tipična biografija, prilično tipičan film.

pomalo me iznenadilo da je ovaj film bio nominiran za oskara za najbolji strani film. iznenadilo me jer se radi o filmu koji, unatoč vrlo potresnoj priči, ispričanoj na kvalitetan način, sadrži ozbiljne nedostatke. iako se radi o istinitom događaju , redatelj pribjegava crno-bijeloj metodi: zločesti nacisti u sudnici vs. časni i dostojanstveni antinacisti. lik istražitelja koji na kraju pokazuje sućut samo je iznimka koja potvrđuje pravilo. film je originalan po tome što se klupko raspliće na samom početku: sophie i njezin brat bivaju uhićeni i gledatelj pretpostavlja da će u sudskom procesu biti osuđeni na smrt. ono što gledatelj, međutim, ne može znati je to da se cijeli film svodi na istražni postupak i suđenje. dijagnoza cijelog perioda zanimljivo je prikazana malim brojem likova. nažalost, film sadrži dosta već viđenih stereotipa karakterističnih za filmove o nacizmu i o suđenju, pa to pomalo umanjuje njegovu vrijednost. ono što je svakako vrijednost je niz upečatljivih scena, složenost situacije i sjajan završetak.