Da:bar
Neotkriveni biser i veliki Gibsonov povratak
Veliki sam obožavatelj Mela Gibsona i smatram ga jednim od najboljih,ali i najpodcjenjenijih glumaca u Holywoodu.Gibson je onaj tip glumca koji su blagoslovljeni posebnom karizmom zbog koje ne moraju u potpunosti postati lik kojeg glume kao primjerice Garya Oldmana ili Daniel Day Lewisa koji gotovo u svakom filmu mijenjaju svoj fizicki izgled,glas,nacin govora itd.Međutim,zbog toga Akademija i prije krize u kojoj se nalazi zadnjih nekoliko godina,nije prepoznavala njegove briljantne izvedbe budući da je u svakom filmu zracio tom uvijek prepoznatljivom karizmom.Film DABAR drzim kao njegov veliki,ali opet podcijenjeni povratak.Iznenadio sam se uvidjevsi da ovaj film nije komedija kako sam mislio vidjevsi radnju koja govori o covjeku koji odluci komunicirati sa drugima preko plisane lutke.Iznenađenje je nakraju ispalo i vise nego ugodno jer se radi o vrlo zanimljivoj,dubokoumnoj i dirljivoj prici koja sadrzi tek malene doze humora,uglavnom crnog.Jodie Foster se pokazala vjestom redateljicom,a i odlicna je u ulozi Gibsonove supruge,no prava zvijezda filma je briljantni Gibson koji je ostvario jednu od svojih najboljih izvedba koja je trebala ove godine biti nominirana za Oskara,ali očito je da mu Holywoodski mocnici kojima se zamjerio svojim antisemitističkim komentarima jos dugo nece oprostiti.Njegov prikaz depresivca je jedan od najboljih koje sam vidio.Ne pretjeruje u svojoj izvedbi,depresiju svojeg lika prikazuje na suptilan i realan nacin,ponajvise licem i ocima,a drzim da je puno teze publici prikazati emocionalno stanje lika svojim tijelom,bez govora.DABAR je jedan od neotkrivenih bisera godine sa inteligentnom i dirljivom pricom,nabijenom emocijama koja uspjesno izbjegava kliseje tipicne za fimove ovakve tematike no rasplet i kraj dolaze prebrzo te time nazalost smanjuju konacnu ocjenu djela.
Moje drugo Ja
Walter Black (Mel Gibson) je porodičan i poslovan čovek, koga je tempo urbanog brzog života potpuno mentalno iscrpio.Pada u depresiju, svestan činjenica da ne može da ostvari željene kontakte sa sinovima, suprugom Meredith (Jodie Foster), kao i sa kolegama u fabrici igračaka. No pronalazak stare igračke koja se navlači na ruku, u obliku dabra, neočekivano menja njegov život korenito.Ova igračka daje mu snagu da izrazi sva osećanja koja su godinama pritiskala njegovu napaćenu dušu...Melodrama koja obrađuje temu savremenog načina života učinila se dovoljno primamljivom da svestrana Jodie Foster stane i iza kamere, pa se latila režiserske palice.Kyle Killen je autor scenarija, gde se razmatra psihološki profil čoveka koji jednostavno 'ima prekid filma' pa stvari kreću drugačijim tokom. Emocije jesu glavni adut filma, pa iako je gluma na standardno visokom nivou, realno gledano priča je ipak površna da bi publika mogla da se ozbiljnije poistoveti s glavnim junakom ove priče, koja na momente poprima obrise i crne komedije.Ništa posebno, mada će film pronaći svoje poklonike, pre svega zbog toga što zrači toplinom, dozom iskrenosti, pa čak i naivnosti. Gledati ili ne, pitanje je sad, ali u ovom slučaju apsolutno je izbor na vama.
