, nakon gotovo cijelog destljeca, Trainspotting-iako vise nije najradikalniji u prikazima narkomanije, niti uopce u svom dubokom (nad)realizmu-uziva kultni status, uz bok filmovima poput Fight cluba, koji ce ostati zapamceni kao filmska bastina jednog desetljeca. Zasluzeno? Nisam sigurna. Jer iako mocan u prikazivanju uspona i padova u zivotu narkomana, koje Boyle (kao i Welsh) smjesta na samo 'dno dna'(fenomenalni dijalozi o zivotu u Skotskoj skriveni su dragulj filma), ilustrirajuci njihove krize i svakodnevicu cesto potpuno suludim prizorima, koji i patnju uokviruju dobrom dozom crnog humora (cineci bespredmetnom svaku raspravu o tome promice li film narkomaniju), film je mnogo zanimljiviji zbog takvih 'granicnih' scena (Spud's job interview) nego zbog same radnje, a likovi, antijunaci i djeca nove depresije (ekonomske koliko i moralne) bez dubljih dimenzija,duguju MTV-evskim spotovima jednako koliko i filmskoj umjetnost,cineci film zabavnim, vizuelno zanimljivim, zavodljivim, ali i pomalo povrsnim. Mark Renton lansirao je Ewana McGregora pomalo nezasluzeno medju planetarne zvijezde, ali mnogo bolji od njega zapravo su ostali glumci, narocito sjajni Carlyle, koji je 'Otocki duh' sa sobom prenio u naredne filmove,dok to J.L.Milleru nije uspjelo, a nazalost niti Ewenu Bremneru, koji je nakon genijalnog "Julien Donkey-Boy" postao zrtvom-typecastinga. Gotovo 10 godina kasnije, bas kao i njegovi glumci, Trainspotting je jos uvijek kombinacija dobrog i loseg, mozaik genijalnih i povrsnih likova, impresivnih i pretjeranih scena-ali i, unatoc slabostima, kojih nije malo, nezaobilazna lektira za svakog filmofila.
Najveći film 90-ih!
Kako me uhvatila manija recenziranja,nisam mogla odoljeti a da se ne osvrnem na Trainspottting.Nema sumnje da se radi o kultnom i velikom filmu,čak ni nakon više gledanja ne dosađuje i iznenađuje.Mislim da je Boyle i više nego dobro prenio Welshov svijet edinburških narkića na veliko platno,te sam se čak dvoumila je li bolja knjiga ili film(što je kod mene inače neupitno).Glumci su tako dobro obavili svoj posao,da su karizme likova iz knjige doslovno preslikane,te su glumci zasluženo nakon ovog filma postali zvijezde(čitaj:Ewan, Carlyle i Miller). Nemam više što za reći,osim-jedan od rijetkih filmova koji zaslužuju svoju popularnost!
Ne toliko značajno!
Jedan od najrazvikanijih filmova devedesetih a ujedno i tipičan primjerak filmskoh hypea svoga doba, "Trainspoting" čak nije najbolji film svoga redatelja (prednost ipak dajem "Sasvim malom ubojstvu"), a kamoli neko posebno važno ostvarenje. Kad dodam tomu i vremenski odmak od njegove premijere, film danas još više djeluje pozerski, šminkerski. Debelo precijenjen, tek solidan filmić.
