Ubij ih nježno
Netipični krimić koji nije za svakog
Australskog redatelja Andrewa Dominika iznimno cijenim odkad sam pogledao njegov vestern Ubojstvo Jesseja Jamesa u kojem Brad Pitt također ima jednu od glavnih uloga.Ubojstvo Jesseja Jamesa je jedan od najboljih filmova koje sam ikad gledao,remek djelo i vestern koji ponosno može stajati uz puno razvikanije Nepomirljive ili U 3:10 Za Yumu.Zbog kompleksnostt radnje i likova te poetična režije,Ubojstvo Jesseja Jamesa je daleko superiorniji film od Ubij ih Nježno.Međutim,unatoč svojoj inferiornosti,Ubij ih Nježno,odnosno Killing Them Softly je odličan krimić.Riječ je o anti-Hollywoodskom krimić u kojem su likovi i alegorična radnja stavljeni u središte pozornosti,dok je akcija daleko u pozadini.Cijeli film je alegorija za ekonomsku krizu,odnosno za Ameriku u ekonomskoj krizi u kojoj političari obećavaju brda i doline,a narod,odnosno naši (anti)junaci su prepušteni da se snalaze kako god znaju i umiju.Svi glumci su odradili briljantan posao,no najmarkantnija uloga je naravno ona Brada Pitta koji dominira u svakoj sceni u kojoj se pojavi.Ubij ih Nježno nije film bez mana,filmu nedostaje dubine koju je imao predhodni,spomenuti Dominikov film,a možda su i odnosi između likova mogli biti bolje razrađeni.Pravi filmofili će,međutim,uživati u ovom,za Hollywood,netipičnom krimiću dok će ljubitelji Snatcha i Oceanovih 11 ostati razočarani.
Ubica 'mekog' srca
Andrew Dominik ('The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford') je adaptirao roman 'Cogan's Trade' od autora George V. Higginsa.Higgins je bio višegodišnji javni tužilac u Bostonu, pa je napisao dvadesetak romana, u kojima je preneo svoja iskustva s momcima koji su bili na drugoj strani zakona.Dominik je od toga stvorio jedan specifičan scenario, nastojeći da nam ponudi sopstvenu filmsku priču o podzemlju, pritom se držeći krajnje realističnog koncepta.Sama fabula je jednostavna:na nagovor matorog, pokvarenog Johnny Amata (Vincent Curatola), dvojica povratnika s robije, Frankie (Scoot McNairy) i Russell (Ben Mendelsohn) prihvataju, na prvi pogled lagan zadatak.Sprovode pljačku tokom partije pokera u lokalu mafijaša Markie Trattmana (Ray Liotta).Sistem je uzdrman.Ne radi se samo o gubitku novca (nekoliko hiljadarki zelembaća), već i o kredibilitetu lokalnih mafijaša.Stoga je preko posrednika, Drivera (Richard Jenkins), angažovan plaćeni ubica Jackie (Brad Pitt), da pronađe sitne krimose i potom ih primereno kazni...Tok radnje klizi na talasu brojnih dijaloga, iz kojih se gledaocima daje koncizan osvrt na pravila po kojima funkcioniše podzemlje.Nema moralnih načela, nema ispraznih floskula o porodičnim vrednostima, nema milosti prema onima koji prekrše pravila.Svima je u glavi samo novac, jer to je 'karta' na koju uvek možeš da se osloniš, pogotovo ako si u Americi.Odlična karakterizacija likova jeste možda i najveći adut filma.Brad Pitt je odličan kao ubica 'mekog' srca, koji ima pragmatičan pristup u obavljanju svoga posla.Sociopata posebnog kova, lišen nepotrebne sentimentalnosti, koja bi ga samo sputavala u obavljanju prihvaćenih zadataka za unapred ugovorenu tarifu.Lik Frankieja je izvrsno izneo talentovani Scoot McNairy, dajući nam sirovu autentičnost u prikazu momka s društvene margine.Slična konstatacija se odnosi i na njegovog pajtosa, Russella, jer je i harizmatični Ben Mendelsohn veoma ubedljiv.Vredi pomenuti i odličnu epizodu Gandolfinija, omatorelog i nekada nemilosrdnog ubice, koji je vremenom smekšao, postajući zavisnik od alkohola i seksa (što može sebi da priušti dokle god je platežno sposoban).Ono što je fino ukomponovano u samu priču, jesu politički govori američkog predsednika, koji građanima obećava izlazak iz ekonomske krize, koja je žestoko pogodila Amere, naviknute na lagodan način života, sa razvijenim smislom za potrošnju.Kako su danas političari etiketirani kao notorni lažovi, onda su takvi govori, zapravo nekakvo opravdanje za postupke ljudi koji se sami snalaze kroz život, zakoračivši na stazu kriminala.Ako dodamo da nema puno akcionih sekvenci, postaje jasnije da ovaj film nije kliše, sa referencama na brojne filmove o mafijašima (koje su radili Scorsese, Richie ili recimo Michael Mann).Međutim, ono malo nasilja, urađeno je suptilno i izgleda veoma realno (siroti Ray Liotta).Lokacije po New Orleansu pokazale su se prikladnim za filmsku ekranizaciju priče o gangsterima, u njihovoj stalnoj borbi za brzom i lakom zaradom.Efektna završnica filma me je ipak 'kupila' tako da mogu slobodno da preporučim film, uz upozorenje da nije namenjen široj publici, jer nije glamurozan i vizuelno spektakularan sa efektima od kojih zastaje dah.
Killing Them Softly
Očekivani negativni komentari ovog skoro nezavisnog filma Andrew Dominika koji je uvršten na službenu listu festivala u Cannesu, otkrivaju ono što već uvodnih par minuta ovog djela sugerira: ovo nije film za široke mase, ovo je film za onih 10-15% ljudi koji su istinski filmski fanovi i još bitnije fanovi festivalskih filmova. Početak je briljantan, dok Dominik smješta svoje likove u prljavi, razrušeni New Orleans koji služi kao divna pozadina drame koja se događa u životima običnih ljudi koji zapravo nemaju izbora u životu. Oni su prepušteni sami sebi, da budu kriminalci, narkomani, da zapravo budu hodajući mrtvaci. Upravo to su Russell i Frankie, prvi narkoman, drugi previše naivan i lojalan; dok su obojica preglupi da shvate što koja akcija znači, tj. kakvu posljedicu vuče za sobom. Posljedica je Jackie Cogan, profesionalni ubojica, koji treba dovesti stvari u red, treba povratiti balans u ekonomiju podzemlja, treba osigurati da se novac vrti, baš kao što to rade bankari za vrijeme krize. I tu dolazi onaj briljantan Dominikov dodatak koji namjerno, repetitivno prikazuje dijelove američke izborne kampanje za predsjednika, te konačni govor novoizabranog Obame u kafiću na televiziji; konstantno podsjećajući na veliku ekonomsku krizu koja još uvijek trese dobar dio svijeta. Političari su tu da daju obećanja, da govore o zajedništvu, da potiču patriotizam, dok stvarni ljudi u ovom filmu su sami. Od lovca do lovine, svi su oni sami za sebe, u konstantnoj borbi protiv nemilosrdne svakodnevnice. Ovdje nema likova za koje možete navijati, svi su oni negativci, no Dominik voli svoje likove; zato i postoje dijalozi između njih koji u svakom trenutku otkrivaju, definiraju lika koji ih izgovara. Dominikovo nasilje nikada nije pretjerano, ono je stvarno koliko stvarno može biti, ubojstva su brza, nemilosrdna i okrutna do srži; redateljev doprinos je enorman jer je svaka scena fino izbalansirana, s pregršt inovacija, kao npr. scena ubojstva Markiea koja je pravo malo remek-djelo slow motiona; dok glumci svi savršeno doprinose tematici filma. 'Killing Them Softly' je atipičan holivudski film, svojevrsni hommage trilerima kakvi se više ne rade, svakako depresivan, svakako realan, svakako briljantan!
Ubij me nježno
Ovo je recenzija za prvu polovicu ovoga uratka jer drugu nisam gledao... i nadam se da neću... kažu da se o ukusima ne raspravlja ali me stvarno zanima kako je OVO dobilo 6.7 po IMDB-u... svašta...
Alegorija za čistu peticu!
Film je alegorija u provom redu Amerike - jer je američki film, ali može se i te kako gledati u kontekstu Hrvatske. Prvo - junaci (antijunaci) nisu neki romantični šminkeri kojima sve polazi za rukom tipa..... recimo Ocean's 11. Drugo - iznosi za koji likovi riskiraju živote su prizemniji. Recesijski - ispod 100.000 dolara. Treće - na radiju dok se likovi voze u autu, na telki dok sjede u baru se ne vrti glazba nego politički (predizborni i postizborni govori), naravno, puni entuzijazma kao što to obično jesu - odlično uklopljeni u film kao kontrast zbilji koja se odvija right here, right now! Uz komentare likova koje neću navoditi ovjde da ne odam previše - film je alegorija društva. Četvrto - likovi voze već totalno isprostituirane i kližeizirane aute: GTO, Firebird, Cadillac - ali su se tako dobro uklopili u film kao da su sratli s likovima! Film je u svakom pogledu dobro odmjeren - režija, kamera, scenarij, glumci... Najbolji koji sam gledao od Kick - Assa!
