2 dana u Parizu
2 dana ništa...
Ovo je jedan od filmova koji ima radnju a zapravo je i nema, ali svejedno iz nego razloga ne možeš ga prestati gledati. Kao što mili vanili prije mene rekla film definitivno ima ono nešto, neku vibru. Po meni je ovo više kao neki Tv film a ne nešto što bi punilo kino dvorane, a uz to nije baš komedija, više je drama/romansa sa mnoštvo sarkastičnih/ciničnih dijelova gdje se jednostavno morate nasmijati…
Film koji definitivno ima 'je ne sais quoi'
Zbilja su mi brzo i ugodno prošla 2 filmska dana u životu francusko-američkog para - emocionalno hendikepirane sanjarke Marion i romantičnog cinika Jacka. Julie Delphy režirala je ovaj film, napisala scenarij, glazbu i što sve ne! Odigrala je i glavnu žensku ulogu, a ostale je uloge podijelila svojim poznanicima (Marionini roditelji Julieini su roditelji u stvarnom životu). Veliki sam poklonik filmova Prije svitanja i nastavka Prije sumraka u kojem je glavnu žensku ulogu također odigrala Julie Delphy. Ona je supotpisnica scenarija za Prije sumraka i za nj je, uostalom, bila nominirana za Oscar. U tom je filmu uočljiva Julieina opsjednutost detaljima, Parizom, teorijom o 'malom svijetu', njezina težnja za prikazom 'komadića zbilje' jednog para, analiza i testiranje ljubavi u pomaknutim okolnostima, poigravanjem s predrasudama o mentalitetu Francuza i Amerikanaca... Uostalom, Marion je fotografkinja kao i dečko Celine, glavne junakinje u Prije svitanja/sumraka. Obje su u mladosti često kasnile nekamo zato što su im pažnju privlačili detalji oko njih, žive u boemskim stanovima u Parizu, sviđaju im se Amerikanci koji se bave ili su se bavili glazbom i koji, jasno, ne znaju francuski. Julie Delphy u promofilmu za Prije sumraka spomenula je da je planirala studirati političke znanosti pa je i jedan i drugi film sadržava puno dijaloga o političkoj situaciji u svijetu. Jako je puno sličnosti između dvaju spomenutih filmova (meni je, ipak, Prije sumraka malo draži od ovog). I u oba je Delphy interpolirala neke crtice iz svog života... Suma sumarum: ovaj film ima jednostavnu radnju, puno dijaloga, uvjerljiv je, spontan, gorko-sladak, šarmantan, osebujan. Ni manje ni više od onoga što sam očekivala od Julie Delphy.
