Pijani od ljubavi
...slatko poput sladoleda...
...vracajuci se kuci the other day, slusala sam Arhitecture in Helsinky, i pomislila na jednu divnu recenziju njihovog zadnjeg albuma, a koju je, sladak kakav vec je, ne osjecajuci potrebu da nas zadivi formulacijama i rijecima koje ne razumijemo, autor napisao pomalo bajkovitu, usporedivsi album sa golemim kolicinama slatkih, ljepljivih i tako finih uzitaka-najfinije cokolade, sladoleda ili samo secera, slatkog i zaraznog..Uz carobne i slatke zvuke, nisam mogla ne zapitati se-postoji li neki mali dio "sedme umjetnosti" koji bih mogla opisati istim 'slatkim' rijecima?I..Dva su mi filma pala na pamet: Skagerrak, ideoloski nekako neprimjerena, ali opet tako bajkovita mala skotska bombonijerica koju sam gledala to vece, i Punch-Drunk Love, filmich koji je, iako s naslovom arome punca (nazalost, ne onog beckog, ali u svakom slucaju slatkog i s puuuno ruma), okusom mnogo blize carobnom sladoledu, i to onom americkom, kao sto je Ben&Jerry's, u kome se neopisive kolicine naizgled nespojivih sastojaka stapaju u najfiniju kombinaciju na svijetu...samo ovaj put ne u rukama neke romanticne slasticarke, nego P.T.Andersona, majstora jednako za gorko (Magnolia) kao za slatko, strucnjaka u odabiru "sastojaka" (divan scenarij, magicno nevini Adam Sandler, sto je za njega tako netipicno, veliki plavi "klikeri" E.Watson i moj najdrazi secer na kraju-P.S. Hoffman)i umjetnika u njihovom kombiniranju (fantasticna, nestvarna i potpuno pomaknuta rezija, glazba slatka i ljepljiva poput secerne vate i boje iz mojih najsladjih snova), koji je u stanju od kaosa napraviti savrsenstvo, a od romanticne komedije malo, poput vruce cokolade toplo i slatko djelo...Ipak, za razliku od Arhitecture in Helsinky, koji su do kraja secerni, nestvarni i u oblacima, Andersonov film ima divnu posvetu okrutnoj stvarnosti u predivnoj posljednjoj sceni, u kojoj se dvoje likova iz bajke sprema za sve buduece susrete sa stvarnim svijetom-ma kako bi ista, osim mozda mirisa kolacica pred Bozic, moglo biti sladje?;0)
Ludoooo i izvanredno!!!
E ljudi ovo je fakat remek dijelo, prvi put sam gledao ovaj film i ostao sam doslovno oduševljen.Več se dugo nisam osječao tako dobro nakon nekog filma.Sandler je bolji nego ikada prije u svojoj izvedbi nestabilnog i povučnog maladiča koji ima 7 sestara, koje upravljaju njegovim životom i čine ga ponekad mrzovoljnim i razdražljivim.On i Emily Watson čine jedan zbilja simpatičan i izvanredan par.Paul Thomas Anderson je uspio stvoriti jedan apsurdan i zabavan svijet sa još pomaknutijim i apsurdnijim likovima i situacijama.Iako se ovdje ne radi o standardnoj romantičnoj komediji na kakve smo navikli od Sandlera(50 prvih poljubaca, Luda vjenčanaj-meni osobno također sve redom odlični filmovi)i opčenito sve komedije iz tog žanra film me je fakat uspio nasmijati svojom ludošću i izvanrednim i apsurdnim zapletom i situacijama.Kao što rekoh Sandler briljira.Ona scena kad ga 4-ca tipova udare autom i pritom mu ozljede djevojku, te on onako Coolerski izađe iz auta , zakopča kaput te ih prebije svu 4-icu i to njihovim pajserom kojeg uzme iz ruke jednom od tipova je nešto najluđe i najzabavnije što sam ja vidio u Sandlerovoj izvedbi, a tu bih još treba spomenuti i legendarnu scenu razbijanja WC-a u jednom restoranu, ludooo.A također treba istaknuti i Philipa Seymoura Hoffmana i Luisa Guzmana kojni su ponovno odigrali odlične minijature.Scena kad se Hoffman i Sandler vrijeđaju preko telefona je presmiješna.Osobno smatram Sandlera odličnm komičarem i uz Carreya i Stillera vjerovatno najboljeg hollywoodskog komičara, zanimljivo je kao su se sva trojica iskazala uz odlične komičare i odlični karakterni glumci:Carrey-Trumanov Show i Čovjek na mjesecu, Stiller-Obitelj Čudaka te Sandler -Pijani od ljubavi.Ovo je zbilja jedna netipična i potpuno drugačija romantična komedija bez imalo klišeja na kakve smo navikli u tom žanru.Odlično nemam loših riječi, kao što rekoh ostao sam iznenađen i oduševljen.Pogledajte!!!
punch drunk movie
Posljednji film velikog P. T. Andersona ("Boogie nights", "Magnolia") za kojeg je dobio i nagradu za najbolju režiju ove godine u Cannesu, je "mali" film u odnosu na spomenute prethodnike, baš kao i prvijenac "Hard 8". Po vlastitim riječima, potrebno mu je raditi takve drastične prelaze, pa nakon epske "Magnolie" dobivamo u biti ljubavnu priču sa malo pomaknutim akterima. Adam Sandler je jako dobar kao psihički nestabilan mali poduzetnik kojega njegove brojne sestre zlostavljaju od djetinjstva, da bi upoznavši Ljubav svog života, shvatio da je sposoban i za drugačije životne poteze. Drag i dojmljiv film o "uštimavanju sa stvarnim svijetom".
P.T. Coen ili...
...kako je Paul Thomas Anderson odlučio napraviti romantičnu komediju. Gledatelji koji požele pogledati film Adama Sandlera ostat će pomalo osupnuti ovim djelom, jer od tipične Sandlerovske komedije ovdje nema ni najmanjeg traga. Priča o zaljubljivanju Barry Egana, psihološki najkompleksnijeg lika prošlogodišnje kino ponude u Hrvatskoj, ima sve karakteristike kafkijanske noćne more. P.T. Anderson je ovim filmom pokazao da osim vrsnih kolažnih filmova u kojima prati nekoliko sudbina više likova, uspijeva i složiti vrstan film oko tako emocionalno rastrganog lika, uz kojeg se gledatelj može vezati, jer nema osjećaj već viđenog. Ostali likovi i situacije pridonose osjećaju "pomaknutosti" Barryeva življenja i sve zajedno tvori apsurdan svijet, kakav možemo pronaći u filmovima braće Coen.
