Nepovratno
Uh, kakve li samo brutalnosti neviđene
Nisam baš mudar i filmski potkovan kao neki ovdje ispod, ali smatram ovaj film dosadnim i nemaštovitim. Što se brutalnosti tiče ništa novo niti posebno, jer ima i puno gore brutalnosti i u drugim filmovima, a i u stvarnosti. Osobno mislim da su scene silovanja i ubijanja silovatelja uz neke dijaloge mogle biti znatno kraće što bi film učinilo znatno fleksibilnijim, no očito je to, da je redatelj imao u vidu šokirati i zaprepastiti gledatelja što mu je čini se i uspjelo nekim čudom. Dobar/zanimljiv je taj retrospektivan razvoj filma, koji pak film od sredine na dalje čini film dosadnim i mene osobno nezainteresiranim za neko razmišljanje o skrivenoj poruci filma ili što već. Zanimljiv je i način snimanja, te lokacije snimanja i radnje, ali nikako mi se ne čini da je tu mjesto gej s/m klubu, odnosno zlom homoseksualcu koji siluje superzgodnu ženu u analni otvor (eh, ti zli i uvrnuti homoseksualci). Uglavnom bi prije preporučio "The Cook the Thief His Wife & Her Lover" ili opčenito Greenawaya koji prikazuje sirovu brutalnost sa stilom, a ne ovako nespretno i sa očitom potrebom pozornosti i publiciteta, ne bi bilo čudno i da je Angelina Jolie imala neku ulogu ovdje.
volim duge kadrove
Ovo je emocionaln ointeligentan film, film koji otvara pitanja o filozofiji i moralu filmske kamere ijoš tisuću drugih. Na najavnoj špici filma, zvučno je montiran potres na zvučnoj frekvenciji koja se održava gotovo pola sata, što stvara vibracije u želucu. Ovo je snažan i uznemirujuć film, ali ne i depresivan što je vrlina ovog filma. No za Noea ne možemo reći da je sličan Michaelu Hanekeu (Koj nam daje prikaz "zdravog nasilja"prikazujući ga sa pauzama i rezovima, dajući nam maksimalnu kreativnost, pritom nas prisiljava da se nasiljem bavimo ili će se ono baviti nama.), nego prije čista suprotnostiz razloga što postoje gledatelji ovog filma koji ga sa oduševljenjem interpretiraju samo kroz dvije scene. Iz razloga što je Noe gladan publiciteta, ali film ne djeluje na sve isto. Kod nekih ostvaruje onaj učinak Hanekeovog filma koj gladatelja spreman probuditi iz apatije, s dozom profinjenosti. Nepovratno je izoštren film, pozitivan za optimiste, fil za kojeg vrijedi pravilo: onaj tko daje, taj i dobiva... "tek sam danas shvatio da nam se vrača samo ono što damo drugima" citat, Noć(1961.) Michaelangela Antonionia. Ali kad smo već kod Antonionia, njego Blow-up je svevremanski film koj nam slikovito prikazuje svoje razdoblje, način življenje, odnos prema modi, dizajnu, glazbi i svemu što ih okružuje. No neki ga prozivaju da je to film o stranom svijetu. Mislim da se to isto može reći i za Nepovratno koji kopa po tabuima ili gdje se možda nalazi odgovorna plakatu 2001 odiseje u svemir, koja nas prvo pdsjeća naAlexsinu trudnoću, ali ako idemo dalje moglo bi na indigo djecu. Koja dolaze kako bi nam olakšali prihvatiti promjene koje se događaju na zemlji... Pred sam kraj filma imamo jedno savršeno jutro muškarca i žene, koje nas podsjeća na one lijepe stvari. Sam kraj je Beethovenova sedma simfonija kojom nas uz prekrasne rotasije vodi direktno u raj, kojim film završava.
Mučnina
Ovaj filmski uradak, nastao u maniri igranja kategorijom vremena, koje sve uništava, svojom tehnikom, kao i stilom plijeni pozornost. Priča je zanimljiva, način snimanja, kao i pojedine scene, te duljine kadrova izazivaju ponekad mučninu. Ovdje posebice izdvajam dvije posebice uznemirujuće scene, svi znate, vjerovatno o čemu pišem. Završetak je efektan i mislim da se radi o kvalitetnom filmu, ali ujedno vrlo teškom za gledanje.
odvratno dobro
dosad napisane recenzije ovoga filma jako su dobre i slažem se sa manje više svim napisanim. dodat cu da je ovaj film izvrstan primjer carolije filmskog medija, jer ova prica ispricana na ovaj nacin ne bi bila nimalo uvjerljiva u obliku knjige, niti prezentacije, niti price... ova prica je filmska prica par excellence, iznimno uspješno riješena obrnuta kronologija, izvrsna gluma, genijalni montažni prijelazi, scenarij kojem ništa ne fali i ništa nije višak. snimanje varira od dugih staticnih do dugih dinamicnih kadrova i to je isto sjajno realizirano. na trenutke me rezija podsjetila na film "dobermann" jana kounena (u kojem isto glume cassel i bellucci). meni je ovaj film izvrstan i preporučio bih ga svima, s opaskom da se ipak treba pripremiti za gledanje jednog od najbrutalnijih filmova svih vremena. pročitao sam dosta stranih profesionalnih recenzija ovog filma u kojima je film popljuvan upravo zbog obrnute kronologije i mučnih montažnih prijelaza, ali po meni je upravo to njegova vrijednost. mozda netko nije skuzio, al cini mi se da na pocetku pierre vatrogasnim aparatom ubije krivog tipa (ne ubije silovatelja koji stoji pored ubijenog tipa i oduševljeno gleda ubojstvo). zivotinjska strana covjeka u svom punom sjaju...
nepovratno
ovo je jedan od onih filmova za koje niste sigurni dali da ga preporučate širokim masam.iz mog iskustva bolje ne.moram reći da sam ovaj film odgledala u kinu pa je efekt samim time još jači.ali sve u svemu smatram ga odličnim filmom.ruku na srce nasilja je puno.imate osjećaj da scens silovanja traje i traje.iznimno je brutalna ali moj je stav da je napokon netko silovanje prikazao odurnim kakvo ono zasigurno jest(jer inače vidimo samo onaj prvi vrisak žrtve).no mislim da nasilje u ovom filmu ipak služi svrsi.sve u svemu film ima dobru priču.mislim da je Gaspar Noe dobro obavio posao.gluma je dobra.Monica Bellucci i Vincent Cassell po tko zna koji put sjajno funkcioniraju skupa na ekranu.
UŽASNO MUČNO!
Ovo je, uz Rekvijem za snove i Obitelj Manson, jedan od najšokantnijih filmova koje sam ikad vidio! Zato upozoravam potencijalne gledatelje da je ovo jako opasan film za vas ako imate osjetljivi želudac i slabe živce. Što se tiče glume, ona je solidna i uvjerljiva. Gaspar Noe je svoj redateljski posao odradio fantastično. Ovaj je film došao na zao glas zbog iznimne količine nasilja koje je strpano u tih 95 minuta. Neopravdam nasilje, ali ovdje je nasilje u filmu sasvim logično i opravdano. Ovo je priča o osveti i divljaštvu koje neke ljude pretvori u životinje kada im netko ozlijedi nekog bliženjeg ili dragog. Nepovratno je i iznimna društven kritika takvom ponašanju. Scena silovanja je užasna, tu nema rasprave. A masakriranje glave silovatelja sa aparatom za gašenje požara je neizdrživo odvratna scena koja vas prisiljava na okretanje glave. Sam se sebi divim što nisam okrenuo glavu i što sam to uspio izdržati! Nakon te scene masakriranja, osjećao sam nepodnošljivu mučninu u želucu koju sam osjetio jedino kada sam pogledao kraj Plesa u Tami (pogledajte film pa ćete znati o čemu govorim). Film je nezaboravan i mučan, ali nakon filma se čovjek osjeća prazno, a to ja ne volim. Gledanje ovog filma dvaput bi se moglo protumačiti kao mazohističko ponašanje... Ocjena filma: 3
složena slagalica genijalnosti
ovaj film pokazuje koliko dobre filmove mladi i nadareni redatelji mogu napraviti. fantastični labirint klaustrofobične i žestoke drame ispleten oko glavnih likova, koji ih na originalan način vodi natrag na početak, prepun ironije i sreće, koja kao da nagovještava buduću tragediju, ne može ostaviti gledatelja ravnodušnim. mnoge nasilne scene sasvim se dobro uklapaju u mračnu atmosferu bespomoćnosti glavnih likova pred neumoljivim tokom vremena, u kojem se najgore stvari dogode već na samom početku filma. inovativan i šokantan, ali i višedimenzionalan, ovaj film je zasigurno jedan od najboljih 2003. godine. savršenstvo.
Ne povratiti
Ako uspijete suspregnuti želudac gledajući ovaj film, mogli biste uživati (shvatite tu riječ u malo nategnutom smislu) u odličnom djelu sa zgodnom scenarističkom cakom, ali i vrlo dobrom idejom iza nje. Što se filmova koji ne napreduju kronološki tiče, već smo vidjeli vrlo dobar Nolanov 'Memento', gdje je obrnut slijed scena služio kao mehanizam za krimi-priču. Ovdje se sve već nakon prve scene zna - dva prijatelja traže osvetu za jednu djevojku, mučki silovana i prebijenu. Osveta je odvratna scena u gay sado-mazo baru (shvatite i riječ 'bar' vrlo nategnuto), ujedno i vrhunac vašeg zgražanja tijekom filma (usprkos infamoznoj sceni silovanja), a nakon nje, svaka je scena postupno sve blaža, do konca koji prikazuje sreću, idilu i zanos mlade ljubavi. I taj je "svršetak" mnogo gori od bilo kakvog tužnog kraja, jer gledatelj zna da je sve nepovratno uništeno. Lelujava kamera i neobični svjetlosni efekti u mučnim scenama pojačavaju klaustrofobičan, gadljiv osjećaj, a ugodne scene čini još ugodnijima, gotovo hipnotizirajućima. Glumačke izvedbe korektne, ali ne predobre, ali to ionako nije razlog gledanja 'Nepovratnog'. Vrlo dobar projekt.
Silovanje Osjetila
Genijalan uvod sa "plutajucom" kamerom i pratecim sumanutim zavijanjem. Prica je sirova, vizualni dojam sirov, zvukovi ubitacni, likovi psihoticni, atmosfera psihodelicna. Pojedine scene su brutalne, posebice masakr aparatom za gasenje pozara, ne toliko i razvikana scena analnog silovanja. Prihvatimo li nedostatke u fabuli, mozemo uzivati u apsolutnom bombardiranju osjetila sa mucninom kao realnom i mogucom posljedicom. Cuvajte se epilepticari!
Vrijeme uništava sve
"Nepovratno" nije remek-djelo, pa ni nikakav revolucionarni doprinos filmskoj umjetnosti. Još manje je loš film, kakvim ga neki opisuju. Senzacionalistički uistinu jest, što je ono za što ga protivnici ponajprije optužuju. Ali, to ne znači da taj svoj aspekt nije pretvorio u svoju korist. Gaspar Noe imao je odličan materijal, idejno vrlo dosljedan i precizan, ali ne i nešto što bi mogao prodati. Zato Monica Bellucci, a onda zbog nje sva pompa oko već legendarne naturalističke scene analnog silovanja. Sve oprostivo jer film kao cjelina jednostavno – štima! Ono što je, bar u okvirima suvremenog filma, Nolan patentirao s "Mementom", Noe je svojom mučnom urbanom dramom doveo na viši nivo, snimivši film koji u potpunosti opravdava svoju obrnuto linearnu radnju. Tako na koncu ni sam ne znam je li mučnije gledati prvu, izrazito nasilnu i frenetično snimanu polovicu filma ili drugu, gdje je sve još harmonično i bezbrižno, ali gdje već znam kako će ta tri lika završiti i što ih sve sljeduje u toj kobnoj noći koju radnja filma prati. U cijelosti, vrlo pametan film, koji u konačnici opravdava sve svoje postupke, ma koliko se činili prenaglašenim ili senzacionalističkim, za razliku od sličnih pretedenata poput očajne "Pasije" ili precijenjenih Stoneovih "Rođenih ubojica", koji su na kraju gledanja postali sami sebi negacije.
