Američki san
off the streets of cleveland
Zanimljivo ostvarenje sa dva jaka razloga za gledanje: 1. Originalna kolažna tehnika kojom je redateljski dvojac vrlo uspješno uspio prenijeti na ekran pesimizam i cinizam Harveya Pekara i njegovog stripa. Miješaju se tako animacija, stripovsko kadriranje, naracija pravog Pekara, gostovanja pravih likova iz njegovog života i stripa i originalne tv snimke Pekarovih medijskih pojavljivanja. Iako ponekad takva tehnika razbija ritam radnje i djeluje nauštrb inače sjajne comedy drame čini mi se da je to jedino pravo rješenje za biografski film o čovjeku koji je i sam namjerno pomutio granice između vlastite zbilje i sebe kao stripovskog lika. 2. Fenomenalna izvedba Giamattija koji dokazuje kako zaslužuje prvo mjesto na listi najpotcjenjenijih američkih glumaca. Sitni manirizmi, izrazi lica, pogrbljenost i dikcija koju je tako dobro skinuo od pravog Pekara izgledaju doista nenadjebivo nepatvoreno - kao da su ti detalji stvarno rezultat desetljeća nihilističkog cinizma. Što se same priče tiče - film funkcionira kao sjajna posveta ne samo Pekaru i njegovom stripu već i kao ilustracija koliko se pretakanje stvarnosti u medije razlikovalo i koliko je više smisla imalo dok to nije postalo main stream trend. Ipak - i to dolazi uz određenu cijenu. U Pekarovom slučaju ona se očituje u pitanju koje i sam Pekar sebi postavlja u jednom trenutku dok boluje od raka - "Stvara li moj život strip ili strip moj život?". Pekar je stvorio repliku samog sebe koja ga je toliko prerasla da je ikakav drugi lifestyle postao nemoguć - pa je bez obzira na uspjeh i slavu do penzije ostao na poslu na kojeg se žalio i kojeg je shvaćao kao dokaz vlastite promašenosti dobar dio života. No pravi značaj Pekara i ovog filma nije u posljedicama koje je na njega prijeđeni put ostavio (što ga odvaja od svih drugih biografskih ostvarenja) već upravo u tome što nam pokazuje kako inspiraciju za stvaranje možemo naći i u najsvakodnevnijem. Harvey Pekar je luzer kakav bismo ponekad htjeli biti.
Svi smo mi Harvey Pekar
Reality! Termin koji se u ovom stoljeću definitivno ustoličio kao primjer za nedostatak autorstva, loše scenarije, protagoniste koji glumataju kao u grčkoj drami. Danas taj prefix nose TV užasi od Sanje Doležal do Big Brothera. Harvey Pekar nije reality show, on je autorizirani život. Imamo sreće da je ovaj sjajni film zalutao u kina. Paul Giammati je nezasluženo zaobiđen u nominacijama za Oscara, Hope Davis bila je odlična još u "Next stop Wonderland" a sada je još bolja. I sam Pekar je sjajan kao atipični samokomentator. Mnogi će u American splendoru prepoznati svoj život (poput mene), sitni birokrati sa malim inhibicijama poput skupljanja ploča i stripova, besmisleni životi i svakodnevna borba za puko preživljavanje. Uspjeh stripa donio je Pekaru udar na privatnost, tako i epizodu s Lettermanom i incident na showu kojim je pokazao kako ne želi da ga se korporativno izrabljuje i ismijava usprkos novačnoj dobiti. Privatnost, obitelj i umjetnički rad pomogli su mu da pobijedi rak. Režija je nesvakidašnja, s mnoštvom metafilmskih elemenata, kao uspješno inkorporiranje stripovskog jezika, te odlične upadice stvarnog Pekara i njegovih prijatelja koje filmu daju kako dokumentarnost tako i duhovitost. U pozadini stalno svira dobar jazz, u skladu s Pekarovim ukusom, a u jednom trenutku čujemo čak i The Clash. American splendor nije reality kakav danas znamo, jer taj reality dolazi iz pseudodokumentaristike i terenskog novinarstva. American splendor me više podsjeća na prozu Raymonda Carvera, a možda i Johna Updikea. Najdramatičnije priče dolaze iz najobičnijih života i najobičnijih ljudi. Svi mi također živimo priče poput onih o kojima govori Harvey Pekar, samo pitanje je imamo li dovoljno sreće i znanja da ih možemo ispričati na odgovarajući način.
vrlo zanimljivo
neklasican film, ali ne na agresivan nacin. kako se radi o ekranizaciji zivotnog puta stvarnog strip pisca, pekara, koji je jos uz to i ziv i suradjuje na stvaranju filma, autori su sve to odlucili iskoristiti pa je prica zbrejkana s malo strip prikaza, malo stvarnog pekara i njegove supruge i najvise, naravno, giamattija i davisove koji su ful kul u glavnim ulogama. jednostavna zivotna prica ne pokusava se prikazati kao 'veca od zivota', demistifikacija chari filmske price koja se na neki nacin radi mjesanjen likova na platnu i u stvarnosti je isfurana super i nepreteciozno, a kraj je takav kakav i treba biti 'cupav i dlakav'. toplo preporucujem gledanje, divno cudo da je takav nezavisni biser dosao i na nasa velika platna. mislim, bar zagrebacka, vi ostali schmrtz.... do video izdanja:)
