uhhhhh...

Veliki sam ljubitelj Alfreda Hitchcocka i rijetki njegovi filmovi me mogu razočarati, a oni koji me uspiju razočarati shvaćam ih u kontekstu vremena i tada shvaćam da su ipak hrabri i posebni. Takav primjer su "Ptice". Danas su bezvezne i stupidne, ali onda je to bilo vrlo hrabro i nešto vrlo posebno u tadašnje vrijeme. Film "Sjena sumnje" je nešto što bi čovjek opisao do sedamdesetih minuta filma kao vrlo smišljenu krimi priču, tj. slutnju mlade djevojke oko njezina ujaka, ali nakon neke sedamdesete minute film se pretvara u najveće (ovako se nikada ne bih izrazio o filmu, ali ovaj put je to okrutna istina), pretva se u najveće govno koje sam ikada vidio, barem kod Hitchcocka. Iz tih stupidnih i užasnih zadnjih 20 do 25 minuta jedino bi Mel Brooks mogao napraviti komediju, ali ovo što je Hitchcock napravio je upropastilo cijelo gledanje filma. Da me ne bi krivo razumjeli nije ih Hitchcock pretvorio u komediju nego je ostao ozbiljan što je možda najgore oko ovog scenarija. Nije kriv ni sam Hitchcock toliko, koliko je kriv stravično simpatičan scenarij sve do tih zadnjih presudnih trideset minuta filma. Hitchcock je kriv onoliko što je izabrao ovakav scenarij i što ga nije nažalost uz puno hrabrosti, koje je inače imao, nije pretvorio u komediju. Glumci su dobri, režija je dobra, ali scenarij za jedan. Pogledajte film zbog toga što se radi o legendarnom Alfredu Hitchcocku, te ćete vidjet da i velikani griješe. Tko zna, možda se i vama svidi. Razmišljao sam o ocjeni koju dati. Do zadnjih trideset minuta dao bih četiri, ali zbog toga što je scenarij odjedamput postao govno i uništio cijeli film to je nešto između tri i dva. Odlučiti ću se za nižu ocjenu, jer scenarij uništava cijelo gledanje i niste zadovoljni na kraju filma.