U sebi
Samo nam je ljubav potrebna
Polazeći od premise: 'Ljubav nikad ne umire!' Andrew Niccol ('In Time', 2011.) režira ljubavnu naučno-fantastičnu avanturu, smeštenu u ne tako daleku budućnost.Niccol je napisao scenario inspirisan romanom 'The Host' koji je napisala Stephenie Meyer i objavila 2008. godine.Naša planeta je pokorena vanzemaljskom rasom koji se nazivaju Souls (Duše).Melanie Stryder (Saoirse Ronan) je jedna od retkih preostalih koja odoleva invaziji.Ali u uvodnom delu radnje hvataju je Seekers (Tragači) i u njeno telo smešta se Duša po imenu Wanda (Lutalica).Zahvaljujući čeličnoj volji da sačuva svoje najdraže, Melanie uspeva da se odupre i sačuva svoj um, dok kroz druženje s ljudima Wanda (Saoirse Ronan) otkriva humanost u sebi i prelazi na drugu stranu ...Držeći se sadržaja iz romana, režija uspeva da nam autentično predoči apokaliptičnu atmosferu jednog drugačijeg sveta, sveta u kome vladaju vanzemaljci.Sve je čisto i prividno mirno, nasilje je samo krajnja mera u procesu iseljavanja ljudi iz sopstvenih tela.Vizuelno maštovita radnja, sa diskretnom upotrebom specijalnih efekata navodi nas da pomislimo kako je ovde reč o high-tech stilizovanoj SF avanturi.No, kako se radnja razvija shvatamo da nema skoro ništa od toga.Stavljajući u fokus unutrašnji sukob dve ličnosti smeštene u jednom telu, režija potencira dramaturški aspekt cele priče.A kako su brojni likovi tinejdžeri, onda je razumljivo što dobijamo poveću dozu ljubavi.Ljubav je sredstvo koje povezuje ono što je na prvi pogled nespojivo, dva potpuno različita sveta.Ono što je zanimljivo jeste dobra polazna osnova, sama ideja na kojoj počiva priča. Tako najezdu vanzemaljaca na majčicu Zemlju možemo da shvatimo i kao nekakvu kaznu za ljudski rod, jer su prihvatili globalizaciju, dopustili da ih proguta novi svetski poredak i tome sl.Nažalost, već od sredine radnje, publika počinje da se guši u suvoparnim, pomalo dosadnim sekvencama, ispunjenim klišeiziranim dijalozima.Kvalitet prikazane glume je tek prosečan, gde čak ni sve bolja mlađana Saoirse Ronan nije prikazala ništa posebno (a za šta delimično ima opravdanja zbog, nazovimo je, dvojne uloge).Dobro odabrane lokacije na kojima su odrađeni setovi:New Mexico, Baton Rouge (uključujući i Raleigh Studios) i New Orleans, Louisiana, zbog postizanja željene autentičnosti, a što je kamera adekvatno ispratila.Pohvale zaslužuju i dobro osmišljena i postavljena scenografija (npr. podzemno sklonište, žitna polja).Antonio Pinto je autor sugestivne muzike, prikladne karakteru filmske radnje. Kada sve saberemo i oduzmemo, ostaje žal zbog nedovoljno iskorišćenog potencijala.Utisak je da se sa više akcije i manje drame, mogao napraviti totalno drugačiji film po maltene svačijem ukusu.Ovako je sasvim realna konstatacija da se film prevashodno obraća mlađem uzrastu, tačnije tinejdžerima zaljubljive prirode. Uostalom podaci sa USA Box Office govore da je ostvaren prihod od blizu $27,0000,000 za oko dva meseca prikazivanja.Ako imamo u vidu da je u produkciju uloženo $40,000,000 jasno je da i pored zavidne medijske kampanje, bazirane na efektno plasiranim trejlerima, film u komercijalnom pogledu nije prošao dobro.Dakle, možda tek prosek, koji nije ispunio moja visoka očekivanja.Ko zna, možda nastavak bude bolji?!
U kome ili čemu?
The Host, kako glasi pravi naslov, je inače domaćin na engleskom, a u sebi se može smijati svatko tko vidi nekoga gdje kupuju ulaznicu za gledanje ovog fi...jaska. Poznavatelji lika i djela drugarice Stephenie Meyer, od filma će dobiti što su i očekivali. Znate ono: palci na sljepočnicama dok široko raširenim šakama manje-više ritmično mičete prstima nsprijed natrag, zbog općeg dojma ovovoj slici dodajte i skroz isplažen jezik blago povijen dolje ka bradi. Oni kojima ova teta nije u rodu, susjeda, sumještanka ili nisu imali prilike dosjetiti se tko je, pa recimo ovako: "The Twilight Saga". Svo to smeće dotična je napisala. Inače, premda o ljudima ne sudim po izgledu, ipak par crtica. Ta dama teška je blizu 220 kg, stara je 31 godinu i iz klana Morganovih je. Ovo posljednje ima značenje ako ste upoznati sa masonerijom, ako niste, malo objašnjenje, to je jedna od loza kojoj je u cilju svesti populacju Zemlje na 2,5 milijardi, ne birajući sredstva, inače sotonisti itd. itd., inače uvjerenja su kako bi ljudima bilo najbolje da isključe mozak i prepuste njima svo razmišljanje... Dakle ta pedofi... ne, ne. Ova priča na lijep način ima gore navedenu (moju) bedastoću jako lijepo protkanu kroz užas režiserskog posla. Za ovo potonje zaslužan je "neki" Australac koji je prije snimao TV reklame, a onda je snimio Gattacu, Truman Show, S1m0ne, itd. Posljednje je "In Time", onaj očaj s Justin Timberlakeom. Dakle taj, Andrew Niccol, tako zna urediti priču, i nakon samo 10 minuta gledanja filma imate osjećaj kao da satima tu sjedite te kako će taj film trajati još nekoliko desetljeća, a vi ste još prije nekoliko sati morali isprazniti mjehur. Mogao bih ovako satima no shvatili ste poantu. Ocjena? -2, danas sam dobre volje.
