Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca
Priča puna buke i besa
Woody Allen nastavlja evropsku turneju, pa nakon Barcelone, filmsku radnju smešta u London. Kroz nekoliko paralelnih priča režiser nas upoznaje sa ljudima koji pokušavaju da vlastite živote okrenu u pravom smeru.Strast, ambicija, želja za uspehom, sve su to stimulansi koji ih gone u pronalaženju pravog smisla života.Imamo bračni par opterećen uobičajenim problemima, kao što su karijera, ljubavna iskušenja, briga o roditeljima.Sally (Naomi Watts) oseća da je dospela u bračni ćorsokak, jer njen suprug Roy (Josh Brolin) pokazuje malo interesovanja za nju, bezuspešno pokušavajući da se ostvari kao pisac. Pritisnuti finansijskim poteškoćama (čekaju da Roy objavi knjigu), Sally pronalazi posao u umetničkoj galeriji, čiji je vlasnik zgodni Greg (Antonio Banderas).Njeni roditelji, Alfie (Anthony Hopkins) i Helena (Gemma Jones) raskidaju višegodišnju bračnu zajednicu.Tako se Alfie vraća momačkom stilu života, pa uz pomoć novca ponovo oživljava davno prohujalu mladost... Allen ostaje dosledan sopstvenom filmskom rukopisu i donosi nam komediju situacije, sa galerijom živopisnih likova.Svako od njih želi nešto od života, ali obično nema jasnu viziju kako da to i ostvari.Niz inteligentno postavljenih dijaloga daju dinamiku celoj radnji.Razmatrajući svakodnevne životne situacije, vešta režija uspeva da izvuče emocije iz svih likova koji defiluju u kadrovima, koji se munjevito smenjuju tokom filma.A humor deluje prirodno, kao proizvod čestih sukoba između likova koji su na različitim talasnim dužinama, zaglavljeni u haosu urbanog načina života.Odličan kasting je znatno doprineo da se cela priča ovekoveči na filmskom platnu.Kompletna glumačka ekipa je standardno dobro obavila posao, počev od Hopkinsa koji pokazuje da mu dobro ide i u komedijama, preko simpatično rastrzane Naomi Watts, do Banderasa koji briljira u epizodnoj roli smernog poslovnog čoveka željnog iskrene ljubavi. Gledljivo, jer je ovo komedija koja će vas zabaviti, a na momente čak i nasmejati, iako ne spada u najbolja ostvarenja izašla iz filmske radionice gos'n Allena.
Prolazna kreativna stanka
Woody Allen je legenda, jedan od mojih omiljenih redatelja s uvijek genijalnim scenarijima koji imaju poantu i životopisne likove. Allen se vraća u London, nakon što su njegova dva posljednja filma snimana u Španjolskoj i Americi. Šteta što povratak nije trijumfalan ili čak solidan kao njegova posljednja dva londonska filma. Baš naprotiv, ‘You Will Meet a Tall Dark Stranger’ je scenaristički slab pokušaj velikog majstora, te se zapravo čini kako nam je Allen tu priču već prodao, ali u puno boljem izdanju. Nema se što prigovoriti temi filma, jer Allen je ovim djelom ostao vjeran sebi, to je ono što ga zanima. Veze, kako one funckioniraju. Konkretno, u ovom filmu Allen se bavi bračnom zajednicom koja se raspada zbog suprotnih gledišta partnera na zajednički život. Bio to Hopkins koji se želi osjećati mlađe trenirajući i živjeti život punim plućima ili par Brolin/Watts koji imaju totalno drugačije prioritete i želje i jednostavno nisu jedno za drugo. Pritom polazeći od uloge promatrača, nikako ne suca, jer sve je to život i na komičan način će se mnogi prepoznati u Allenovim likovima. No, ovaj film jednostavno nema te britkosti, dovoljne doze inteligentno prikrivene komičnosti koja dolazi iz postupaka likova koja odlikuje Allenova djela. Čak i poanta filma da život ispunjen iluzijama o nečem boljem i nije život izgleda kao da nije dorečena, kraj kao da dolazi naprasno, u nedostatku bolje ideje za zaokruživanjem cjeline. Glumci su većinom odlično pogođeni, s posebnom pohvalom Hopkinsu koji je naprosto savršen u svojoj ulozi., no posljednji Allenov film je ipak malo razočaranje ili kreativna stanka u bogatom opusu velikog redatelja/scenarista koji u poznim godinama filmove izbacuje kao na traci. To i nije loše, sigurno će iskoristiti šansu i napraviti novi dobar film.
:)
film mi se veoma svidio, glazba i glumci su jednostavno odlični. savjet: trebalo bi ga pogledati kada ste u trenutku životnog kaosa i nemira...onda nakon gledanja filma imate samo smiješak na licu i sve vam je super ;)
Od Woodya sam očekivala više...
Iako nisam veliki obožavatelj Allenovog filmskog opusa neki su mi se njegovi filmovi jako svidjeli, primjerice 'Vicky Cristina Barcelona'. 'Upoznat ćeš visokog...' sam jedva čekala pogledati ali nisam previše uživala gledajući ga jer mi je izgledao nekako nedorečeno i nazavršeno. Osim glumaca, koji su svi redom sjajni i zgodnji film nije ponudio ništa za pamćenje.
Ostati ili otići
Teško je ocjenjivati Woodya; s jedne strane čovjek svake godine napiše originalni scenarij i snimi po njemu film što je na granici čuda, ali kad vidiš "Upoznat ćeš..." jasno ti je da to i nije neki spektakularan rezultat. Film je 98-minutna realizacija uvodnog Shakespearovog citata (parafrazirajući: život je buka i bijes koja ne znači ništa). Iz pozicije "mudraca" (zapravo Boga) Woody nam pruža prikaz krize u životima različitih ljudi (parova) uz jedan zajednički nazivnik - sve što napraviš u vremenima "bijesa i buke" ima veliku šansu da završi katastrofalno po tebe. Katastrofa može imati razne oblike; uništavanje vlastita računa i izgleda (uz loš osjećaj pri tome) - Alfie, uništavanje zdravog razuma (uz dobar osjećaj pri tome) - njegova bivša žena Helena, uništavanje vlastite savjesti (uz osjećaj da ste ih uspjeli zavarati ali uz stalan strah da će vas na kraju razotkriti) - pisac Roy, uništavanje vlastita samopouzdanja (uz migrenu pri tome) - njegova žena Sally etc etc. Dakle, sve što kriza donese jest iluzija da se iz nje možemo izvući a umjesto toga tonemo još dublje. Iluzije koje nas tjeraju na mahnite stvari i ponašanja (a koja vidimo kao slamku spasa) neće nas spasiti prolaznosti i gubitka a jedini rezultat jesu novi - ovaj put još veći i teze prihvatljivi - gubici... Nije problem u tako turobnoj poanti, problem je što to vidimo i znamo već prije polovice filma - jedino ako već sam čin ostanka u dvorani do kraja projekcije nije prvi ispit za gledateljstvo nakon shvaćene poante filma. Ostati ili otići u dvorani kao preneseno značenje onoga što se u filmu dešava: ostati na mjestu (u sredini/životu kojoj jesi) i izdržati ili otići (iz dvorane, iz sredine, iz braka itd) uz iluziju da nešto možeš promijeniti... Ja sam ostao - a vi? p.s. inače, film sam ocijenio dvojkom ali je greškom ispalo da sam mu dao jedinicu! tek da se zna...
2/5
Budući da je gotovo nemoguće Woodyu dati 1/5 - preinteligentan za tako loše ostvarenje... Poprilično razočarenje. Istina, ni "Vicky, Christina, Barcelona" nije remek djelo, ali barem ima onu španjolsku strast (ili je to samo Javier Bardem!?). Stvarno dosadan film, pa čak i za iskrenog Woodyevog obožavatelja, vječnog analitičara u meni.
Woody u vrlo dobrom izdanju!
Film mi se svidio, čini mi se boljim od: Vicky, Cristina..., a nešto slabijim od "Završnog udarca". Pitam, se kada to sve Woody stigne izmisliti, napisati ,režirati, a da je rezultat skoro uvijek dopadljiv. Divim se kako nam je ispričao priču u kojoj se svatko može malo prepoznati; duhovito, s ironijom s otvorenim završetkom. Samo tako dalje Woody!!!
