Crazy Heart
I'm Bad, Bad Blake
Polazeći od premise:''Što je život teži, slađa je pesma'', ambiciozni Scott Cooper (''Rain'', 2003. poznat po avanturama nemačkog ovčara u vijetnamskom ratu) režira jednu tešku životnu priču. Zasnovano na romanu Thomasa Cobba (''Crazy Heart''), sa kojim je Cooper zajednički preuredio književno štivo u filmski scenario, pratimo matorog country muzičara kome je karijera već poodavno u silaznoj putanji. Bad Blake (Jeff Bridges) je skitnica, koja pohodi provincijska mesta, svirajući i pevajući country muziku za sitne pare. Živi na ivici egzistencije, jer ono malo novca što zaradi potroši na neizostavnu cugu i pljugu. Susret sa lokalnom novinarkom u Santa Feu, neočekivano će doneti malo svetla u tminu u koju je već davno utonuo (ili ono što je ostalo od njegovog života). Jean (Maggie Gyllenhaal), samohrana majka, sa propalim brakom iza sebe i četvorogodišnjem sinom Buddyjem, prepoznaje u njemu čoveka koji možda zaslužuje drugu šansu. Badov život poprima jednu drugu dimenziju, okvire u kojima je on svestan da još može iskreno da voli i da bude voljen, da i njega neko očekuje. Kada mu Jean sa sinom, dođe u posetu, u Houston, Bad će se na sopstvenoj koži uveriti da ipak nije tako lako i jednostavno isterati unutrašnje demone iz sebe, da su stare navike još uvek ostale...Skroman budžet od $7,000,000 je razumljiv, ako imamo u vidu činjenicu da je u fokusu jedan lik, bez upotrebe nekih zahtevnih specijalnih efekata. Snimano je na lokacijama mahom po Albuquerqueiju, New Mexico. Solidna prođa na kino-blagajnama, sa zaradom od oko $40,000,000 (podaci od sredine 2010.), samo je dokaz da publika voli dobru muziku i heroje (tačnije anti-heroje u ovom slučaju). Nije teško uvideti da Jeff nosi ceo film na svoja pleća, a da na momente dobija podršku od mlađe koleginice Maggie (zlobnici je identifikuju kao stariju sestru Jake Gyllenhaala). Jedna pomalo depresivna priča u trajanju od blizu dva sata, sa malim brojem likova, na prvi pogled deluje dosadno, ali kada od prve scene ugledate Bada u svom starom kamionetu (zove ga Betsy), ostajete hipnotisani sve do kraja, gledajući film praktično bez daha. Takva izvedba je konačno i nagrađena Oscarom, s tim što je i ostatak glumačke ekipe bio na nivou, kreirajući svoje epizode, i to na način koji se savršeno uklopio u kontekst celokupne priče, kao recimo slučaj sa nekadašnjim Badovim učenikom, Tommy Sweetom (Colin Farrell ). Napomenuo bih i odličnu muziku, koja uspostavlja svojevrsni balans u odnosu na sumorne teme koje se razmatraju u samom filmu (kao neki ispusni ventil u prenaduvanoj gumi). Odlično bez ikakve sumnje, a naročito je fascinantno što je Jeff od takvog lika napravio čoveka kome smo spremni sve da oprostimo i zaboravimo, pružajući mu šansu da krene ispočetka i pored toga što je već zagazio u pozno životno doba.
Long live rock'n'roll
Svaki film koji ima dobru glazbu ili se bavi dobrom glazbom, glazbenicima i tome slično, meni je drag i uživam gledajući ga. Priču o ostarjelom glazbeniku i pjevaču koji se čitavog života opija i živi rock'n'roll je sjajno interpretirao, napokon Oscarom nagrađeni, Jeff Bridges, koji i sam izgleda kao rocker. Iako ispričan samo dijelić njegova života sve nam je jasno i na kraju navijamo za njega da sredi svoj život dok stvarno ne bude prekasno i žao nam je što ne ostvari vezu s majkom djeteta s kojim je nadoknađivao ono što je propustio s vlastitim sinom. Kapa dole za Bridgesa.
While my guitar gently weeps...
Dosadnjikavo i melankolicno, vise dosadnjikavo nego ovo drugo. Ono, kako to vec ide, country, boca southern comfort-a, pjesma o izgubljenoj mladosti u nekoj krcmi u pripizdini Texasa, dim cigareta i jeftini moteli uz autocestu. I jos nek se tome doda i malo ljubavi kao zacin i eto ti filma a i inspiracije za country pjesme. Ali odlican soundtrack koji ce se svidjeti ljubiteljima country glazbe. Cak i onima koji nisu bas toliki ljubitelji, ali mogu periodicno poslusati nesto neiskomercijalizirano. Glavni glumac Jeff Bridges je odlicno odradio svoj posao, na momente se dobivao dojam kao da se pronasao u liku kojeg glumi. Unatoc Oscaru i glavnom glumcu, drsko vjerujem da je mali broj onih kojima ce se film potpuno svidjeti i koji mu nece zamjerati manjak pokretljivosti i zivahnosti i duzinu trajanja.
Crazy Heart
'Crazy Heart' je mali, gotovo nezavisni film od "samo" 7 milijuna dolara koji će dobiti pozornost zbog predivne izvedbe Jeffa Bridgesa. 'Crazy Heart' ne otkriva ništa novo, on se bavi temom izrazito talentiranog pojedinca koji zbog krivih životnih odabira i ovisnosti živi na rubu, ali ipak dobiva drugu šansu. Ovaj film je doduše nešto svijetliji nego prošlogodišnji 'The Wrestler' (bolji film) koji je imao sličnu tematiku u predstavljanju glavnih likova. No, 'Crazy Heart' ima svojih trenutaka i odličnu glumačku postavu na čelu s Bridgesom kojemu je ovo uloga karijere. On je toliko suzdržan glumac, nikada nametljiv, a ulogu Bad Blakea je odigrao kao da je on taj lik, uvjerljivo, samopouzdano, čak i dok pjeva pjesme zvuče kao da ih je on napisao. Sporedne uloge zaokružuju dobra Maggie Gyllenhaal, te Farrell i dobri stari Duvall. Prvijenac Scotta Coopera možda i pati od već viđene priče ali vrhunsko Bridgesovo ostvarenje ga diže iznad vode te smo tako nakon biografije o Cashu dobili i novi film o country muzici. Kad sam već kod toga, glazba je odlična; ne morate biti ljubitelj countrya ali film stvarno pogađa u live izvedbama pjesama T-Bone Burnetta za što je i nagrađen Oscarom za najbolju pjesmu. Još moram spomenuti lijepu posvetu Bridgesovom prijašnjem filmu 'The Big Lebowski' u vidu praktički prve scene kada on ulazi u kuglanu, ali ovo nije The Dude, ovo je Bad Blake sa svim svojim problemima savršeno ogoljen do srži maestalnom glumom Jeffa Bridgesa!
