Sjećanja jedne gejše
Knjiga je bolja
Slučajno sam pročitao na godišnjem knjigu, i naravno, morao odmah pogledati film. I, naravno, razočarao se jer: 1) knjizi bi više odgovarao format mini serije, 2) bolje da ga je režirao Spielberg i napravio remek djelo što knjiga i jest, 3)likovi totalno nerazrađeni, pogotovo Nobu, koji u svakoj rečenici knjige odaje dašak duha Japana, 4) općenito holivudizirano i površno, plitko, bez strasti i smisla za tragiku, preslatkasto. Osim Mamehe, svi drugi likovi su tu jednostavno zalutali, što je logično jer u 3 sata ne možete razraditi 500 stranica knjige. također je i loš scenarij, a o faktografskim greškama i da ne govorim (vidi fkansovu recenziju).
Sjećanja jedne gejše
Predivan interijer, ambijent, odjeća... Dobar film, samo šteta što nije na japanskom.
Dobar
Neloše. Jedan od zanimljivijih u zadnje vrijeme. Pravi film za duuugo kišno popodne, dugo traje, ali se isplati. Kostimografija je odlična, radnja isto dobra. Uglavnom, film je zanimljiv jer prikazuje svijet potpuno različit od onog kakav mi poznajemo. Dovoljno za gledanje. =)
Geisha
Svi koji su željni žanra tog tipa, preporučljivo definitivno. Odlično snimljeno kao i dirljiv život Geiša. Superioran film.
dobro,ali moglo je i bolje
Prvo kaj sam napravil dok je počel film da sam htel staviti na japanski u audio izborniku a kad tam engleski,poljski i još neki iz trećeg svijeta ,ne nije hrvatski.Film je priča o teškom životu klinke koju je stari prodal nekom mračnom tipu koji je pak prodal u kuću gejši.No sviđa mi se kak je to obješnjeno ,na primjer ja sam uvijek mislil da su Gejše samo kurve,a ispada da su one bile vrhunske eskort dame izučene za sviranje,zabavljanje i vođenje ...razgovora.Klinka od robinje postane najtraženija Gejša u gradu oko koje se nadmeću baroni i doktori a ona je nesretno zaljubljena u drugog.Neobično zvuči taj engleski ali film je odličan.ocjena 4
ma ne baš
Film je niš posebno.Ok.Al glup jer ove spikaju na engleskom...pomalo neuvjerljivo mi je sve bilo.
gejša iz SAD-a
Ono jer mi može netko reći kako to da gejše imaju sretan kraj kao iz američkih happy end filmova i još to nako 2. svjetskog rata!Film je jednostavno za djecu, već viđeno i napravljeno. Zgodni glumci, princeza koja na kraju završi sa svojim princom!I još je utrošeno toliko love! sve u svemu dosadno i američki!
geisha i amerikanci
mislila sam da ce geisha da bude film godine. po trailerima koji su se svugdje vrtjeli, pomislih da ce "geisha" da bude autentican, sceparajuci prikaz (tragicne)sudbine jedne mlade japanske zene koja otkriva poziv geishe za sebe. i radnja je mojoj prvobitnoj predodzbi ostala vjerna sve do sredine filma, kada je poceo rat. avaj! vaj, vaj? dolaskom amerikanaca na platno, film je za mene uveliko izgubio na vrijednosti. ne toliko zbog samih amerikanaca, vec prosto zato sto je film poceo da bude dosadan... nezanimljiv i isprazan. a secer, naravno, na kraju: slatkorjecivo priznanje dviju zaljubljenih i sudbinski predodredjenih dusa, koje su jednostavno morale da budu zajedno. jao. giv mi a brejk. a mogao je to da bude odlican film.
Čarobno, uz zanemarivanje bitnih detalja
Od same pojave ovog filma u kinima, znala sam da ga moram pogledati. Cuvši razlicite reakcije i komentare, primjedbe i pohvale, bila sam prisiljena stvoriti vlastiti sud o filmu vec prije nego što sam ga pogledala. Tih dva i nešto sata u kinu sam provela mirno sjedeci i zureci u ekran. Moguce je da je na mene djelovala mracna atmosfera samog kina (neki bi rekli film vješto upakiran u zanimljiv paket), ali ja bih ipak zasluge prepustila samom vizualnom dojmu. Istina je da se Rob Marshall, kad je vec htio snimiti film o gejšama, mogao potruditi da i angažira japanske glumice (ako se vec razgovara na engleskom) te malo realisticnije obraditi samu pricu; no, ipak, nije istina da je život gejši u filmu prikazan kao vulgaran, ili s druge strane lagan. Štoviše, na jasan nacin se vidi kakva bi bila Sayurina sudbina da je pod zaštitu nije uzeo Predsjednik. Neki bi rekli, sapunicast zaplet. Djelomicno bih se složila s time. No, da bi to bila sapunica i kraj mora biti sretan. A ovdje to ipak nije slucaj. Najvece pohvale su upucene predivnoj fotografiji koja bi jedina uz ekran mogla prikovati one nestrpljivije te glazbi koja je zasluženo nominirana za Oscara. Na glumacke izvedbe nemam prigovora. Michelle Yeoh i Zahng Ziyi su izvrsne u duetu, a pridružuju im se Ken Watanabe i Kôji Yakusho. Ono što se meni najviše svidjelo jest veoma lijep prikaz ljubavne price izmedu Sayuri i Predsjednika, unatoc svim rupama u cjelini. Možda bi bilo bolje da je film režirao Spielberg. Od Roba Marshalla nisam ocekivala ništa bolje od lijepe, ali i proamericki nastrojene slikovnice. Sjecanja jedne gejše moram pogledati još najmanje dva puta i vjerujem da cu onda imati potpun dojam o filmu. Do tada, moja ocjena je korektno, ali neuvjerljivo.
sapunjavo
Ovaj film je snimljen da se pogleda i zaspe. Ne znam koliki je tocan budžet filma ali malkice iskusniji gledatelj ce primjetiti da je skršeno mnogo love, i to nakon 10 minuta gledanja, nakon toga i oni manje iskusni ce to da shvate. Prvih pola sata se odlikuje losijom glumom (da ne uporabim goru rijec), poslje se to kamuflira. Film se mogao zvati i “Gejsa Vam prica”, jer fabula je postavljena tako da gledatelj ima osjecaj kontinuirane prezentske kronologije, vise nego pluskvanperfektske kako sam zamišljao po naslovu. Sjećanja jedne gejse- se odlikuje deficitom dramatizacije, neuvjerljivim dijalozima i sve je upakovano u niske porive zavisti i ljubomore prikazane s nedostatkom kreativnosti, orginalnosti, i filmskog jezika kakve susrecemo u sapunicama, nema nekog posebnog vrhunca i zanosa, ali i nije sve tako crno. Film posjeduje lijepu i bajkovitu fotografiju. Vjerno prikazije japansku arhitekturu i dizajn interijera, pa se sve to uklapa u zanimljivu scenografiju. Scenariju zamjeram, ako se već usudio osvrnuti na Rat, prikazao Amerikance kao dobrodošle japanske saveznike, a ne kao bacače atomske bombe i okupatore. Radnja pokusava ne toliko informisanom gledatelju, koji nema namjeru procitati istoimeni roman ili se na neki drugi nacin vise informirati prikazati gejsu-e, njihov, njihov zivot, zanat, probleme i patnju njihove profesije na lagan i jednostavan nacin, ne ulazeci puno u detalje i svu gorčinu zivota, uzevsi jednu romanticnu ljubavnu paradigmu."Gejša" je film za opustanje i zabavu bez artističkog filmskog izraza i posebnosti. Nemam nameru biti šovinista, ali zene ce se vjerojatno vise poistovjetiti s filmom, valjda je i reditelj bio tog svjestan,jer u kinu je bilo 98% koje depiliraju noge i imaju grudi.
Ugodno iznenađenje
Ovaj film mi je jedno od ugodnijih iznenađenja ove godine. Jer od Roba Marshalla nisam zaista nešto puno očekivao. Ipak je on redatelj Broadwayskih mjuzikala, pa nije ni bilo čudno da je Chicago ispao dobar. Ali od ovog nisam očekivao nešto previše. Kad ono... film koji zaista, unatoč svojoj trosatnoj dužini zadržava gledateljevu koncentraciju cijeli film, uz zaista prekrasnu kameru i scenografiju, te prekrasno dočarane japanske ambijente. Epska ljubavna priča o suvremenoj ženi koja je zapela u konzervativnom svijetu. Zaista, jako ugoda film – jedno od ovogodišnjih iznenađenja. Ocjena: 4
Film koji me očarao
ne znam gotovo ništa o japanskoj kulturi i zato ne mogu ni potvrditi ni opovrgnuti teoriju o neautentičnom prikazu japana, ali u biti u filmu se ni ne radi o japanu nego o gejši... mene je film oduševio. fenomenalna glazba, scenografija i kostimografija... ma sve...
Super film
Meni je film super, a reakcije ljudi oko mene su također pozitivne. Romantičan je, napet, neobičan. Ostavlja dojam bajke. Sam film me zainteresirao za japansku kulturu o kojoj prije nisam znala baš ništa. Pojam gejše mi je također bio nepoznat i definitivno nije prikazan u negativnom smislu. Gejše koje sam gledala u filmu su dostojanstvene, lijepe i nedodirljive (nipošto prostitutke!), a solo ples gejše je dio izmišljene priče i predivan je (pretpostavljam da se javlja i u knjizi prema kojoj je film snimljen?). Ovo ipak nije povjesni film pa da robuje autentičnosti, a ako Japanci imaju koji bolji, rado bih ga pogledala.
Vrlo neautentičan prikaz Japana
Iako sam nakon gledanja filma bila razočarana, to me nije pretjerano iznenadilo jer Hollywood je poznat po tome što od svega radi spektakl i pri tome iskrivljava mnoge činjenice samo da bi se Amerikanci bolje zabavili i redatelji više zaradili. Onaj tko ne zna ništa o Japanu i gejšama mislit će da je ovaj film jako dobar, no onaj tko nešto ipak zna prepoznat će mnoge, tipično holivudske, pogreške. Iako su angažirali nekoliko Japanaca i stručnjaka za gejše da im pomognu na filmu, njihovo mišljenje ipak nije bilo uvažavano, "jer to je Hollywood", kako objašnjava redatelj. Iznijet ću vam neke pogreške u filmu: 1) bijela šminka na licu velikim dijelom je ublažena "da se američka publika ne bi preplašila"; 2)frizure koje imaju djevojke nisu frizure gejši, već neki moderno avangardni uratci koji ne spadaju u tradicionalni Japan; 3)film sadrži mnoge predrasude o Japancima, a jedna od njih je da su gejše prostitutke i da je njihova uloga bila služiti američke vojnike; 4)gejše nipošto nisu plesale niti plešu ples kakav je otplesala Zhang Ziyi u svom solo nastupu (tu ću još dodati i da gejše nikad ne plešu same!).. itd. I još nešto: gluma zvuči vrlo nategnuto jer su glumice za potrebe filma trebale naučiti engleski, barem meni se to tako činilo. Ukratko: ako se želite zabaviti, uz ovaj film to i hoćete, no nemojte očekivati da ćete nešto naučiti. Dapače, možete jedino biti ostavljeni u zabludi.