Nestali zarobljenik
Rendition
'Rendition' je priča koja je morala biti ispričana kako tadašnjoj Americi, koja se još oporavljala od rana izazvanih 9.11., tako i cijelom svijetu. Naime, ono što se mora znati nakon tog nesretnog 9/11, jest da je Amerika izrazito pooštrila mjere sigurnosti u svojoj zemlji, pa se moglo bez ikakvog objašnjenja privesti, zatvoriti i ispitivati osobe koje su iz bilo kakvih razloga sumnjive vlastima. Ne sumnjam da je ta praksa i danas na snazi samo malo bolje zamaskirana od očiju javnosti. I upravo zbog toga, zbog kritike Amerike se ovaj film nije svidio mnogim Amerikancima; jer se ne libi prikazati Ameriku u pravom svjetlu, ne libi se postaviti važna pitanja vezana za osobe koje su tako privedene i ispitivane bez čvrstih dokaza, ne libi se biti liberalan; a opet redatelj Hood vrlo vješto gradi priču, uvodi dosta likova, slaže slagalicu, da bi pred kraj film dobio potpuno neočekivan zaokret koji je izveden vrlo dobro, spojivši sve bitne likove u jedan događaj, na jedno mjesto; od čega sve počinje, ili završava. Uz niz poznatih glumaca poput Gyllenhaala, Witherspoon, Arkina, Streep, ipak oni manje poznati otimaju pozornost. Posebice se ističe Yigal Naor kao Abasi koji ima pravi dramaturški raspon u svojoj ulozi i užitak ga je gledati kao čvrstog visoko-pozicioniranog policijskog dužnosnika koji surađuje s Amerikancima, a opet i kao oca koji proživljava osobnu dramu s kćerkom Fatimom. Negativnosti se mogu tražiti u slabijoj kinematografiji, premaloj razradi svih likova koji uključuju američku glumačku postavu (jer u konačnici i Gyllenhaalov lik je stereotipni moralno podvojen agent novak) i tako im pružajući premalu dubinu; što usporedbe radi uopće ne fali likovima Abasija, Fatime, Khalida, pa čak i Anwara (zanimljivo odlumljen lik od stane Metwallya). Sam rasplet oko Anwara je predvidljiv i završava tako kako završava, ali mislim da ostaje potpuno u sjeni prethodno spomenutog završnog preokreta, pa se ne može uzeti za zlo. Ukratko, 'Rendition' je preporučljiv anti-ratni film s snažnom kritikom Amerike, iliti prikazom stvarnog stanja, koji je puno bolje napravljen od Redfordovog 'Lions for Lambs' iz iste godine i dokaz je i da kritičari mogu vrlo lako napraviti poveći previd.
Tretman zarobljenika u režiji CIA
Gavin Hood koji je stekao ime zaradivši Oskara ('Tsotsi', za najbolji strani film 2005.), angažovan je da režira napeti politički triler po scenariju Kelley Sane.Kada Anwar El-Ibrahimi (Omar Metwally) poreklom Egipćanin, oženjen Amerikankom, nestane na letu iz Južnoafričke Republike za USA, njegova draga Isabella (Reese Witherspoon) pokrenuće nezvaničnu istragu.Odlazak u Washington kako bi dobila odgovore za neobjašnjivi nestanak svog supruga, dovešće je u sukob sa moćnom američkom vojno-političkom mašinerijom, koja 'u ime nacionalne bezbednosti' sprovodi otmice i mučenja kako bi došla do informacija u suzbijanju terorističkih akcija.Mladi CIA analitičar, Douglas Freeman (Jake Gyllenhaal) uključen u ovakve istrage, počinje da presipituje svoja uverenja shvativši da se mora odreći nekih moralnih načela, ukoliko želi uspešnu karijeru...Kako bi se postigla željena autentičnost radnje (imamo dešavanja i van USA), odabrane su lokacije za snimanje u USA, kao i u Africi (Cape Town, Marrakech, Essaouira).Čak je i angažovana internacionalna glumačka ekipa, predvođena slatkom Reese Witherspoon koja nam dokazuje da komedija nije njen jedini glumački fah, dajući ulogu sa puno strasti, energije poput prave očajne supruge.Kamera je fino uhvatila kadrove, počev od akcionih, eksplozivnih scena, pa sve do nemilih scena torture (imamo i krupan kadar, gde sa lica čitamo sav očaj jednog nevinog čoveka). Zanimljiva priča, dobrano anti-američka, uz solidnu glumu kako glavnih, tako i epizodnih protagonista (Meryl Streep kao zadrti birokrata) pruža nam dopadljivu zabavu, koja traži punu pažnju gledaoca tokom čitavih 2 sata.Lično volim ovakve filmske radnje, pa toplo preporučujem pravim ljubiteljima trilera.Nije za najvišu ocenu, ali čistu 4 zaslužuje sasvim sigurno.
kud puklo da puklo
u zadnje vrijeme prodavan materijal,bliski istok.mozda ime filma nije nesto,al je film dobar.vidi se da je masakar na olimijadi u berlinu potakao niz filmova iz te tematike koje prije nije ni bilo,ak se ne racuna james bond.pogledajte cega se amerikanci s pravom boje
Dobri i loši
Bio dobar ili loš bio musliman ili kršćanin na kraju je ipak navažnija briga za obitelj,domovinu,vjeru
Pravi terorizam
Iako dosad ima zanemarivo malo djela o američkom terorizmu prema narodima i zemljama svijeta,o skandaloznom američkom uplitanju u sve i svašta,o strašnim zlodjelima koja čine drugima u ime ''američke borbe protiv terorizma'', ovo je jedan od najboljih predstavnika.Čitala sam o tim otmicama,iako niti nema dovoljno podataka o tome, a film zorno dočarava kako izgedaju te američke skandalozne rabote. Vrlo je šokantan,žalostan,u čovjeku izaziva stanje šoka,užasa,i nevjerice gledajući mučenje nevina Egipčanina Anwara El-Ibrahimija. Omar Metwally jako ga dobro glumi, samozatajan je,zadnje scene sa njegovim skamenjenim licem bez nade još sam dugo pamtila. Sa druge strane,u Americi, jadna se Isabelle (Reese), trudna do zuba pokušava boriti sa licemjernom birokracijom i CIA-inim zmajem u liku Meryl Streep, naravno uzalud.(Iskreno zgadila mi se Merylina uloga). Pravi junak priče je Douglas Freeman kojeg odlično glumi Jake Gyllenhaal.Izgubljen ,zgađen mučenjima,u alkoholnim parama, ipak pronalazi u sebi dostojanstva,hrabrosti i poštenja da oslobodi nevinog čovjeka. Prikazan je i drugi pogled na stvari, nastanak terorizma, povodi, posljedice,potpirivači, vođe i žrtve, a to su mahom zaneseni u vjeri mladi ljudi, koji nemaju druge nade do borbe, ali na krivi način.Ta se borba svima obija o glavu, i krivcima i žrtvama.Borba protiv američkog političkog terorizma nemože biti pojedinačna, već na razini svjetske politike,ali nema tko da im se suprotstavi, osim tih grupa koje unaprijed gube borbu. Nakon 11.rujna više ništa nije isto ,i neosporno je da stradava mnogo nevinih na svim stranama. Strašna je Bushova fama o Bin Ladenu,negdašnjem prijatelju njegove obitelji, on mu je odličan povod da napadne koju god zelju želi,kad god želi.Da su ga uistinu htjeli, davno bi ga uhvatili,zar ne? Mali ljudi nikad neće moći shvatiti razmjere američkih i zapadnjačkih političkih igara,iako su posljedice gore svake godine.Najzorniji primjer je Irak, ''američki pakao''.
