Ubojice usamljenih srca
Ubice usamljenih srca
Zasnovan na istinitim događajima koji su s kraja 40-ih godina prošlog veka, šokirali USA, Todd Robinson je snimio film po sopstvenom scenariju. Posao mu je bio donekle olakšan, jer mu je u rekonstrukciji događaja koje nam prikazuje u filmu, pomagao jedan od neposrednih učesnika.To je detektiv Elmer Robinson (John Travolta), inače deda autora ovog noir-trilera.U saradnji s partnerom Charlesom Hildebrandtom (James Gandolfini), Robinson kreće u potragu za ozloglašenim parom ubica poznatim kao 'ubice usamljenih srca'...Usporenija radnja, ujednačenog ritma, polako nas upoznaje sa svim relevantnim zbivanjima u ovoj mračnoj, potresnoj priči.Ruku na srce, film deluje veoma realistično, mada je izbegnut eksplicitni prikaz nasilja (osim na samom kraju, u vidu zaslužene smrtne kazne), koji nas šokira na indirektan način, dok posmatramo reakcije policijskih službenika u razotkrivanju užasnih zločina, gde žrtve nisu samo žene. Policijska istraga je dokazala samo 12 ubistava, iako se smatra da su Raymond Fernandez (Jared Leto) i Martha Beck (Salma Hayek) počinili najmanje 20.Kasting je delimično pogođen.Par detektiva partnera se fino snašao u ulogama posvećenih detektiva, odlučnih da privedu pred lice pravde ozloglašeni par zločinaca.No problem je Jared Leto koji deluje veoma izveštačeno dok oslikava kicoški lik prevaranta i ubice.Salma Hayek zaista izgleda kao 'femme fatale', ali je njen fizički izgled potpuno drugačiji u odnosu na pravu Marthu, za koju se govorilo da je bila pozamašna, nezgrapna žena.Opravdanje leži u činjenici da je zbog filmičnosti radnje, režiser u ovom slučaju malo odstupio od verodostojnosti likova, makar se radilo samo o fizičkom izgledu. Jako dobro je predstavljen psihološki profil detektiva Robinsona, čoveka koji je pogođen ličnom tragedijom (samoubistvo supruge), smogao snage da zaustavi pomahnitali par sociopata. Kamera paralelno prikazuje kadrove počinjenih zločina i kadrove u kojima pratimo grozničavu potragu, a što celoj radnji daje potrebnu dozu napetosti, uvodeći nas u rasplet koji dobija svoj konačni epilog u čuvenom zatvoru Sing Sing (tamo su zaista napravljene pojedine scene).Vredi da se gleda, mada se realno ne radi o remek-delu filmske umetnosti.
Realan i brutalan film noir
Ovom filmu me prvenstveno privukla jaka glumačka ekipa, a zatim i radnja koja prati istinitu priču o paru serijskih ubojica iz 40-ih i lovu na njih. Ispostavilo se da je riječ o veoma kvalitetnom noir filmu, u kojem me najviše dojmio (naravno osim glumačkih izvedbi) stil i prikaz razdoblja 40-ih godina, kao i realan i prilično brutalan prikaz scena nasilja. Upravo su scene nasilja izrazito upečatljive. Iako krvi i ubojstava nema previše u filmu toliko su realno prikazane i bez trunke uljepšavanja da stvarno ostave dojam na gledatelja (npr. scene kada ubiju udovicu Janet Fay ili mladu Delphine). To je pridonijelo stvaranju slike o tome koliko je riječ o nemilosrdnim i okrutnim ubojicama. Također film svoj uspjeh može zahvaliti i odličnim glumačkim izvedbama. Travolta je uvjerljiv u ulozi detektiva Robinsona koji predvodi lov na ubojice, a Gandolfini u ulozi njegovog partnera nije ništa lošiji. Hayek i Leto su odlični kao ubojice. Od Leta sam i očekivao kvalitetnu izvedbu (u njegove glumačke sposobnosti sam se uvjerio u filmovima ''Klub boraca'' i ''Gospodar rata''),dok me Hayek prilično ugodno iznenadila. Ostavila je dobar dojam kao femme fatale koja je u biti vodila glavnu riječ. Jedino mi nije jasno zašto se redatelj Robinson (koji je realno prikazao tadašnje razdoblje i sam slučaj) odlučio Marthu prikazati kao atraktivnu i zavodljivu ženu kada je u stvarnosti bila jako debela i ružna, a njena debljina je bila i jedan od motiva koji je nju tjerao na ubojstva. Kao što sam već spomenuo razdoblje 40-ih je odlično i realno prikazano, a posebno mi se svidjela dodatna uloga Gandolfinija kao naratora što koja je napravljena u stilu noir filmova 50-ih. Iako se nekima film možda neće toliko svidjeti zbog prilično usporenog filma, svakako ga preporučam jer se radi o kvalitetnom uratku.
