Grozomorno

Nisam fan pretjeranog pljuvanja čak i grozno loših filmova, preferiram kritički pristup vaganja prednosti i mana - no u ovom slučaju bojim se da ću se teško suzdržati. Naime, s punom odgovornošću i čiste savjesti tvrdim da je Bloodrayne apsolutno smeće kakvo nisam vidio već dugo, dugo vremena. Redatelj Uwe Boll možda i ima svoju malu kultnu bazu koja ga smatra novim kraljem trash-a, ali nakon loših horroraca snimati ovakve stravične filmske adaptacije često kultnih kompjuterskih igara – trebalo bi uvrstiti u listu smrtnih grijeha. Amaterizam izbija iz svake pore filma, od očajnog scenarija, reciklirane priče, slabe produkcije do nevjerojatno loše glume (pazite! uz oskarovca u glumačkoj postavi ni više ni manje). Akcijske scene su većinom smiješne, specijalni efekti u rasponu od groznih do jedva prolaznih, a cijeli film je toliko naivan da je primjeren uzrastu osmogodišnjaka da nije toliko brutalno krvavih scena sakaćenja kroz film. Meni je apsolutna enigma što jedan sjajan glumac poput Bena Kingsleya radi u ovakvom brabonjku od filma (vjerojatno se to i sam pita što iz njegovog užasnutog izraza lica možete očitati), pa čak i rutineri poput Michelle Rodriguez i Michael Madsena nikako ne zaslužuju ovakvu torturu. Kristanna Loken možda i nije neka glumica, ali je svakako zanimljiva pojava na ekranu (posebno u Terminatoru 3), no što to vrijedi kad je vjerojatno i posjet zubaru manje bolniji od katastrofalnih dijaloga koje glumci ovdje primorani izustiti. Možda je najveća misterija, vjerojatno veća i od Bermudskog trokuta, kako je nakon ovakvog rekordera lošeg ukusa uspjelo nastati ne jedan, nego čak DVA nastavka, vjerojatno kvalitetom bliskih originalu. Da čovjek ne povjeruje... Uglavnom nikako, nikada, i ni u kome slučaju nemojte gledati 'Bloodrayne' osim ako imate mazohistički poriv da saznate koliko loši filmovi mogu biti. Sve je zabavnije od gledanja ovog filma, pa čak i piknik u Černobilu. Ajme užasa...