Istina je uvijek relativna...

Još tamo davno na prvoj godini fakulteta profesor statistike nam je objašnjavao kako je ona strahovito moćno oružje u rukama znalaca i to zbog toga što prikazuje relativan odnos između određenih elemenata. Trik je samo, naučio nas je tada, odabrati one apsulutne elemente čiji će nam relativni odnos odgovarati. I upravo to čini i ovaj film. Stvari nisu kakve se na prvi pogled čine. Sve je relativno. Angélique je mlada talentirana studentica slikarstva pred prekretnicom u karijeri. Istovremeno, ona je do ušiju sretno zaljubljena i u vezi je s oženjenim doktorom Loicom kojega svim sredstvima pokušava uvjeriti da napusti svoju ženu. Ili nam se to samo tako čini... "Amelie pokazuje svoju drugu stranu!" je zamišljeni slogan kojim bi se mogao reklamirati ovaj film. Jer ako nam je Audrey T. tumačeći spomenutu djevojku pokazala neke od najromantičnijih i najoriginalnijih načina osvajanja voljenog srca, u ovom filmu njezin novi lik to čini pomalo drugačije... S "tehničke" stane najviše pohvala ide upravo redateljici i scenaristici filma Laetiti Colombani. Scenarij koji zapravo prikazuje na rašomonski način 2 viđenja iste priče sa objektivnim krajem, je naprosto oduševljavajući, a ni njegova realizacija nije daleko od toga. Audrey je savršen izbor za ulogu preslatke, ali malo čudne djevojke. Inače, Laetiti je ovo drugi igrani film. I to kakav! A ima tek 27 godina! Ime koje treba pratiti i u budućnosti! Uopće ne sumnjam da će film, prije ili kasnije, dobiti i svoju američku inačicu, no ja ga potaknut iskustvom takvih remejkova, preporučam u originalu. Pogotovo ako vam naslovi kao što su "Single White Female" ili "Ruka koja njiše kolijevku" su sinonomi za dobar i uzbudljiv film.