Skriveno
kvazi art
prestrašno prepretenciozno forsiranje napetosti koja radi predugog zamrznutog kadra postaje kontraproduktivna, počinje stvarno ići na jetra. kad mediokrit pomisli da je avangarda, svašta se izrodit može.
Umjetnost filma
Svatko tko voli film kao umjetničko djelo,a ne kao plitku,dokoličarsku zabavu,u kojoj je sve servirano i kristalno jasno,trebao bi pogledati ovaj fantastični uradak. Ovaj film je odličan primjerak art trilera koji svojom slojevitošću pruža gledatelju neizmjerne mogućnosti analize i višesatnih seciranja, te pokušaja interpretacije redateljeve volje. Uglednog TV voditelja,njegovu ženu i maloljetnog sina netko uznemirava šaljući im naizgled bezazlene video snimke i uznemiravajuće crteže.Snimke dovode do srednjovječnog Alžirca,u mladosti šikaniranog od gl.lika i njegove obitelji,te alžirčeva sina s također izraženim motivima za osvetu. Odlično uklopivši filmsku i voajerovu kameru redatelj(Haneke)stvara osjećaj tjeskobe i neizvjesnosti,klaustrofobije i nemoći.Uz par brutalnih scena autodestrukcije i nasilja prema životinjama,redatelj nas kulminirajućim psihološkim pritiskom dovodi do kraja,ne dajući nam rješenje slučaja. Na vrlo suptilan način Haneke osuđuje francusko društvo kao rasističko i šovinističko i nameće krivnju za stanje alžirskih doseljenika koji nikada nisu u potpunosti integrirani.Mikrosvijet glavnog junaka(važno je to što je on predstavnik medija) prebacuje u šire društvene okvire želeći prekinuti šutnju i okretanje glave od problema. Ne treba razbijati glavu tko je tajanstveni snimatelj.To uopće nije važno.Ta kamera može predstavljati društvenu savjest koja ulazi u dubinu problema i na "bigbraderovski" način nas pretvara u pasionirane voajere. Tek nakon drugog gledanja primjetio sam mogućnost iskupljenja(obratite pažnju na prijateljski susret dvojice sinova na školskim stepenicama)kroz novu generaciju Francuza koja je tolerantna,neopterećena prošlošću i rasno nepristrana.
napetost uzrokovana ničime
cijeli film iznimno je originalan, atmosfera je konstantno napeta iako se u cijelom filmu zapravo javlja samo jedna intenzivnija scena. majstorski režirano, dugi pažljivo birani kadrovi i bizaran scenarij čine ovaj film posve novim filmskim iskustvom. detaljne karakterizacije likova i istovremeno potpuni izostanak nekih informacija koje gledatelj očekuje da bi stvorio stav o likovima i radnji. zbunjujuć film u kojem efekt očuđenja doseže vrhunac. jednostavno - umjetnost u svojem najimpresivnijem vidu. svakako pogledati, čak i ako nemate afiniteta prema filmovima koji iziskuju psihoanalitičke interpretacije. ovaj bi film mogao postati neupitna natuknica u filmskim enciklopedijama.
Tko se nije skrio?
Bilo bi zanimljivo izbrojati posjetitelje nakon što prestane Haneke čarolija nepokretnih slika, Naime radi se o znalački režiranoj audiciji za strpljive, koja preispituje sukobe između mjesta koje kao ljudi zauzimamo i obećane zemlje o kojoj kao djeca sanjamo, ne zaboravljajući da postoje i oni koji nemaju priliku sanjati, jer pokušavaju preživjeti. Kultura promatranja, privid i gubitak vrijednosti, dostupnost odgovora, nepokretnost osjetila, komunikacija, digitalizacija, šteta je trošiti zareze. Glumci poput prijatelja na koje smo zaboravili, slika lišena izvještačene obojanosti, zvuk na koji nismo pripremljeni i dovoljno prostora ispred i iza kazališnih zavjesa. Film je to o kojem vrijedi pričati, propovijed kojoj nije namjera uznemiriti. Na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Svakodnevnosti prestaje biti plod našeg djelovanja, što nam ne daje pravo odustajanja. Vrata kao mogućnost pomirenja ostaju na trenutak zatvorena, skrivajući zločine iz prošlosti. Igra svjetlosti i tmine, javnosti i intime, dječji crteži podvučeni bojom krvi kao podsjetnikom na prve susrete sa strahovima životne prolaznosti i emocionalne nestabilnosti. Krug nerazumijevanja zatvara se pred ustanovama koje će djecu budućnosti naučiti, životu u svijetu boja i različitosti, kulturi unutrašnjeg pomirenja s iščezlim i postojećim.
