Posljednji škotski kralj
Idi Amin
"Lično smatram da sam najmoćniji čovek na svetu", Idi Amin. Ovakve i druge slične izjave karakterišu portrete diktatora, kojih je nažalost bilo i biće dok je sveta i veka. Kevin Makdonald se opet dotiče teme koja obrađuje istorijske ličnosti i događaje, kao npr. u dokumentarcu "Jedan dan u septembru", gde nam je dao svoj viđenje terorističkog akta na Olimpijadi u Minhenu (nagrađen je Oskarom za najbolji dokumentarac 2000. godine). Idi Amin (Forest Whitaker) je bio jedinstven slučaj. Od nekadašnjeg boksera i vojnika u službi britanske imperije koji se uzdigao ni iz čega uspevši da opčini svoje sunarodnike. Svojim stavom, ponosom i harizmatičnom ličnošću (ponašanje u javnosti poput pravog šoumena) postao je najveća nada odskora nezavisne Ugande da postane ozbiljna i dobro uređena afrička država. Kada je došao na vlast državnim udarom 1971. protiv korumpiranog i prokomunističkog predsednika Miltona Obotea, bio je prihvaćen od strane medija iz gotovo celog sveta. Ali kako vlast kvari ljude, ovaj u osnovi oportunista vrlo brzo se odrekao ideoloških uverenja i okrenuo se sopstvenoj promociji. Nije prošlo mnogo vremena, dok se nije pročulo i kasnije postalo potpuno jasno da Amin bezobzirno ubija svoje neprijatelje i da gradi apsolutističku vlast, kako bi zadovoljio svoje bizarne apetite, potkrepljene mističnim "vizijama" i paranoičnim strahovima od izdaje, zavere i sl. U periodu njegove strahovlade od 1971.-1979. godine, u daleku Ugandu u mirovnoj misiji, stiže mladi škotski lekar Nicholas Garrigan (James McAvoy). Bizarni događaj (sudar luksuznog sportskog auta voljenog predsednika i najobičnije krave), spojiće ova dva čoveka. Impresioniran njegovom spretnom reakcijom, Amin imenuje Garrigana za svog ličnog lekara i najbližeg savetnika. U početku polaskan činjenicom da je dospeo na izuzetno visoku poziciju, da ga predsednik uvažava i pažljivo sluša, mladi lekar (Aminova desna ruka), vremenom počinje da spoznaje da se ipak našao na pogrešnom mestu, u pogrešno vreme. Svestan Aminove surovosti, strah za sopstveni život postaje opravdan, naročito što je bio svedok mnogobrojnim likvidacijama političkih neistomišljenika psihopate-predsednika. Razmena nežnosti sa jednom od njegovih supruga (poligamista je, šta se drugo moglo i očekivati), mladom Kay Amin (Kerry Washington) dodatno otežava njegov položaj. Odlazak u egzotičnu Ugandu, kako bi se izbegla monotonija posla porodičnog lekara u rodnoj Škotskoj, zarad malo uzbuđenja, možda neke romanse i osećaja ličnog zadovoljstva zbog pomaganja napaćenoj zemlji sa puno bolesnih iznemoglih ljudi, surovim sudbinskim preokretom, postaće nešto mnogo više i ozbiljnije. Očajnička borba za život, uz splet srećnih okolnosti, završila se ukrcavanjem na avion sa taocima i konačni beg u slobodu. Dokaz da je film dobro prošao kako na bioskopskim blagajnama tako i na festivalima, jeste podatak o visini zarade od oko $20,000,000 (iz 2007.) i brojne nagrade: Zlatni globus, BAFTA, Oskar za glavnu mušku ulogu briljantnom Forest Whitakeru. Snimanje filma realizovano je u potpunosti na lokacijama u Ugandi, Kampala. Veran prikaz istorijske ličnosti, uz postavljanje fiktivnog lika mladog lekara (kao njegovog oponenta) daje potrebnu dramatičnost ovoj priči, sprečavajući samu radnju da sklizne u tok pukog navođenja istorijskih događaja za vreme brutalne vladavine jedne kompleksne, podeljene ličnosti. Pun pogodak u izboru glavnih likova, dobra priča (iako već par puta ranije ekranizovana), uz dobar rad kamermana (Idi Amin često u fokusu kamere, kako bi se naglasila njegova psihotičnost), živopisne lokacije, sa solidnom muzikom, sve skupa doprinose visokom kvalitetu filma. Za svaku pohvalu, a ocena maksimalna u svakom pogledu!
Ako se bojite smrti,znači da imate razloga živjeti...
Zanimljva istinita priča o diktaturi precjednika ugande,koji je prikazan kao dvolična ličnost.Ljude osvaja svojim šarmom,dok njegova diktatura odražava njegovu mračnu stranu.
ni uzmi ni podaj
meni se film uopće nije svidija,mozda zbog morbidnog lica od Whitakera čija mi se gluma i inače poprilično gadi.
Posljednji kralj
Sam početak filma ne najavljuje ništa posebno, da bi kasniji dramatični događaji držali gledatelja prikovanog uz stolicu, dok razmišlja: ovo nije moguće da se dešavalo. Prevrati su uvijek krvavi i brutalni, ali ovaj prevrat je prerastao sve. Paranoik i krvnik, kojega je više nego izvrsno odglumio Whitaker, i James McAvoy kao mladi liječnik u uzajamnom povjerenju i sumnjičenju. Nevjerojatni događaji, čudni običaji, obrati preko noći....sve su to dijelovi života jednog mladog čovjeka koji je na kraju jedva izvukao cijelu glavu iz ove životne avanture. U koju je upao svojom naivnošću i vjerovanjem u ljude, a nerazumijevanjem situacije. Film je više nego odličan i gleda se u jednom dahu.
Svašta - ništa
Kako stvar može dobro ispasti ako se ne biraju sredstva da se u loncu istodobno kuha koješta, pa čak i ono što nikako ne ide jedno s drugim, i kako netko može naivno očekivati da će rezultat biti jestiv: i diktatura i ludilo i okolnosti u kojima se to zbiva i ljubavna priča i interijeri i eksterijeri i bolesnikove probavne smetnje i nezrelost gajdaša i politička ubojstva i bijeg i pilatovska čistoća rukica i još svašta i, naravno, na koncu - ništa, osim odličnog Foresta Whitakera koji jest jak, ali ipak nedovoljno da bi svojom kvalitetom nadoknadio izraženu neuravnoteženost i šupljikavost scenarija, nakon kojeg zapravo ne uspijevate shvatiti tko je taj Idi Amin i tko mu je dopustio da jaše po nevinoj raji.
Posljednji škotski kralj
Zanimljiv film, pomalo šokantan. Izvrsna režija, na neke će vam se trenutke činiti da se radi o dokumentarcu što filmu daje dozu realnosti koja je uz izvrsnog Whitakera najvažniji segment ovog filma.
Izvrsni Whitaker
Ono što sam napisao za film ''Kraljica'' vrijedi i za ovaj film. Upravo Whitaker je taj koji svojom izuzetnom predstavom izvlači film iz prosjeka. Iako se radi o biografskom filmu o afričkom diktatoru, ovaj film nije snimljen u klasičnoj biografskoj maniri gdje je u centru radnje povijesni lik, nego je on ovdje predstavljen kroz odnos sa svojim osobnim liječnikom. Možda je namjera i bila da se na taj način, centralna ličnost (Amin) predstavi gledateljima malo drugačije, ali mislim da se tu pogriješilo. Film bi bolje funkcionirao da se nije težilo tome da se sve prikaže iz perspektive mladog liječnika. Zbog toga je filmu jako malo pažnje dobila činjenica zbog koje je Amin i bio zanimljiv svjetskoj javnosti (osim, naravno svoje diktature), a to su njegove izjave i titule koje je sam sebi davao (npr. Gospodar svih zvijeri na zemlji i riba u moru), te kako ga je svijet doživio. To je tek na trenutak vidljivo pred kraj filma u sceni pres konferencije kada novinari postavljaju Aminu pitanja. Još jedna stvar koja mislim da se mogla bolje napraviti je raspored likova u filmu. Primjerice, likovi doktorice Merrit (koju glumi Gillian Anderson) i njenog muža se ispostave na kraju skroz suvišni u filmu, a potencijalna ljubavna veza koja je natuknuta u prvom dijelu filma između doktorice Merrit i mlladog Nicholasa ostaje skroz neobjašenjena i nedorečena. Ipak filma ima mnogo više pozitvnih strana. Osim već spomenute odlične Whitakerove glume, tu su još odlična scenografija (čemu je pridonijelo i to što se snimalo na autentičnim lokacijama), odlična kamera, prikaz razdoblja 70-ih i života običnih i siromašnih Afrikanaca. Zbog svega navedenog, film me na kraju i nije toliko oduševio, te da nije izvanrednog Whitakera i njegovom Oscarom nagrađene glume, sigurno bi dobio ocjenu manje.
THE LAST KING OF SCOTLAND
Film koji ne slabi na kvaliteti od prve do posljednje minute. Super režija, dobra fotografija. Prizori ljepota Ugande s licima nasmješenih stanovnika koji veselo dočekuju svog "reformatora" Amina, dekadentne zabave za odabranu elitu te nasmijana lica ljudi oko novoga vođe tako su ugodni da i ne primjećujete odmah u pozadini zabrinuta lica prestrašene supruge, razočaranog mladog afričkog doktora, odanog ministra, britanskog diplomate......i odjednom vi ste zatečeni transformacijom i pomalo vas počinje biti strah.....vi se ponašate i reagirate točno kao i mladi škotski doktor čija se afrička pustolovina u trenu oka pretvorila u noćnu moru s glavnim čudovištem Idi Aminom. I bez obzira koliko sam čitala o dotičnom „gospodinu“, maestralna gluma Foresta Whitakera uhvatila me nespremnu. Izrazi lica, gestikulacija, manijakalni pogled izazivali su mi jezu. Jedna od najboljih filmskih izvedbi ikad. P.S: Slažem se za naslov. Odličan.
Posljednji škotski kralj
Prije tjedan dana sam odgledao film u kinu i nakon toga sam dobio temperaturu (38). Morao sam dosta dana ležati u krevetu, a o čemu sam razmišljao? O filmu. Nakon što je film završio razmišljao sam jedino o odličnoj glumi Foresta Whitakera, no kada sam tako morao ležati počeo sam razmišljati i o cijelom filmu i moram priznati, što sam više razmišljao to mi se film više svidio. Znao sam ja i prije filma dosta o Aminu, te me film nije toliko iznenadio, nego dok sam razmišljao shvatio sam kako je to scenaristički i režijski izvrsno izvendeno. Na početku filma Amina shvaćamo (ljudi koji ništa ne znaju o njemu) kao da je on neki simpatični gospodin s vrlo kvalitetnim idejama za svoju zemlju, ali postupna gradnja lika je nešto dosta rijetko viđeno. Iz simpatičnog predsjednika, on se pretvara u monstruma, diktatora (iako u filmu nije puno rečeno o tome, bio je i kanibal). Forest Whitaker zbog takve gradnje lika stvarno zaslužuje Oscara. Glavni glumac (osim Whitakera) James McAvoy je dosta solidan, nije da je loš, ali Whitaker ga je potisnuo svojom izvrsnom glumom. Ja bih tu još pohvalio i glumca kojeg prije nisam gledao, ali me je oduševio (dostojan suparnik Whitakeru), a to je Simon McBurney. Stvarno me čovjek iznenadio. Ne mogu opisati koliko je bio dobar, trebalo bi ga jednostavno vidjeti. Možda je to samo moje mišljenje, ali... Režija i scenarij su vrlo, vrlo dobri, kamera je pomalo agresivna, ali dobra. Naslov filma je jedan od boljih ove godine, to sam baš primjetio. Pogledajte film. Meni je između četiri i pet, ali ću filmu pokloniti peticu zbog izvrsnog Simona McBurney i Foresta Whitakera.
