Djeca čovječanstva
Potomci
Alfonso Cuarón ('Y tu mamá también','Harry Potter and the Prisoner of Azkaban') višestruko nagrađivan režiser na brojnim svetskim festivalima,servira nam priču o sumornoj bliskoj budućnosti.Polazeći od premise filma:'Nema dece. Nema budućnosti. Nema nade.'Za više od 18 godina nije se rodilo nijedno dete, čovečanstvo polako ali sigurno izumire.Većinu ljudi je zahvatila ravnodušnost,beznađe,prepušteni sumornoj sudbini...Ipak u Velikoj Britaniji godine 2027. je nešto drugačije.Na snazi je totalitarni militantni režim,a to konkretno znači da nema ulaza na ostrvu za brojne izbeglice koji hrle iz Evrope,sa Bliskog Istoka,iz Afrike...svima njima sledi privođenje u kampove,a potom deportacija nazad po kratkom postupku.Snage otpora takvoj vlasti okupljene su u tajnu organizaciju 'Ribe',koju predvodi inteligentna Julian (Julianne Moore).Ona je nekada bila velika ljubav Theo-a Faron-a (Clive Owen).Početkom 21. veka u burnim vremenima njih dvoje bili su borci za bolje sutra,a život ih je jako ošinuo tako što je veliki grip iz 2008. odneo njihovog sina Dylan-a (jasna aluzija na ptičji i kasniji svinjski grip).Theo je zaposleni državni činovnik,čovek koji sada nastoji da se kloni nevolja,ali one biraju njega.Pomenuta tajna organizacija ga otima i on biva uvučen u igru toliko širokih razmera,da od spasavanja mlade trudne devojke,Kee,zavisi mnogo toga.Možda čak i opstanak ljudske rase i savremene civilizacije.Na putu punom iskušenja,teškoća i žrtvovanja prijatelja Jasper-a (Michael Caine,u varijanti matorog hipika),a na kraju i samoga sebe,Theo će pokazati da ipak postoji nešto za šta se valja boriti,to je vera u novi život,nada da ipak postoji negde spas za posrnulo čovečanstvo.To je organizacija pod nazivom 'the Human Project'.Zato rođenje devojčice (koja će dobiti ime Dylan) i njeno bezbedno sprovođenje sa majkom, do mora tačnije do broda 'Sutrašnjica' (opet simboličan naziv) predstavlja na samom kraju,poruku da nade ipak ima i da Theo nije uzalud žrtvovao i svoj život.Sa relativno velikim budžetom od $76,000,000,ova britansko-američka koprodukcija,snimana je u Velikoj Britaniji (uglavnom po Londonu) imala je niz uspešnih nastupa na filmskim festivalima.Ideja za film je dobra,ali nije bila dovoljno razrađena.Scene su nekako nabacane,čini se da radnja ide prebrzo za ovakvu vrstu priče (recimo nema nekog osvrta na lepu prošlost koja spaja glavne likove,nijednom nije prikazano kako se rodila ljubav između Theo-a i Julian-e).Takođe vidimo određenu dozu naivnosti,kao u sceni kad Theo uspeva da pobegne sa trudnicom i Miriam (nekadašnji ginekolog) od navodno dobro organizovanih 'Riba' ili pri kraju, kada prekida sukob zaraćenih strana dok prolazi sa bebom i njenom majkom (mada je ovo možda i namerno tako urađeno,kao čin koji simbolizuje veru u spas čovečanstva).Podela uloga mogla je biti i bolja (posebno za lik trudnice).Objektivno više sam očekivao od ove akciono-triler drame.Ovako film je za mene samo u granicama proseka,uz opor ukus blagog razočarenja.
Pomalo dosadno
Ovaj je film rađen s puno pažnje te je tako klasična apokaliptična priča dobila jednu sasvim novu dimenziju. Scenarij je izvrstan, gluma još bolja, a glazba je možda i najbolji dio filma. Uz neizostavnu Ruby Tuesday, u jednom se trenutku krajnje depresije pojavljuje i pjesma King Crimsona ''On The Court Of The Crimson King '', što dodatno pojačava osjećaj beznađa umirućeg svijeta. Međutim, nakon nekog vremena stječe se dojam kako je radnja prerastegnuta i u nekim trenucima predvidljiva što kulminira povremenim dosađivanjem u iščekivanju očitog klišeja. Pogledati, u svakom slučaju, ako zbog ničeg drugog, onda zbog sjajne hipijevske izvedbe Michaela Cainea.
Puno očekivao,...
...,a dobio malo! Oduševile su me one scene borbe, koje su očigledno snimljene bez puno rezova, dosta su realitične i snažne. Ona scena kad svi vidu dijete, pa kad pucnjava prestane i nastupi znakovit mir, ali samo privremen mir. Premoćno! Scena sa jakom porukom. No, sve ostalo - plitko. Znam da je film ''mračan'', ali umorilo me ono oblačno i kišno vrijeme. Malo previše simbolizma u tome. Vjerovatno su ljudi i postali neplodni zbog nedostaka sunca, a ne zbog nekog virusa! Neću dužiti, ali da ne bi samo kudio, pohvalit ću glumu, pogotovo glumu M. Caina! Stara legenda i dalje zna znanje.
Pretenciozno
I ne razumjem zbog čega je ovaj film toliko razvikan i hvaljen. Dobri glumci koji nisu mogli spasiti film s lošom pričom. Dosadno i površno. Pohvala za fotografiju.
Genijalno
Ovo je primjer filma koji je na bilo koji način jednostavno fantastičan. Osobno obožavam sf filmove, pa možda nisam tako kritičan, ali mislim da je sve morao dojmiti onaj dugački kadar pri kraju filma. To već malo duže nisam vidio, a sa svim specijalnim efektima izgleda toliko dokumentaristički, jednostavno se uživimo u ulogu glumca. Glumačka postava je također izvrsna. Uglavno, film koji morate pogledati.
vrhunski
film je jedan od boljih koje sam pogledao u zadnje vrijeme. Režija je vrhunska, realistička, skoro dokumentaristička. Priča isto tako. Malo se snima ovakvih filmova (bar šta igraju u kinima).
strašno..
al ne u pozitivnom smislu.. shvaćam poantu filma, al prestrašno i precrno je sve prikazano. isto tako, do polovice filma mi ništa nije bilo jasno, previše pucnjave, previše mraka, previše nasilja i očaja.. s obzirom na hvale koje je dobio od kritike, ja sam potpuno razočarana.. precrn, prepesimističan i dosadan film..
crno, crnje, britanski sf
Britanci (premda je režiser Meksikanac, film je ipak Britanski) imaju dugu tradiciju crnog viđenja budućnosti (Orvell, Welles, da spomenemo samo starije autore). Tako i ovaj film svijet budućnosti vidi kao postapokaliptični košmar. Apokalipsa je nastupila kada su žene prestale rađati, a film se zbiva 18 godina kasnije, 2027. Premda film slijedi sve obrasce (pa mogli bi reći čak i klišeje) britanskog crnog sf-a, ne mogu reći da mi se film nije svidio. Premisa priče je zanimljiva, kazna za čovječanstvo za sva zla koje je nanijelo Zemlji postaje neplodnost. I to ne za viši cilj, kao u Clarkeovoj knjizi Kraj djetinjstva, nego jednostavno kao recept za izumiranje. A ljudsko društvo čim se nađe pred ugrozbom reagira bježanjem od demokracije prema divljaštvu ili totalitarnom sustavu (dakle, organiziranom divljaštvu) i počne se raspadati po šavovima. Tu su i nezaobilazne reference na nacionalizam, rasizam, velikog brata, pa čak i seksizam (jednom od likova se baš nije svidjelo što je prvo dijete rođeno nakon 18 godina curica). Prikazi građanskog rata na ulicama djeluju bolno poznati, a hrvatski (ili neki drugi, sličan jezik) čuju se više puta u filmu. Film je dobro režiran, ima dosta vrlo dugih kadrova koji mu daju dokumentaristički ugođaj. Kamera je izvrsna, a glumačka ekipa je standardno britanski izvrsna, od veterana Cainea do junaka filma Owena. Par scenarističkih rupa i stranputica ne mogu mi pokvariti sveukupno dobar dojam o filmu.
Apokalipso dođi! Brže!
AAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! - to je bila prvo što sam izustila nakon što se počela vrtiti odjavna rola. Koji idiotizam!!! Koja patetika, koja sirota simbolika, koji blijedi likovi.... AGRH! Na kraju filma sam već ozbiljno priželjkivala da netko od negativaca uzme zolju u ruke i raznese u paketu sve glavne likove (zajedno sa kmečavim djetetom) i umjesto svijeta spasi mene od nervnog sloma. Bu bu bu, svijet je otišao u k***c, Slavene i Arape (opet) trpaju u kaveze, a pojedinci koji žele spasiti svijet stradaju odmah na početku priče. Stvarno radikalno! Tako inventivno! Wooohoohoohoo! Zapravo, najtužnije od svega je što film nisam stigla pogledati tri dana i na kraju sam platila videoteci 50 kuna za nešto što je daleko najveće filmsko razočaranje u zadnje vrijeme.
It's The End Of The World As We Know It...
Alfonso Cuarón, nakon Y tu mamá también (2001.), napravio je još jedan izvrstan film. Djeca Čovječanstva (ili u originalu Children Of Men) obrađuje vrlo poznatu i u zadnje vrijeme popularnu tematiku - propasti svijeta. 2027. je godina i svijetom vlada razaranje i nemiri. Velika Britanija jedina opstaje te svojom imperijalističkom politikom ''čisti'' društvo zemlje. Već 18 godina niti jedno dijete nije rođeno, neobjašnjena neplodnost raširila se cijelom planetom. No, uskoro u život Theo Farona (Clive Owen) ulazi mlada djevojka koja je trudna. Izvrsna ideja te scenarij, a još bolja kamera učinile su ovaj film vrlo kvalitetnim. Možda mala zamjerka odugovlačenju koje ponekad postaje zamorno, ali ne toliko da pokvari dojam. Glumačku ekipu predvodi Clive Owen koji se uspeo na vrh glumačke elite te i ovom ulogom potvrđuje svoju kvalitetu. On - kao Theo Faron - postaje junak koji mora spasiti svijet bez ikakvih super-extra-moći. Julianne Moore nije imala neku prezahtijevnu ulogu pa je izgleda lako sve to odradila. Michael Caine (kao Jasper Palmer) izvrstan kao i uvijek. Djeca Čovječanstva film je koji će vam se najvjerovatnije svidjeti, ali nije jedan od onih koje će te poželjeti pogledati bez-broj puta. I nakon filma razmislite malo o situaciji u kojoj se svijet trenutno nalazi - sve je moguće...
Naslov? "Djeca Chovjechanstva"
hmm pa film je sam po sebi malo i dosadan.. protegnut je, pa malo i zamara.. ali radnja filma te dovede u polozaj da se zapitash.. pa do ovoga moze dochi.. da cijeli svijet poludi, i od silnih ratova dodje do neke strashne bolesti/nechega i otale sve krene nizbrdo.. trebamo paziti na ono shto imamo, ali ponajvishe trebamo biti zahvalni, i trebamo znati iskoristiti ono shto smo dobili..
Kuda ide ovaj svijet?
Izaberite bilo koju anti-utopiju - niti jedna ne sluti na dobro. Moramo li završiti u nekoj od totalitarističkih opcija koje su za nas predvidjeli Orwell, Huxley, Zamjatin i ostalo manje poznato društvo? Ne moramo. Možemo završiti i u općem kaosu. P. D. James (iliti Phyllis Dorothy James - dakle, žena, a ne muškarac, kao što misli naš distributer) napisala je roman o budućnosti kojom hara najsmrtonosnija epidemija: neplodnost. Ljudi se odjednom neobjašnjivo prestaju rađati, što izaziva sveopći očaj i kaos, a jedina "mirna oaza" u cijelom svijetu miljama je daleko i od mira i od oaze. "Naša djeca su naša budućnost", zar ne? Stoga je ideja gospođe James izuzetno zanimljiva. A jedan izuzetno zanimljiv redatelj pomogao je adaptirati njezin roman i zatim uzeo redateljsku palicu u ruke. Potom je okupljena impresivna glumačka ekipa - i greške nije moglo biti. Zvučnija imena (Clive Owen, Julianne Moore, a osobito legendarni Michael Caine) nije potrebno posebno isticati, jer njihova imena nisu uzalud tako poznata. Međutim, manje zvučna (no, budimo iskreni: nepoznata i teško izgovorljiva imena) vrlo su ugodno iznenađenje. Koordinirani Alfonsom Cuarónom, čovjekom uz kojeg je Harry Potter bezbolno odrastao, stvorili su film tako potresno stvaran da se čini kao da je ta budućnost tu, odmah iza ugla. I baš kad pomislite da gledate dokumentarac o Kosovu, nokautira vas misao da zapravo gledate možebitnu budućnost bez budućnosti. Možda se takav sumrak čovječanstva nikada neće dogoditi, ali teško je ne zapitati se biste li izgubili nadu da se dogodi. Takav, sličan, potpuno drugačiji... Nije uopće važno kakav oblik apokalipse je u pitanju, nego može li ga ljudska rasa preživjeti.
DJECA ČOVJEČANSTVA
ma. možemo zamisliti i takvu glupu budućnost. film je temeljen na znanstvenoj činjenici da sve više žena ima problem s rađanjem i sve ih se više odlučuje ne rađati. i kud ide ovaj svijet...samo za lovom,pa je posljedica ovaj film. bah. e da! i englezi,sad u ulozi ubermenscha,maltretiraju njemce više od drugih dotepenaca.kaj je to?osveta za prošlost? bez veze,totalno!
Filmksa umjetnost, a ne industrija zabave
Oduvjek sam volio one kratke slogane za filmove, tj. taglineove. Tako sam vidio da je glavni Tagline za ovaj film: Nema djece. Nema budućnosti. Nema nade. U njemu je sažeta ne samo tematika, nego i misao vodilja ovog filma. Ovaj film nije tipični uradak. Njegova prvenstvena namjera nije da gledatelja zabavi, nego da ga natera da misli o svijetu i budućnosti. Zato svi vi koji očekujete da ću ovdje se šaliti sa Cuaronovim uratkom, nemojte dalje čitati. Radnja se odvija u Londonu 2027. godine. Upravo je ubijen 18-ogodišnji Baby Diego, najmlađa osoba na svijetu. Naime, 2009 je rođeno zadnje dijete na svijetu, a žene su nakon toga postale neobjašnjivo neplodne. Svijet je postao kaotičan, pun terorizma i nasilja. Velika Britanija je postala tiranska država u kojoj se vodi akcija havatnja i deportacije ilegalnih imigranata. U takvom svijetu živi i Theo Faron (Owen) živi ravnodušnim i ispraznim životom, a slobodno vrijeme provodi kod starog Jaspera (Caine). Odjednom u kontakt s njm stupa njegova bivša žena Julian (Moore) sa zadatkom da jednu ilegalnu imigrantkinju odvede do mora. ALi ta crnkinja je trudna i Theo će je morati zaštiti od svih koji želi iskoristiti nju i neno još nerođeno dijete u svoje političke svrhe. Film se može pohvaliti vrlo dobrom atmosferom, vrlo dobrom režijom (posebno dojmljiva je scena kada Theo traži crnkinju u napadu vojnika na imigrante, a sve je snimljeno u jednom kadru, bez reza koji traje dobrih 5-10 minuta), solidni glumački nastupi (posebno Owen i Caine) i velikom, sugestivnom simbolikom koju ne bih u detalje opisivao da ne pokvarim kraj filma, ali moram reći da je predobra scena kada uslijed bitke između vojske i pobunjenika i buke pucnjave i razaranja, Theo i Kee prolaze sa djetetom u naručju koje plače i hipnotički zaustavlja svakoga koji ih vidi, uključujući i vojnike, kao da nam Cuaron želi reći da bez djece naš svijet može doživjeti samo propast i da ni sami ne shvaćamo koliko štete činimo dok ne čujemo plač onih nevinih. Snažno!
Teško je napisati recenziju?
Što se to dogodilo da nema recenzija za Djecu čovječanstva? Ostavlja li film ljude bez riječi? Ili su toliko zaprepašteni strašnom istinom da o tome dalje ne žele ni razmišljat nit' govorit? Jer... ako vas uhvati strah od budućnosti, ako ste svjesni hladnoće i nemara kojom se ljudi odnose prema sebi i rodu svom, ako vidite moguće posljedice totalnog zagađenja Majčice Zemlje... sve to ćete vidjeti u Djeci čovječanstva, ali nemilosrdno naglašeno. Potcrtano i poboldano. Sa tisuću !!!!!!!!!!!! Vrisak Svemira. Owen je totalno bezvoljan, nezainteresiran lik koji, dok svijet plače za najmlađim umrlim osamnaestgodišnjakom, pijucka kavu i psuje jer ga eksplozija u blizini kafića ometa u njegovoj ravnodušnosti. Dolazi u ured i traži slobodan dan jer je 'isuviše potresen smrću' dotičnog mladića. I dok korača kroz prostor i vrijeme budi se i shvaća da još postoji razloga za život. Trudnica. Mlada djevojka, prva trudnica nakon 18 godina. I dok se razne zainteresirane stran(k)e bore da se trudnice dočepaju, njegov lik izrasta u pouzdan i stabilan oslonac preplašenoj djevojci - jer – trudna žena i njeno buduće dijete u njihovim rukama – to je apsolutna moć i prevlast na njihovoj strani. Simbolično? Da. Apsurdno? Ne. Jer tako ljudski rod djeluje. Ne cijene idividualnost života već gledaju kako iskoristiti drugo živo biće a za vlastitu dobit. Kroz cijeli film praskaju bombe i ino vatreno oružje; krv; raznesena tijela; propali ljudi; nemoral; sebičnost. I beba se rodi u svem tom kaosu i ljudi začuju njen plač, kleknu, suznih lica, začuđeni i zadivljeni, mole. No minutu-dvije kasnije, sve po starom – buka eksplozija, glupost, bijes i mržnja. Svu simboliku u filmu vjerojatno i ne prepoznajem, no scena ciganke koja ih vodi u podzemlje do čamca kojim će otploviti u spasenje zvoni mi poznato, a mačke, simboli introvertiranosti (i prevrtljivosti), često se pojavljuju uz Owena u trenucima mira i odmora... što to znači? Ne znam. Gledajte film. Da vidite što ćete vidjeti.
