Ivana Fumić

Status: završila ADU, živi i radi u Zagrebu

Radovi:
Leti, leti (2004)
Sretno dijete (2003)
Svjetsko čudovište (2003)
Bosnavision (2001)
Promašaj (2000)
Tvrđa (1999)

Zašto montaža? Na ADU me prijavila sestra (bez mog znanja), na prijemni sam otišla iz znatiželje, mada sam bila uvjerena da nemam šanse jer, iako sam voljela gledati filmove, o njima nisam imala pojma. No uz malo sreće i malo bahatosti (čega mi nikada nije nedostajalo) primiše me na akademiju.

Kako bi opisali svoj stil, ako je uopće moguće govoriti o stilu u montaži? Svoj stil montaže ne bih mogla opisati. Ako uopće postoji, može ga jedino opisati netko izvana. Rekla bih da dok montiram dokumentarac puno više 'mislim', a u igranom filmu puno više 'osjećam'.

Položaj montažera Prosječnom je gledatelju jako teško objasniti što montažer zapravo radi, a meni se osobno to i sviđa. Postprodukcija je jedini dio procesa stvaranja filma koji još uvijek predstavlja svojevrsni misterij i voljela bi da tako i ostane. Lakše je svoj posao raditi kad nisi pod budnim okom javnosti i iskreno uopće ne zavidim glumcima i redateljima na njihovoj eksponiranosti. U okviru struke, montažeri nisu u sjeni, a redatelji i ostali filmski suradnici dobro znaju što je montaža i koliko je ona bitna.

Cijeni/Voli/Ne voli Od domaćih montažera čiji rad cijenim bih izdvojila svoju profesoricu Radojku Tanhofer te Slavena Zečevića i Tomislava Pavlica, a od stranih Waltera Murcha ('Apokalipsa danas', 'Prisluškivanje') i njegovu inventivnost u korištenju zvuka te Thelma Schoonmaker (većina filmova Martina Scorsesea) čije su briljantne montažne sekvence često inovativne, a iako su vrlo složene, odišu lakoćom i jednostavnošću. Ono što ne volim je kad je materijal 'premontiran' i kad imam osjećaj da su stvari toliko izmanipulirane da su glumci marionete u rukama redatelja, primjerice u filmovima Olivera Stonea

Planovi/suradnja U ovom trenutku sam u iščekivanju da moj asistent pripremi materijal i za petnaestak dana ulazim u montažu igranog filma 'Što je muškarac bez brkova?', redatelja Hrvoja Hribara. Jedva čekam!