Svakog gosta tri dana dosta
Jao majko
Rijetko imam priliku pogledati film. Trudim se, ali nema vremena, novi prioriteti, bla, bla, bla... Još rijeđe je uspješno uskladiti moje filmske prohtjeve s onima moje životne suputnice. Romantika blargh. Koliko god bio kliše, najkraće opisuje naš problem. Dakle, sve u svemu, rijetko se pojavi film koji bi oboje baš željeli pogledati, najčešće jedno udovoljava drugome. No dobro, "You, me and Dupree" je jedan takav "zajednički" film. Oboje volimo, možda čak i previše, Owena Wilsona (ja i dalje tvrdim da je legenda), zašto ne bi voljeli komediju, Matt Dillon je ok, Kate je zgodna, ajmo... Omg, tako loš film, al baš ono da ga nemrem gledat i da nemam volje čak ni dovršit ga... A toliko potencijala. Mislim Owen je smiješan sam kad ga pogledaš, premisa je stara ali plodna... Ali ne, humor je kirurški odstranjen iz ovog filma, predvidljivost je dovedena na gotovo optimalnu razinu od 100%, lucidnost je ubijena maljem za mlaćenje šnicla. Ono malo dijelova koje ne možete predvidjeti, toliko su apsurdni, ali ne na Monty Python način nego na "zurenje u nevjerici otvorenih usta" način. Nemam riječi (ko što se vjerojatno i kuži u recenziji), uglavnom ne isplati se ni za thrash vrijednost pogledat jer nema ni nje. Zašto Owene, zašto? P.S. dvojka samo zato što još uvijek vjerujem u deformiranog blondinca
Razočarenje
Odmah moram priznati na početku da me film razočarao. To je najviše ''zahvaljujući'' Owenu Wilsonu, jer njega držim za jednog od kvalitetnijih i pametnijih komičara koji film učine boljim bez obzira na njegovu kvalitetu. Da je netko drugi tumačio ulogu Dupreea vjerovatno se ne bi ni odlučio pogledati ovaj film. Ali idemo redom. Najveća zamjerka ovome filmu je pretrpanost klišejima koji su postali neka vrsta ''zakona'' kojeg se filmaši u Holywoodu moraju pridržavati prilikom snimanja ovakvog tipa filma (neshvaćeni i komični glavni junak koji nakon nekoliko komičnih situacija u koje se uvali, zagorča život drugima da bi na kraju spasio cijelu stvar). Drugo, sam film mi je dosta zbrkan; ima tu i klasične romantične komedije, crne komedije, drame...svega pomalo, a kad se toliko toga pomiješa ne može spasiti stvar. I na kraju podjela glavnih uloga je loše izvršena. Kate Hudson je skroz neiskorištena jer ipak je riječ o kvalitetnoj glumici (sjetite se filma ''Almost famous''), Matt Dillon mi ne leži u ulozi nesretnog muža, nego mi je on prirodniji za uloge simpatičnih negativaca (Npr. u filmu ''One night at McCool's''). Čak ni Owen Wilson sa svojom stilom glume gdje na najozbiljniji način govori o totalnim glupostima u ovom filmu malo pretjeruje i zna iritirati. Jedino bih istaknuo Douglasa koji je odlično portertirao bogatog biznismena i Kateinog oca te pogotovo Seth Rogen koji je odličan u ulozi njihovog prijatelja Niela koji je odličan kao očajni muž koji je pod ženinom kontrolom. Općenito, radi se o slabašnoj komedijici koja je mogla biti puno bolja (npr. da se odlučilo napraviti nešto slično kao u filmu ''Duplex'')
glup, gluplji, ma najgluplji
ne, ne i ne. Možda ga možete prožvakat, ali fakat film je po mome katastrofa, sama priča je bezveze, kraj neću ni spominjat!! Ma film je moja najveća pogreška na kino ulaznicama!
Za ovog gosta, trojka je dosta.
Uvijek volim pogledati film za kji odmah znam da neće biti remek-djelo sedme umjetnosti, nego da se mogu naprosto opustiti i uživati u zabavi koju on pruža. Takav je i ovaj film. Nećete u njemu naći neke vrhunske komične situacije, tke neke koje imaju potencijal, ali se gubi u klišeiziranom scenariju koji je u modernom Hollywoodu toliko prežvakan da sam već na pola filma znao kojim će redoslijedom šta događati. To ćete i vi, dragi cyber-čitatelji, moći učiniti ukoliko iole poznajete scenarije romantičnih komedija. Svaki film se oslanja na nešto kada je u pitanju njegov uspjeh u svijetu. Neki filmovi se pouzdaju u redatelja, neki u scenarij, neki u specijalne efekete itd. Ovaj se očito oslanja na glumačka ostvarenja prvenstveno Owena Wilsona u još jednoj ulozi smušenog prijatelja dobra srca čija prostodušnost naprosto osvaja sve oko njega, ali i Kate Hudson i Matta Dillona. I dok Kate Hudson mogu zamisliti u ovakvom filmu, Matt Dillon mi naprosto djeluje neprirodno kao pozitivac okružen pehom. On je, po meni, inkarnacija negativca ili, ako je već potrebno, ljigavca u komediji (takav lik je igrao u kultnoj Svi su ludi za Mary). Owen Wilson je opet u svom elementu, iako nema onih njegovih sladunjavo-uvjerljivih metafizičkih monologa kao iz Lovci na djeveruše (Kakve on ulete ima u tom filmu, za upišat' se) Šta reći? Naslov dovoljno govori o ocjeni filma. Film nije očajan. Gledljiv je, ali nećete puno propustiti ukoliko ga ne pogledate.
