U zaklon
Sklonište
Jeff Nichols je mladi američki režiser, koji nakon debitantskog 'Shotgun Stories', nastavlja s psihološkom dramom, u kojoj pokušava da nam predstavi teške, ozbiljne teme.Curtis (Michael Shannon) živi povučeno s ljupkom suprugom Samanthom (Jessica Chastain) i njihovom šestogodišnjom ćerkom Hannom (Tova Stewart).Dete je hendikepirano, jer ima zdravstvenih problema sa sluhom.Porodica živi skromno, nastojeći da obezbedi detetu iole pristojno detinjstvo. Pritisnut besparicom, Curtis doživljava unutrašnje lomove, počinju da mu se priviđaju stvari.Uskoro njegov miran san zamenjuju uznemirujući, strašni snovi.Kao stub porodice, Curtis počinje sa opsesivnom izgradnjom skloništa, kako bi zaštito svoje najmilije... Radnja ispunjena metaforama, iz kojih je moguća spoznaja ljudskog karaktera, u vremenu i situaciji kada čovek instinktivno reaguje kako bi zaštitio sebe i svoje bližnje.Talentovani, sugestivni Michael Shannon se odlično snašao u liku čoveka, opsednutog apokalipsom i svakako zaslužuje pohvale.No, Jessica Chastain deluje neubedljivo i povrh svega, ova glumica je postala kliše.Razlog tome jeste njena treća rola, ljupke smerne ženice, u kratkom vremenskom periodu (setimo se 'The Help' i 'The Tree of Life'). Usporena radnja, neujednačenog ritma, iziskuje povećanu pažnju i prilično veliku koncentraciju kako bi se sve ispratilo, šta je mladi režiser zapravo hteo da nam pokaže na velikom platnu. Dakle 'težak' film namenjen užem krugu ljubitelja filma, tačnije dramskog žanra.Kritika se pohvalno izrazila o umetničkim dometima filma, pa otuda i nagrada na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu (Nedelja kritike na kojoj učestvuju režiseri debitanti ili režiseri sa dva snimljena filma).Mene ipak ova drama nije oduševila (ispod mojih, visokih očekivanja), mada je mogu svrstati u kategoriju solidnih ostvarenja.Kako je sam film 'podigao puno prašine', jasno je onda da je zaintrigirao i publiku, a ne samo kritičare. Stoga, ostavljam mogućnost sopstvenog izbora svakog istinskog ljubitelja filmske umetnosti, da li ovo gledati ili eventualno preskočiti.
Jako dobro
Ozbiljna tema, ozbiljan film, kojem skoro da i nema zamjerke ! Na kraju se moraš zapitati; što je to "biti lud", Jesmo li svi mi pomalo takvi i što je to što definira "biti normalan "! Uz to tu su dotaknute mnoge aktualne teme; otkaz, bolest, težak rad, prijateljstvo... Iako je mogao biti, nije nimalo melodramatičan. Toplo preporučam svima koji sebe smatraju ljubiteljima filma! Ne propustite mogućeg kandidata za Oscar.
Take Shelter
Rijetko viđam film od kojeg puno očekujem prije početka gledanja, a da bi nakon gledanja mogao reći da je nadmašio moja očekivanja. 'Take Shelter' je takav film, koji se namjerno sporo nadograđuje do samog završetka koji vas ostavlja otvorena uma, s vlastitim zaključcima i mišljenjima. Na prvi pogled 'Take Shelter' je ogledni primjer kako bi karakterizacija likova trebala izgledati, kako bi glumci trebali glumiti, kako bi redatelj, ujedno i scenarist trebao raditi svoj posao. No, usuđujem se reći da se ovdje radi o nečemu što je puno dublje. Ta priča, priča o običnom čovjeku koji se nađe u problemima zbog teških snova u kojima se osjeća nesigurno, pa čak i progonjeno je osnovna tema filma. No, Nichols vješto ubacuje u svoj film (isto tako vješto i izbjegava temu religije) obitelj, malu zatvorenu, otuđenu zajednicu, posao, novac, kredite koje muče običnog čovjeka, te naposljetku bolest koja je sastavni dio života; u jednom ili drugom obliku baš kao što je to i ljubav i vjera u neku osobu koja po meni ima podjednaku ulogu u filmu. Curtis ima psihičke probleme (ima li ih?), oluja je metafora za opasnost, koja je u Curtisovoj glavi dvostruko, trostruko pojačana opasnost od koje ne može pobjeći, pa zato gradi sklonište za sebe i voljenu obitelj, pritom trošeći novac koji im je prijeko potreban te na taj način bježi od stvarnosti i onoga što se zapravo sada događa. Tu Nichols radi dva manja preokreta u radnji - prvi kada Curtis i obitelj izlaze iz skrovišta nakon oluje koja se ispostavila kao prilično obična; te drugi kada se Curtisovi strahovi ostvaruju na samom kraju jer i Samantha i Hannah vide pijavice kako im se približavaju. Upravo ti preokreti nas tjeraju na razmišljanje i vlastite zaključke kako sam prije rekao. Pritom ne bih davao svoje misli o kraju, niti više odavao radnju filma onima koji nisu gledali, a namjeravaju. Teško je recenzirati ovakav film, lakše ga je preporučiti ljudima koji su navikli na ozbiljne teme, ljudima kojima film ne služi isključivo kao sredstvo za opuštanje sivih stanica. Jer o ovom filmu treba razmišljati, ovo je film koji će vam danima nakon gledanja ostati u glavi i naposljetku nadam se da je ovo film koji će vam se svidjeti na više razina baš kao što je to bio slučaj sa mnom.
