Sonja i bik
Garonja
Onako solidan filmić ništa posebno ima par smiješnih scena. Na trenutke radnja kao da nema neki cilj ali idalje se kotrlja i kotrlja, film ima neki šarm i sviježinu, glumci su OK jedino je glazba užasna. Ocijena 3
JADNO I PATETIČNO
Loša gluma , ponavljajuće scene , puno psovke koja koja uopće ne pridodaje humorističnom štihu ; već samo pokazuje kakvi smo primitivci (na brdovitom Balkanu). Stara garda glumaca klasično solidna ali ovi mlađi definitivno trebaju upisati koji sat glume... Jedini lik koji zaslužuje pažnju jest Garonja - impozantna životinja!
Odlično
Film je super. Onaj tko je imao ikakvog kontakta s ljudima iz dalmatinske zagore će se definitivno nasmijat jer je redateljica u potpunosti "skinula" ljude iz tih krajeva. Ovo je jedna od rijetkih domaćih komedija i filmova koji su me nasmijali jer smatram da filmovi kao što su "kako je počeo rat na mom otoku" i slični nisu komedije. Više su to depresivne ratne drame s ponekom smiješnom ispadicom. Hvala dragoj redateljici filma "Sonja i bik" što je pokazala ostalima da se može napraviti hrvatski film bez ratnih tema.
Nije ispunilo moja očekivanja...
Film je u javnosti prezentiran s puno euforije i elana što nas je sve, više manje, privuklo u kina (uvažavajući činjenicu da su Hrvati općenito željni dobre domaće komedije). Film je prosječan i čitava pompa oko ove komedije nije bila potrebna. Istini za volju, jedna stvar me veseli - konačno da su domaći redatelji dobili novi val inspiracije pored ratnih i silovateljno-seksulanih tema. Pored zgodne tematike, zamjeram mu premlaki odnos glavnih likova kao i premlako prikazana dalmatinska zagora u svojim običajima. Nije tečno i taman kad vas radnja zaintrigira opet se nekako raspline i pogubi.. Nije ispunilo moja očekivanja.
Sonja i bik
Lijepo je vidjeti da hrvatska komedija ima nešto za ponuditi, osim Brešanovih filmova koji su i sada vrh novije hrvatske komedije ('Kako je počeo rat na mom otoku', 'Maršal') tu postoji jako malo naslova koje vrijedi spomenuti. Prvi dugometražni film Vlatke Vorkapić 'Sonja i bik' nije na tragu spomenutih uradaka, ali radi se o prolaznoj romantičnoj komediji koja je iskreno uspjela nasmijati kompletno kino na prikazivanju na kojem sam bio. Komične situacije najčešće proizlaze iz odnosa grad-selo, tj. njihovog preklapanja; ovdje je riječ o tradicionalnoj Bikijadi koja se održava u Dalmatinskoj zagori, a biva iskritizirana od strane zagrebačkih aktivista koji ne podržavaju takav način mučenja životinja, točnije uporabe životinja u svrhu vlastite zabave. Iako većina smiješnih scena proizlazi iz dobre ideje redateljice (ujedno i scenarist), glumci su ti koje nose film. Judita Franković i Goran Bogdan, uz mnoštvo sporednih likova (posebno treba pohvaliti Aćimovića) igraju na adut simpatičnosti (posebno Bogdan) i zaista to funkcionira; no ovom filmu fali više razrade likova (samo lik Sonje je donekle razrađen) i posebno više pažnje u scenarističkom dijelu jer meni osobno nije pasalo da se na kraju cijli film svodi na upotrebu termina romantična komedija. Sve je išlo poprilično dobro dok su se stvari bazirale na ismijavanju seoskih (poput istih imena muških unutar obitelji) i gradskih (aktivisti protestiraju za životinju koju nikada u životu nisu živu vidjeli) navika, upotrebi komičnih, karikiranih likova (Stipe, blizanci aktivisti, umjetnik-vlasnik stana) pa čak i na komediji zabune (možda i najsmješnija scena filma je kada Ante sudjeluje u pljački dućana). No onoga trenutka kada radnja poprima očekivani romantični zaplet, a istovremeno se udaljava i od bika i Dalmatinske zagore, nekako pada i sama kvaliteta filma. Da li je to zbog toga što smo svi milijun puta u filmovima vidjeli takav zaplet ili Bogdan i Franković nedostaje kemije, ne znam; ali 'Sonja i bik' je u konačnici solidna romantična komedija, ali nažalost ništa više od toga.
