Posljednji samuraj
smijesno
poslije ljigavog filma legenda o jeseni Edward Zwick je napravio jos jedan ljigavi film a to je posljednji samuraj. gledAjuci film pomislio sam ovo samo amerikanci mogu da popuse, a onda pogledah ocjenu na filmskom netu koja je 3.91 i prevari se.
suton jedne civilizacije
Posljednji samuraj je film koji opisuje propast jedne stare civilizacije. Samuraji su inače tema koja golica maštu, jer pripadaju jednom dalekom svijetu, utonulom u usnulu prošlost, i čini se kao da su nekim čudom preživjeli sve napretke civilizacije. Ali ono čemu se mora čovjek kod njih diviti je čast i poštenje, kako na bojnom polju tako i u životu. Samuraji se dive hrabrom i poštenom ratniku, i spremni su naučiti od njega neke nove načine borbe. Film nam prikazuje ratna zbivanja, ali isto tako i pozadinu - način života i razmišljanja o životu, koji su nama zapadnjacima strani i čudni. Kao i u svakom filmu sigurno da nije sve istina što je prikazano, ali ipak je izvrsno napravljen, i približava nam cjelokupni daleki svijet - i to ne samo dalek zemljopisno nego i vremenski. Ovo je jedna od boljih Cruisovih uloga (najbolja mi je u Kišnom čovjeku), pohvaljujem scenografiju, kostimografiju, a premda ne znam gdje je snimano, pejsaž je lijep.
ples s vukovima na japanski
Iako je tema več viđena mnogo puta mogu reči da mi se film jako dopao.Tom je odglumio izvrsno a japanski kolega Ken još bolje.Sviđa mi se lik kojeg glumi Cruise nije nikakav macho več pijanac i da svi ginu na kraju filma nije baš tipačna Hollywoodska priča .Borbe su prikazane odlično kao i prikaz tog vremena ,zalaska samuraja.Ocjena 4
Povijesna neistina
Mrzim američke uratke koji tako isrivljuju povjest da to nisu istine. Sjetite se samo Bravehearta, Patriota, Podmornice U571 itd. Ni ovaj film nema baš previše veze sa istinom, što jako kvari ukupan dojam. Tom Cruise je često omražen kao Hollywoodski ljepotan, no on je stvano dobar glumac i ovo mu je jedna od boljih uloga (osim prenemaganja na početku filma). Scene borbe su dobro izvedene, Ken Watanabe je izvrstan a sve ostalo funkcionira sasvim dobro. Ukupno, rekao bih -4. Film možda toliko ne zaslužuje, ali što ja mogu kad volim samuraje :)
dobro
Film sam isprva ocjenila s 5, jer mislim da je jako dobar, cjelokupan dojam je ok. Neznam zašto su ga svi na site-u loše iskomentirali kad uistinu nije tako loše napravljen! Vidjela sam puno filmova koji imaju dobre kritike, bilo publike, bilo filmskih kritičara, a nisu ni približno dobra ostvarenja kakvo je Posljednji samuraj! Iako ima mnogo nedostataka, otrcanih scena, namještenih detalja i nevješto govori o povijesnoj točnosti; krajolici su predivni, scene borbi fantastične (milijun puta bolje od naive Gospodara prestenova ili Matrixa), glazba je čarobna i kad se opustite i uživite - gledanje je ugodno! I film je nadahnut duhom samuraja s kraja 19. stoljeća, zašto bi onda sve bilo prikazano povijesno i logički točno kao u kakvom poviejsnom udžbeniku!?? Ne gledamo zato filmove; da budu točna slika onog što se nekad dogodilo! Filmovi su umjetnost, zabava, mašta! Mislim da je problem u ljudima koji više neznaju uživati! Mislim da je Cruise prosječan glumac; ni u jednom mi se filmu nije naročito svidio, bilo glumom ili svojom pojavom, ali moramo mu priznati da je u svakom filmu svojeg opusa dobro napravio svoj posao. No, u ovom filmu mi je jako privlačan i mislim da je idealan za ulogu.
Deja vec 550 vu...
Pošto su ostali komentari već iznijeli i moje glavne zamjerke filmu, mogu samo ponoviti. Gluma je vrlo prosječna. Tema je obrađena na najplićoj mogućoj razini (oni dobri i duhovni, ovi loši i materijalni). Vizualno je film obrađen strahovito ziheraški, ali, samim time, i nezanimljivo i sterilno. A o kraju bi se mogle napisati enciklopedije pod nazivom: "KAKO NE NAPRAVITI KRAJ FILMA!!!!!!" Tom Cruise konačno iskrvaruje na bojnom polju, njegov samurajski frend umire časno, i taman kad se svi poveselismo da je to kraj jednog prosječnog Hollywoodskog filma, dolazi šok! Tom Cruise preživljava, ali to nije sve, on spašava cara iz ralja državničke impotencije, ali to nije sve, sakat i kljast on spašava i budućnost Japana od Amera (barem do 2. svjetskog rata), ali to nije sve, on pronalazi životni mir u Japanu, ali to nije sve, on pronalazi i ljubav od žene čijeg je muža pretvorio u šiš-ćevap i SVI SMO MI BUDALE, i to je konačno sve.
Kliše
Nevjerojatno ali istinito. Jučer mi je prodavačica karata u Tkalči umjesto za Povratak Kralja prodala karte za Posljednjeg Samuraja, vjerojatno mehanički jer je kino bilo prepuno filmofilskih entuzijasta. Naravno, ja nisam ni gledao što piše na kartama i bi sam iznenađen kada se je kino uredno popunilo jer Povratak Kralja igra već više od mjesec dana. Nakon nekoliko trailera (pred nama su crna kino vremena), ekran se raširio i umjesto očekivanog crva pojavili su se nekakvi otoci. Naravno, bilo je prekasno da se izađe i potraži Povratak Kralja u nekoj od druge dvije sale, pa sam odlučio ostati tješeći se "Barem ću prije doći doma". Pretpostavljam da su ove okolnosti uvelike utjecale na moj pogled na ovaj film pa sam stoga podignuo ocjenu na 2 iako je film (po mom viđenju) totalan promašaj. Stoga odmah savjet: ako želite gledati samuraje, gledajte Kurosawu. Usporedbe iznešene u drugim recenzijama ovdje, one o Plesu s vukovima, poprilično su dobre. Problem je u tome što je Ples s vukovima nastao dosta ranije pa je jasno tko koga imitira. Film je potpuno klišeiziran i imao sam osjećaj da je rađen upravo po knjizi "Kako napraviti epski film u deset lekcija". U filmu nema ničega što već nije viđeno. I to viđeno barem stotinjak puta. Zapravo to je stereotipni vestern u kojem su indijance zamijenili japanci. Glumačke izvedbe su standardne i ne vidim ništa sjajno u izvedbi Kena Watanabea. Cruise je na nivou Top Gun-a. A sjetite se samo njegove izvedbe u Magnoliji. Kakva razlika. Obzirom da smo spominjali Ples s vukovima, ponukan sam napisati da je Costnerov film kudikamo bolji ako zbog ničeg drugog, zato jer je pružio dosta uvida u indijanski način života. Upravo je tu Posljednji samuraj najveće razočarenje. Osim nekoliko ljepuškastih pejzaža i scena iz običnog života samuraja, film je propustio dati uvid u suštinu cijele jedne velikekulture o kojoj bi se mogle pisati enciklopedije. Zapravo, cijeli film je hrpa klišea. Preporuka: pogledati doma na DVD-u uz pivo i čips.
ples s japanskim ždralovima
da li se još ponekad sjetite junaka strip sveska lunov magnusa, kapetana mikija and co., ili još bolje bluberija, đeremaje, e pa evo upravo je izašao novi nastavak samo na filmu. U prvom je kako se sjećate glavnu riječ vodio narcis costner kao razočarani produkt američke borbe protiv plemenitih domorodaca, tu smo vidjeli preteču danas maloborojne jenkijevske autokritične antibušovske svjetine, a u novom nastavku na scenu stupa patetični kruz, no kao i u prvoj svesci, iako iz sveg srca želite reći buuuu ameri! ilustrovani roman vas ponese, gubite kriterije i na kraju morate priznati da film ok. Za kruz sam još od đerimekgvajra znao da ne mora biti baš najgora nočna mora no u usporedi sa npr. kosnerom doima se kao klasična cocacola 0,25 u staklenoj 0,25 bočici nasuprot šminkerskoj colilajt u svemirskom plestik pakovanju koju podsjeća na našu Jamnicu... Da se razumijemo film je definitivno amerikanac pa se ne možeš rastapati od užitka gledajući raznobojne kadrove kao u kaigeu ili kurosave, japanski likovi izgledaju tako tipizirano kao da su izašli iz natuknice filmske enciklopedije- japanska kinematografija, bitke su malo blesavo snimane,i kraj je jednostavno morao završiti na bojnom polju, kruz nije smio preživjeti bogohulni napad automatskog vatrenog oružja na sveti pohod samuraja, no pluseva je kudikamo više. Pythonovski british doprinos se mogao još više iskoristiti, ali i ovako je unio osvježenje, kruz nije za vrijeme filma spavao sa nezaobilaznim holivud film ženskim likom, a malo dijete, lik koji kruza sprijateljuje s domorocima ( opet paralela s Vukovima) je prekrasan a nimalo patetičan. Sve u svemu, nakon đarmušovog goustdoga još jedan prijatan doprinos američkoj popularizaciji bušido samurajskog crno bijelog svijeta u kojem il jesi ako si frajer il nisi ak si amer.
The Last Samurai
Uvijek kada Hollywood okrene paznju nekoj drugoj kulturi to se cini kao izlet u neki bolji i ljepsi svijet. Kao sto su recimo u "Plesu sa Vukovima" portretirali Indijance kao hrabre borce koje zive casno i u skladu sa prrodom tako isto i u ovom filmu portetiraju Samuraje, svijetom poznate japanske borce. To sto neke povijesne cinjenice nisu u skladu sa scenarijem nema veze, Edwardu Zwicku to nije vazno (recimo kad vojska maltretira samuraje na ulici kao nacisti zidove). No, ako zapostavimo ovaj aspekt, jer film je ipak film, Zwick na 154 minute servira perfektan Hollywood-kino sa jednim vrlo dobrim Tom Cruisem. Da zna glumiti alkoholicara i ratnog veterana Cruise je vec dokazao u "Born on Juli 4th " sto mu donijelo nominaciju za oscara. Pored Cruisa odusevljava sjani Ken Watanabe koji je ove godine nominiran za najbolju sporednu ulogu. Vrlo dobro vodstvo kamera i muzika od vec i laicima poznatog Nijemca Hans Zimmera zaokruzuju pozitivan dojam. No meni se cini da je ljubav redatelja prema temi kriva za najvecu slabost filma a to su zadnjih 15 minuta. Ili koji drugi razlog postoji za to da Zwick nije stavio rez i zavrsio film nakon majstorski odradjene velike konacne bitke izmedju vojske i samuraja. Redatelj pravi jednu od vecih greski sto sam ih vidio zadnjih godina i zbog odogovlacenja kraja filma posve slabim i nerelevantnim slikama unistava dotle ekscelentni dojam. Facit: Ako se izostavi zadnjih 10ak minuta jedan jako dobro uradjen film.