Frost/Nixon
Frost vs Nixon
Napravljeno je dosta filmova o pojedinim američkim predsednicima koji su ostavili dubok istorijski trag na putu razvoja mlade američke nacije. Jedan od nakontroverznijih predsednika, svakako je bio Richard Nixon. Filmski radnici iz ''Universal Pictures'' rešili su da urade svoju verziju (prethodna svima poznata je ona iz 1995. koju je snimio Oliver Stone, kao i još jedna iz 1999, ''Dick'', od Andrewa Fleminga). U ovoj verziji priča je u vremenu, kada je Dick već napustio Belu kuću, nakon skandala koji je izavala afera ''Watergate''. Poverenje da režira dobio je iskusni filmski vuk, Ron Howard (''A Beautiful Mind'', 2001.), u žestokoj konkurenciji nekolicine priznatih režiserskih veličina: Martin Scorsese, Sam Mendez, Mike Nichols, čak se pominjao i George Clooney. Scenario je napisao Peter Morgan (''The Last King of Scotland'', 2006.), polazeći od priče koju je već napravio za istoimenu, veoma gledanu, pozorišnu predstavu. Stavljajući priču u leto 1977. godine, u fokusu je čuveni intervju na koji je Nixon (Frank Langella) pristao (pozamašna svota novca u vidu naknade se podrazumeva, od nekih $600,000), sa Davidom Frostom (Michael Sheen), plejbojem s britanske televizije. Obe strane imale su jake motive da se pojave u javnost, uverene da će time podići sopstveni rejting i naravno spasiti svoje profesionalne karijere (ali i dušu). Ono o čemu nisu previše razmišljali jeste činjenica da iz svojevrsnog TV-dvoboja, kao pobednik može izaći samo jedan od njih. Radnja se većim delom odvija u hotelskoj sobi Hilton Hotela na Beverly Hillsu, Kalifornija, preuređenog u TV-studio radi prenosa intervjua koji je trajao 4 dana, tačnije večeri (tzv. Prime time termin) i koji je privukao najveći broj gledalaca informativnog-političkog programa u dotadašnjoj istoriji američke televizije (više od 45 miliona prema nekim izvorima). Majstor režije uspeva da nas natera da bezmalo puna dva sata netremice pratimo verbalni boks meč dvojice ljudi, u kome su jedina dozvoljena sredstva, ideje i reči, kao argumenti na osnovu kojih javno mnjenje treba da donese svoj sud o tome ko govori istinu, a ko pokušava da istu zaobiđe. Sudar dva različita pristupa u razotkrivanju stvarnih događaja vezanih za aferu, gde svako pokušava da brani svoje stavove: Nixon dajući dvosmislene odgovore, svojstvene političarima, kako bi možda ponovo osvojio srca mnogih razočaranih Amerikanaca i Frost, voditelj prethodno dobro upoznat sa materijom, spreman da pronađe slabu tačku i navede sagovornika da otvoreno kaže šta se zaista dešavalo tokom afere. Sa budžetom od $35,000,000, filmska ekipa je mogla da snima na par lokacija po Kaliforniji, uključujući i luksuzni hotel, da postavi setove i izabere adekvatne kostime, kako bi postigla željenu autentičnost prohujalih 70.-ih godina prošlog veka. Pored odličnog izbora oko dve glavne uloge, svaku pohvalu zaslužuje izbor i jako bitnih sporednih uloga. Na strani Nixona, se izdvaja šef osoblja, pukovnik Jack Brennan (Kevin Bacon), zadužen da napravi strategiju po kojoj će se odvijati intervju. Na strani Frosta treba istaći dvojicu briljantnih konsultanata, zaduženih da dobro pripreme voditelja za istorijsko sučeljavanje: iskusnog reportera Boba Zelnicka (Oliver Platt) i pisca i Nixonovog poznatog kritičara - univerzitetskog profesora Jamesa Restona, Jr. (Sam Rockwell). Bez obzira što film nije ''razbio'' bioskopske blagajne po USA, a i šire, to je možda delimično i bilo za očekivati. Zašto? Pa zato što je ova izuzetna drama, namenjena užem auditorijumu, intelektualnom establišmentu, publici spremnoj da pažljivo sluša i povezuje neke činjenice (znači bez psovki, pucačine, silikona, nasilja...). Danas David Frost radi kao novinar za TV mrežu Al-Jazeera, već mu je 70. ali i pored sitnih zamerki na neke detalje iz filma, ipak ga je ocenio kao „briljantno“ ostvarenje. Ne vidim nijedan valjani razlog da se ne složim (tj. saglasim) s njim!
frost/nixon
ron howard nam je donio dosada neispričanu priču o posljednjem intervjuu kontroverznog američkog predsjednika nixona, tri godine nakon ostavke. intervju sniman u četiri dana bio je igra živaca za voditelja zabavnih emisija, davida frosta.sve do zadnjeg dana kada je predsjednik nixon napokon priznao krivnju za iskorištavanjem svoga položaja radi nelegalnih postupaka. najbolje uloge u ovom filmu su ostvarili glavni glumci michael sheen i frank langella, ali su vrlo uvjerljive uloge sporednih glumaca: oni na strani frosta i oni na strani nixona. dijalog je izuzetno bitan u ovom filmu.u početku nixon izbjegava odgovore i prelazi na općenite stvari, ali u završnici intervjua više ne poriče krivnju. odjeća je uvjerljiva za ono vrijeme, kao i lokacije, osobito soba gdje se održavao pravi intervju. sve u svemu, film koji je ostao zakinut za oscare, ali jedan od boljih u godini.
Sheen/Langella
'Frost/Nixon' je kazališni komad Petera Morgana ('The Queen', 'The Last King of Scotland'...) koji je dobio i filmsku verziju pod redateljskom palicom Ron Howarda, kojem je ovo po mom mišljenju najbolji film. Film funkcionira savršeno, nije dosadan ni na trenutak, nije predug, a radnja se uvijek odvija u malim prostorima (najčešće sobama);i mislim da će uspjeti zainteresirati i sve one koji nisu upoznati s političkim i općenitim stanjem Amerike u to doba. Ono što je bitno za reći jest činjenica da je Nixon jedan od dvojice predsjednika SAD-a kojemu je izglasano nepovjerenje (uz Clintona) i upravo po tome i po cijeloj Watergate aferi on je izuzetno zanimljiv lik. Uz scenarij, odličan je morao biti i odabir glumaca. Ovdje dileme nije bilo;dva glavna glumca (Sheen,Langella) iz originalne predstave su se udružili i u filmskoj verziji a rezultat su po meni trebale biti dvije nominacije za Oscara. Langella je perfektan te je dobio mnoga priznanja za ovu ulogu, no jako je zapostavljen Sheen koji dokazuje kako se radi o vrhunskom glumcu sa svjetlom budućnosti. Fine sporedne uloge daju posebno Platt i Rockwell te je ovo film koji jednostavno morate pogledati. Samo se bojim da neće naići na odobravanje širokog dijela publike. Bez obzira na sve, umjetnički, stilski, kao cjelina, 'Frost/Nixon' je ako ne najbolji film 2008., onda sigurno u top 3!
dobrodobar biopic
osobno nisam fan političkih filmova ali ovaj film je na kraju ispao okej. Ovdje se sve svodi naravno na lica Frosta i Nixona i na njihove dijaloge, bez akcije ali povremeno ima napetih scena ili bolje reći dijaloga u sučeljavanju bivšeg predsjednika i novinara. Michael Sheen je svoju ulogu odglumio za Oscara dok mi je Langella bio isto solidan ali cijelo vrijeme mi je djelovao kao da glumi u nekoj komediji. Naravno, ovo je biografski film tako da onome tko zna pozadinu afere Watergate, sve ovo skupa i neće djelovati previše zanimljivo kao ni onima kojih ne zanima politički svijet i afere. Iza kamere stoji dokazani Ron Howard, što me je dodatno motiviralo da ga pogledam jer u svojoj karijeri i nema veliki promašaj. Inaće, film je nominiran za glavnog oscara kojeg je preoteo Milijunaš, koji je meni dosta lošiji i manje zanimljiviji film. Osnovne kvalitete filma su bri i i smišljeni dijalozi koji cijelo vrijeme i nose film. Mislim da bi gledatelj slobodno mogao ne pratiti film i slušati samo dijaloge i nebi mnogo izgubio na poznavanju radnje filma. Nemam nekih zamjerki, nije razvučen niti predug, taman koliko treba, samo mi Kevin Bacon ne leži u ovakvom filmu.
