Ride the High Country

Ovog trenutka nisam siguran je li u pitanju prvi ili drugi film Sama Peckinpaha (mislim da je drugi), ali kako bilo, "Pucnji poslijepodne" zorno ukazuju na ono što će jedan od mojih omiljenih redatelja postići s "Divljom hordom" i posebno s "Pat Garrett i Billy the Kid". Tu su naznake žestine kakvu ima prvi, te elegičnost i opori sentimentalizam kakav ima drugi najbolji vestern ikad snimljen (neka mi oproste ljubitelji Forda, Hawksa ili Eastwooda). Priča o ostarjelim revolverašima što u sumrak Divljeg zapada traže svoje mjesto pod suncem i, svatko na svoj način, dostojanstveno umirovljenje tim je uvjerljivija i snažnija što su uloge dodijeljene dokazanim oldtimerima Randolphu Scottu i Joelu McCreai, od kojih ne bih nikako mogao izdvojiti boljega (ajde, možda bih malu prednost, bar u ovom filmu, dao Randolphu Scottu). Njihova međuigra i evolucija ponovnog upoznavanja kralježnica je filma koji na rafiniran način priča o nestajanju jednog svijeta o kojem smo čitali u romanima Karla Maya ili gledali u filmovima Johna Forda. Savršen dekor priči je prekrasna fotografija, a sve je vođeno više nego sigurnom rukom Sama Peckinpaha, koji je, navodno, ovim filmom bio najbliži potpunoj kontroli nad onim što radi.