Ta divna splitska noć
uspjeh
jako interesantan omnibus našeg perspektivnog redatelja postepeno je izrastao u kultni film novijeg doba hrvatske kinematografije. i to sasvim zasluženo. vješto se isprepliću tri, vrlo dobro smišljene i razrađene, priče koja svaka na svoj način objašnjava sivo naličje predivnog hrvatskog grada. crno-bijela kamera, postepena ptičja perspektiva, oronuli interijeri i tijesne prazne ulice grada sjajno su se uklopile uz samu fabulu. glumci, uključujući i one najmlađe, uspješno odrađuju svoj posao. čak i dino dvornik svojom prepoznatljivom ludošću daje onu življu dijagonalu atmosferi filma kako bi se sumorna tema još više istaknula. isto tako i povremeni nalet splitskog temperamenta kako bi, također, dodatno naglasio mjesto radnje. nedostaci su malo "teži" završetak, te gdjekad klimava realnost i preočita "gluma", donekle sa mornarima, te očito sa koncertom koji sam po sebi izgleda prisilno umetnut u cijelu priču.
split
film "ta divna splitska noc" pogledao sam sa velikim zakasnjenjem...naime tek rujna 2005... film je na mene ostavio mijesane dojmove... zbog tri razloga. prvi je taj da vec neko vrijeme [duze? hm, sto je dugo?] ne zivim u splitu, odnosno tamo se nadem po par dana ljeti i za novu godinu... naravno da mi je to vratilo hrpu uspomena i probudilo feeling splitskog geta... drugo, nekoliko glumaca poznajem osobno iz mladjih dana... trece, sam sam proveo dosta [dobrih i ne tako dobrih] godina po getu, tako da dobro poznajem "mjesto radnje" glavne pohvale idu kameri i fotografiji definitivno... gluma je skoro pa jako dobra... konstrukcija price isto tako, ali scenarij je mogao biti puno bolje izveden...da se izbjegnu sve naivne scene koje mi kvare dojam filma... glazba mi se cini prebanalna i na momente iritantna i to mi jako smeta...film sa takvom kamerom zasluzuje puno bolju glazbenu podlogu...dvornikove pjesme jos i imaju nekakvu tezinu i dobro dosle su, ali ih ima "malo" previse...koncept koncerta i publike je "malo" neuvjerljiv... siguran sam da bi slicne zamjerke imali svi oni koji znaju sto je get i sto se tamo dogadalu u 90tima... u svakom slusaju je jako dobro sto smo dobili jedan takav film... na kraju, veliki bravo za Ivanu Roscic, Pavu Zorica i Mirka Pivcevica pozdrav...
Ne-standardna četvorka
Ukratko... Obzirom da je riječ o FILMU, recimo da je riječ o malo iznadprosječnom uratku. Obzirom da je riječ o HRVATSKOM FILMU, recimo da je izuzetno dobro ostvarenje. Obavezno bih ga preporučio drugima, ako ništa drugo, barem zato što će se još dosta o filmu pričati. Gluma- recimo da je dobra (iako se još osjeća ona teatralna traljavost Hrvata) Kamera- jedan od najboljih elemenata Muzika- čist OK ona jednostavna melodija koja se provlači kroz cijeli film Scenarij- nije za pohvalit Dino Dvornik i ono prduckanje po mikrofonu- nikad se ne ponovilo Sve u svemu, očekivah više, ali dobih dosta dobro.
Pucanj u ponoć
Prvenstveno bih ovom kritikom pohvalio organizatore CRŠ-a zbog sjajne odluke da puste besplatne projekcije domaćeg filma, pa sam tako slučajno nabasao na "Tu divnu splitsku noć". Prvijenac A.A. Ostojića privukao je potpuno zasluženo pažnju na hrvatski film, kako na međunarodnim festivalima, tako nadam se i u domaćim kinima. Intrigantno ostvarenje koje koncepcijom omnibusa tri priče koje se isprepliču u jednom hitcu ispaljenom u samu ponoć u novogodišnjoj noći neodoljivo podsjećaju na Jarmuscev "Mystery train". Crno-bijela fotografija, mnogo ptičjih perspektiva i krupnih planova, pojačavaju atmosferu tjeskobe. Split geto pdsjeća na arhetipski labirint u kojem različita zla vrebaju slabe ljudske duše, i Dino Dvornik kao središnja figura u tom labirintu, ali ne Minotaur koji čeka žrtvu već "odsutni bog" koji vuče nevidljive silnice. Film je lišen većine boljki hrvatske filmske provincijalnosti, ali je opet dovoljno lokalno aktualan koliko je i tematski univerzalan. Vjerujem da Coolio dobrom ulogom doprinosi toj univerzalnosti, a primjedbe o američkom elementu smatram smiješnima. Jedini prigovori filmu mogu dolaziti zbog ponešto neujednačenog ritma i malo slabijeg svršetka. Biti ću vrlo slobodan u ocjeni i reči da je ovo bez daljnjega najbolji hrvatski film od 1990. do sada, čak vjerujem da bi uz klasike poput Berkovićevog "Ronda" i Tanhoferovog "H-8" zavrijedio postati dio obvezne filmske literature,a samim time i dio hrvatske opće kulture. Apsolutni must see!
divan film o ne tako divnoj noći
Kamera, atmosfera i gluma tri su osnovna aduta Ostojićevog djela, ponajboljeg Hrvatskog filma ove godine. Upotreba crno-bijele kamere stvara dojam tjekobe koji se provlači kroz cijeli film. Film ostavlja gorak okus u želucu, ali, nažalost, vjerno dočarava atmosferu 'najlipšeg grada na svitu'. Čak je i Dvornik solidan. U odnosnu na Vrdoljakovu Dugu tamnu nuć ova Splitska je, usprkos svemu, puno sjetlija.
izvrsno
konačno nešto dobro! hrvatski film je na respiratoru, ali ga brešan i sada, ostojić još drže na životu. naš je film ove godine dobio dva elektrošoka zvana svjedoci i ta divna splitska noć. i to su bila dva dovoljno jaka šoka da ga povrate u život. jedno veoma iznadprosječno djelo pogođena ugođaja - crno bijela kamera koja se nevjerojatno uklapa (a zato je i postavljena) u atmosferu rekao bih cijele hrvatske, a ne samo splita. nevjerojatno dobri glumci. za razliku od razvikane nives ivanković, koja je najslabija u cijelom filmu (a zbog glume nije ni angažirana!!!), mladi glumci su fenomenalni. marinko prga i marija škaričić su stvarno dobri i ako ovako nastave smiješi im se lijepa budućnost u svijetu filma. moram pohvaliti i lucidnu kameru, koja je pravo osvježenje u moru hrvatskih klišeja. režija je odrađena maestralno, matišić je klasično dobar, sam ugođaj... stvarno odličan film 8/10
